“Nakon 25 godina nečinjenja, država treba odlučiti hoće li Vukovar živjeti ili umrijeti”, poručio je neki dan gradonačelnik Vukovara Ivan Penava u dramatičnom obraćanju javnosti u kojem je iznio katastrofalne pokazatelje gospodarskog stanja u Vukovaru, za što je nedvosmisleno optužio sve dosadašnje Vlade RH. Mladi HDZ-ov gradonačelnik i njihov saborski zastupnik tako je jasno dao do znanja da krivcem i SDP-ova, ali i HDZ-ove Vlade. Iako mu je istup bio neočekivano kritičan, kaže da nakon njega nije bilo nikakvih negativnih reakcija.
- Morao sam tako istupiti, jer ovaj grad i više nema manevarskog prostora. Nebriga i nemar prema Vukovaru predugo traju, to nas bolji i žulja i ovako više ne možemo živjeti. Govorio sam ja to i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću, ali on je to nažalost doživljavao kao politički napad.
Brojke koje je Penava iznio su neumoljive. Tako je danas u Vukovaru manje stanovnika nego što je prije rata bilo zaposlenih, BDP je niži za 52 posto nego prije 25 godina, dok je u Hrvatskoj u odnosu na isto razdoblje porastao za 35 posto. Tu je i ratna šteta od 9,5 milijardi kuna, od čega u gospodarstvu izravno 4,6 milijarde, a neizravno i četiri puta više. Ono što Grad čini na poboljšanju gospodarske slike je nedovoljno i tim tempom Vukovaru će trebati 100 godina da se vrati na predratne pozicije.
Što konkretno očekujete od nove Vlade i premijera Andreja Plenkovića?
- Imamo Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara, koji nažalost nije polučio potrebne efekte i rezultate. Jasno je da moramo ići na njegove izmjene. S obzirom na to da smo ulaskom u EU postali podložni tim regulativama, prije godinu dana kontaktirali smo gospodina Plenkovića kao našeg eurozastupnika i njegov ured nam je nakon provjere potvrdio da Vukovar može biti izuzeće, da su nam argumenti utemeljeni te da ne trebamo očekivati probleme s razine EU u smislu da se u ovom gradu osiguraju povoljniji uvjeti za ulagače. Temelj za to je upravo ratna šteta. Premijer je upoznat s problematikom Vukovara i kojim smjerom trebamo ići kako bismo se vratili na predratne pozicije. Mi nemamo 100 godina i za puno manje godina bit ćemo jedan salaš ako ne krenemo u tom smjeru. Treba nam jedan lex specialis s nazivom Vukovar, bez pretjerane birokracije s jasno postavljenim ciljevima i procedurom u rješavanju problematike.
Što bi to konkretno značilo?
- Opcija je više, od toga da budemo grad pod posebnim protektoratom, da se Vukovar imenuje strateškim područjem s tako posloženim zakonima koji će omogućiti jednostavno i učinkovito djelovanje. Da ne robujemo dugim procedurama, da donošenje GUP-a ili DUP-a ne traje dvije godine, nego odmah jer je to državni strateški interes. Želimo da Vukovar bude neodoljivi mamac za ulagače. Da ih se rastereti apsolutno svih davanja, ako treba u potpunosti osloboditi poreza, da ih se ne tereti kroz poreze na dobit i dohodak, parafiskalne namete... Uporište imamo upravo u toj ogromnoj ratnoj šteti da se barem do njezine visine pa čak i umnožene četiri puta poduzetnici oslobode davanja. Promišljalo se i kako bi bilo od ovoga područja kroz porezne olakšice napraviti neku poreznu oazu, poput Monte Carla, otvoriti kockarnice i hotele ili tražiti povlastice poput Indijanaca u rezervatima, iako i sada, nažalost, ispada kao da smo u rezervatu. No, ovo je povijesno ipak industrijsko-obrtničko središte, pa je prevladao stav da trebamo ići u tom smjeru, ali nam trebaju zakoni i akti.
U čemu vidite najveći potencijal Vukovara?
- To su Luka Vukovar, kao najveća riječna luka na ovim prostorima i područje kombinata Borovo kojemu je država vlasnik, a mi jasno pitamo: zašto to ne bi pripalo Gradu Vukovaru? Kroz sveobuhvatan zakon to područje se mora staviti u namjenu, dovesti ga u poziciju operativnog manipuliranja. To je ogromna površina s razrušenim i polurazrušenim halama, zapuštenim kolosijecima, a sve na obali Dunava. Nije tu lokaciju Bata slučajno odabrao za podizanje tvornice. I mi sada jedno takvo bogatstvo držimo izvan funkcije, kao ruglo, izvor zaraza, potencijalan ekološki problem. Država je vlasnik, a ponaša se kao da je nije briga. Tražimo rez.
Koje su to grane industrije i obrtništva koje bi se u Vukovaru mogle razvijati?
- Najradije bih da budemo nova Silicijska dolina, ali za to nam treba kadar, iako se i to može riješiti u nekom razumnom periodu. Imamo takav pozitivan primjer u farmaceutskoj tvornici Yasenka, gdje u Vukovaru nismo imali inženjere za njima potrebne struke, ali su došli kada su se otvorila radna mjesta. Nebitno je hoće li to biti farmacija, informatika, robotika, proizvodnja metala, tekstila... Nismo u poziciji da biramo i selektiramo. Ali, evo jedan primjer. U našoj županiji imamo vrelo prirodnog resursa - čuvene spačvanske šume. Gdje ja danas ta naša drvna industrija? Imamo najkvalitetniji hrast, a samo 30 posto drvne građe ostaje u ovoj županiji dok ostalo ide prema van, i to vrlo često kao sirovina za izvoz, kao trupac, eventualno kao daska. Daleko od finalizacije proizvoda, a zna se da su radna mjesta tamo gdje je finalizacija. Sve mi to puštamo i prolazi nam kroz prste. Zašto ovdje ne bismo uz Luku imali sjedište drvne industrije za finalne proizvode?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....