GRADONAČELNIK VUKOVARA IVAN PENAVA ZA JUTARNJI 'Ulagače u grad treba osloboditi poreza barem do visine ratne štete. Treba nam lex Vukovar'

“Nakon 25 godina nečinjenja, država treba odlučiti hoće li Vukovar živjeti ili umrijeti”, poručio je neki dan gradonačelnik Vukovara Ivan Penava u dramatičnom obraćanju javnosti u kojem je iznio katastrofalne pokazatelje gospodarskog stanja u Vukovaru, za što je nedvosmisleno optužio sve dosadašnje Vlade RH. Mladi HDZ-ov gradonačelnik i njihov saborski zastupnik tako je jasno dao do znanja da krivcem i SDP-ova, ali i HDZ-ove Vlade. Iako mu je istup bio neočekivano kritičan, kaže da nakon njega nije bilo nikakvih negativnih reakcija.

- Morao sam tako istupiti, jer ovaj grad i više nema manevarskog prostora. Nebriga i nemar prema Vukovaru predugo traju, to nas bolji i žulja i ovako više ne možemo živjeti. Govorio sam ja to i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću, ali on je to nažalost doživljavao kao politički napad.

Brojke koje je Penava iznio su neumoljive. Tako je danas u Vukovaru manje stanovnika nego što je prije rata bilo zaposlenih, BDP je niži za 52 posto nego prije 25 godina, dok je u Hrvatskoj u odnosu na isto razdoblje porastao za 35 posto. Tu je i ratna šteta od 9,5 milijardi kuna, od čega u gospodarstvu izravno 4,6 milijarde, a neizravno i četiri puta više. Ono što Grad čini na poboljšanju gospodarske slike je nedovoljno i tim tempom Vukovaru će trebati 100 godina da se vrati na predratne pozicije.

Što konkretno očekujete od nove Vlade i premijera Andreja Plenkovića?

- Imamo Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara, koji nažalost nije polučio potrebne efekte i rezultate. Jasno je da moramo ići na njegove izmjene. S obzirom na to da smo ulaskom u EU postali podložni tim regulativama, prije godinu dana kontaktirali smo gospodina Plenkovića kao našeg eurozastupnika i njegov ured nam je nakon provjere potvrdio da Vukovar može biti izuzeće, da su nam argumenti utemeljeni te da ne trebamo očekivati probleme s razine EU u smislu da se u ovom gradu osiguraju povoljniji uvjeti za ulagače. Temelj za to je upravo ratna šteta. Premijer je upoznat s problematikom Vukovara i kojim smjerom trebamo ići kako bismo se vratili na predratne pozicije. Mi nemamo 100 godina i za puno manje godina bit ćemo jedan salaš ako ne krenemo u tom smjeru. Treba nam jedan lex specialis s nazivom Vukovar, bez pretjerane birokracije s jasno postavljenim ciljevima i procedurom u rješavanju problematike.

Što bi to konkretno značilo?

- Opcija je više, od toga da budemo grad pod posebnim protektoratom, da se Vukovar imenuje strateškim područjem s tako posloženim zakonima koji će omogućiti jednostavno i učinkovito djelovanje. Da ne robujemo dugim procedurama, da donošenje GUP-a ili DUP-a ne traje dvije godine, nego odmah jer je to državni strateški interes. Želimo da Vukovar bude neodoljivi mamac za ulagače. Da ih se rastereti apsolutno svih davanja, ako treba u potpunosti osloboditi poreza, da ih se ne tereti kroz poreze na dobit i dohodak, parafiskalne namete... Uporište imamo upravo u toj ogromnoj ratnoj šteti da se barem do njezine visine pa čak i umnožene četiri puta poduzetnici oslobode davanja. Promišljalo se i kako bi bilo od ovoga područja kroz porezne olakšice napraviti neku poreznu oazu, poput Monte Carla, otvoriti kockarnice i hotele ili tražiti povlastice poput Indijanaca u rezervatima, iako i sada, nažalost, ispada kao da smo u rezervatu. No, ovo je povijesno ipak industrijsko-obrtničko središte, pa je prevladao stav da trebamo ići u tom smjeru, ali nam trebaju zakoni i akti.

U čemu vidite najveći potencijal Vukovara?

- To su Luka Vukovar, kao najveća riječna luka na ovim prostorima i područje kombinata Borovo kojemu je država vlasnik, a mi jasno pitamo: zašto to ne bi pripalo Gradu Vukovaru? Kroz sveobuhvatan zakon to područje se mora staviti u namjenu, dovesti ga u poziciju operativnog manipuliranja. To je ogromna površina s razrušenim i polurazrušenim halama, zapuštenim kolosijecima, a sve na obali Dunava. Nije tu lokaciju Bata slučajno odabrao za podizanje tvornice. I mi sada jedno takvo bogatstvo držimo izvan funkcije, kao ruglo, izvor zaraza, potencijalan ekološki problem. Država je vlasnik, a ponaša se kao da je nije briga. Tražimo rez.

Koje su to grane industrije i obrtništva koje bi se u Vukovaru mogle razvijati?

- Najradije bih da budemo nova Silicijska dolina, ali za to nam treba kadar, iako se i to može riješiti u nekom razumnom periodu. Imamo takav pozitivan primjer u farmaceutskoj tvornici Yasenka, gdje u Vukovaru nismo imali inženjere za njima potrebne struke, ali su došli kada su se otvorila radna mjesta. Nebitno je hoće li to biti farmacija, informatika, robotika, proizvodnja metala, tekstila... Nismo u poziciji da biramo i selektiramo. Ali, evo jedan primjer. U našoj županiji imamo vrelo prirodnog resursa - čuvene spačvanske šume. Gdje ja danas ta naša drvna industrija? Imamo najkvalitetniji hrast, a samo 30 posto drvne građe ostaje u ovoj županiji dok ostalo ide prema van, i to vrlo često kao sirovina za izvoz, kao trupac, eventualno kao daska. Daleko od finalizacije proizvoda, a zna se da su radna mjesta tamo gdje je finalizacija. Sve mi to puštamo i prolazi nam kroz prste. Zašto ovdje ne bismo uz Luku imali sjedište drvne industrije za finalne proizvode?