Grbin se ponaša kao agent Domovinskog pokreta, a Plenkovićeve riječi nisu slučajne, jasno je koga zove da podrži HDZ!

Reakcije predsjednika SDP-a, Peđe Grbina, na političke činjenice stvorene tijekom izbornog procesa sve više otvaraju pitanje njegove sposobnosti da shvati temeljne informacije kao podlogu za donošenje političkih odluka. Zadnja i do sada najbizarnija demonstracija intelektualne potkapacitiranosti su poruke gospodina Grbina u kojima je definitivno u potpunosti gurnuo HDZ u krilo Domovinskom pokretu komentirajući prethodne izjave premijera Andreja Plenkovića, iz kojih je bilo evidentno da HDZ-u ne želi ostaviti niti milimetar manevarskog prostora za izbjegavanje nezgodnog saveza s Domovinskim pokretom.

Iako je Plenković pokušao indirektno upozoriti da se radikalnim aktivističko-huškačkim pristupom HDZ zapravo mimo svojih planova gura u čvrsti brak s DP-om, Grbin je brutalnom besmislenom konstatacijom da Plenkoviću zbog toga treba psihijatar de facto zacementirao brak HDZ-DP. I ne samo to; svaki vulgarno-bijesni napad na Plenkovića, na kojem Grbin i dalje inzistira, zapravo drastično jača pozicije DP-a, a slabi HDZ.

Ako su na pregovorima s DP-om predstavnici HDZ-a možda uspjeli relativizirati neke od svjetonazorski nazadnih ali tvrdih prohtjeva DP-a - kao što su izolacija SDSS-a, deratifikacija Istanbulske, ukidanje Novosti… - nakon Grbinovih napada na Plenkovića, DP će vjerojatno s lakoćom dobiti veći dio toga što traži. Nejasno je kako Grbin misli svojem biračkom tijelu objasniti da će glavne posljedice njegovih političkih vratolomija biti šančenje na vlasti HDZ-a u kombinaciji s DP-om, s devastirajućim posljedicama u cijelom nizu ozbiljnih društvenih pitanja.

Podsjetimo da je premijer Plenković reagirajući na novinarsko pitanje je li im prihvatljiv zahtjev Domovinskog pokreta za ukidanje Novosti, odgovorio "Pa ne, ali treba pitati je li to prihvatljivo Milanoviću i korumpiranom SDP-u. Oni su ti koji vabe DP u tzv. kvazi-antikorupcijsku koaliciju…"

Potom je Plenković naglasio kako želi podvući crtu pod difamiranje oporbe te je u nekoliko rečenica podsjetio na uspjehe HDZ-a te činjenicu da je Grbin na izborima pretrpio poraz, i to uz obilatu pomoć predsjednika Milanovića, kršitelja Ustava. Standardna retorika Plenkovića. Pa je upitao novinare zašto ne pitaju lidere opozicije, koji i dalje prizivaju DP u anti-HDZ koaliciju, jesu li njima prihvatljivi tvrdi zahtjevi DP-a, što je sasvim racionalno pitanje. Plenković je de facto razotkrio kako nije sretan sa zahtjevima DP-a, iako je potpuno jasno da to u osjetljivoj fazi pregovora ne smije reći.

Nakon što je smireno pokušao objasniti kako ne može pristati na temeljnu i praktički jedinu tezu oporbe u kampanji 2024. - da svi trebaju protiv HDZ-a jer to stranka lopova i lupeža - Plenković je prešao na klasično nabrajanje HDZ-ovih uspjeha financiranih novcem hrvatskih i europskih poreznih obveznika. Nije slučajno da je naglasio kako su u Istri samo na cestovnu infrastrukturu potrošili oko 600 milijuna eura, financirali bolnicu u Puli, pomogli novo rimsko kazalište, borili se za Uljanik… Kao da je u zraku nacrtao pitanje "pa zašto smo mi svjetonazorski problem za IDS?".

Plenkovićeve teze o neodgovornosti oporbe dok generalno sve hadezeovce i simpatizere proglašavaju lopovima koje treba politički diskriminirati imaju prvorazrednu političku težinu upravo zbog toga što ta ista oporba HDZ-u ne ostavlja nikakav izbor osim koalicije s DP-om. Je li moguće da Peđa Grbin uopće nije svjestan krajnje jednostavnih procesa formiranja vlasti, koji će završiti puno gore nego što su simpatizeri te iste oporbe zamišljali prije parlamentarnih izbora? Plenković ne mora potrošiti baš ništa energije i vremena da nagovori baš sve bitne ljude u HDZ-u da jednostavno pristanu na većinu zahtjeva DP-a, osim onih koji su neprihvatljivi a) njegovim postojećim koalicijskim partnerima i b) manjinskim zastupnicima.

Na poprilično racionalni diskurs premijera, koji neće imati u vlastitoj stranci problema s ideološkim preprekama jer ulazi u brak s Penavom, Grbin je reagirao rijetko viđenim političkim mahnitanjem, iako on nema mandat svoje stranke za popularizaciju DP-a: Osim što najednom inzistira da premijeru treba psihološka pomoć i da je nervozan, on je uz 42 osvojena mandata nastavio inzistirati na antikorupcijskoj platformi koja bi rušenjem Plenkovića tobože riješila sve ključne probleme. S tih SDP-ovih 42 mandata, jednim više nego što je osvojio Bernardić, čak je najavio prijedlog pravednijeg izbornog zakona te je "mudro" zaključio kao bi dogovor opozicije oko izbornog zakona značio da se mogu dogovoriti oko svega.

Sama teza da su u opoziciji mogu dogovoriti oko svega, uključivši vjerojatno i DP, čista je fantazmagorija, iako bi trebalo upotrijebiti neki drugi izraz. Još je manje shvatljiva Grbinova bahata postizborna matematika u kojoj kao grom iz vedra nema ispaljuje da bi tobože bilo "…logično da opcija s triput više mandata od prve sljedeće bude ta koja bi u toj platformi dala i predsjednika Sabora." S obzirom na to da je HDZ osvojio 61, Rijeke pravde 42, a DP 14, logično je da Grbin favorizira SDP prema DP-u nakon što je Most izišao s vrlo čudnom idejom instalacije predstavnika DP-a za šefa Sabora, sve kako bi ih se pod svaku cijenu uvuklo u "antikorupcijsku" koaliciju. Time je zapravo još jednom ojačao ideju nužnog braka HDZ-a i DP-a. Drugim riječima, šef SDP-a se toliko pogubio u političkom pozicioniranju da gura državu u suprotnom smjeru od onoga koji strastveno priželjkuju njegovi birači.

Peđa Grbin šalje Plenkovića psihijatru, pa potom priča o novoj verziji državnog prevrata bez Zorana Milanovića u kojoj bi se zahvaljujući, eto tako, susretljivosti DP-a formirala antikorupcijska platforma, te naglašava da su Fokus, Možemo i Most podržali ovu inicijativu.

Posebno je intrigantan detalj to što Grbin ironizira Plenkovićevu nervozu, odnosno zabrinutost. Konstatira da Plenkoviću stvari ne idu kako je zacrtao, pa poručuje da si je Plenković osigurao zlatni padobran te će u RH ostaviti kaos i pobjeći u Brisel.

Plenkovića evidentno žulja DP. Upozorio je indirektno da proglašavanje HDZ-a strankom koju s ne smije dirati političkim štapom ne samo neukusno nego i vrlo nepraktično ako se razmišlja o vođenju političkih procesa u RH. Ako Plenkovića više žulja odnos s DP-om nego Grbina, tko je tu zapravo šef HDZ-a, a tko SDP-a?

To što javne spekulacije kako Andrej Plenković ima šanse postati čak predsjednik Europske komisije Grbin naziva zlatnim padobranom i bijegom jedan je od najbesmislenijih i najnižih političkih udaraca. Čak i da su Plenkoviću šanse za važnu europsku funkciju mizerne, interpretirati takve komplimente europskog političkog establishmenta bilo kojem političaru iz RH kao da se radi o podvijanju repa ili zlatnom padobranu, čista je politička nepismenost. To je dokaz kako Grbinom SDP nema nikada šanse stvoriti bilo koga tko se u stanju probiti do europskog vrha.

U osnovi, Grbin je na identičnoj razini kao politički ridikul Vilibor Sinčić, čije Facebook apele Penavi da se priključi antikorupcijskoj platformi, hrvatski mediji tretiraju kao mišljenje nekog pametnog i iskusnog političara, odnosnu osobu koju bi trebalo pitati za mišljenje. Vrlo brzo se u RH zaboravilo da je uz Pernara Sinčić u svojem mandatu u hrvatskom saboru jedan od najzaslužnijih za debilizaciju političkog izričaja. Način njegovog fejs-komuniciranja o aktualnoj političkoj krizi samo potvrđuje da ga briselska primanja nisu izdigla na više razine;

"Penava ne budi imovinac, budi domovinac. Nemoj popuštati Penava, drži se svoje riječi. Nisi sam, nećeš biti sam. Tu smo bili i bit ćemo i zajedno ga možemo pobijediti. Ako budeš hrabar, ako budeš dosljedan, ako ga odbiješ, umjesto da treći put bude spašen, bit ćeš heroj. Ako misliš da ulaskom u vlast dobivaš moć mijenjati loše politike - u zabludi si! Tvoja jedina moć koju ikada možeš imati nad HDZ-om je da mu kažeš NE. To je jedino što imaš i možeš, a da vrijedi. Hrvatska iznad svega Penava. On nije Hrvatska, ti to znaš, on je Bruxelles. Budi ponosan, budi veći od njega. On neka padne, ti budi vukovarski heroj, a ne HDZ-ov žeton."

Dakle, evidentno je da su Ivan Vilibor Sinčić i Peđa Grbin na vrlo sličnim političkim pozicijama i na potpuno istoj intelektualnoj razini, što je kompliment Sinčiću, ali i poruka da je Grbinovo ponašanje razlog za urgentno sazivanje najviših tijela SDP zbog hitnih korekcija potpuno promašene političke agende, koja bi jedino mogla rezultirati političkom destabilizacijom države. Ako se SDP sveo na razinu IVS-a, to je novo dno nekada ugledne stranačke organizacije.