Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, za Slobodnu Dalmaciju je kazao kako je tijekom vikenda i ponedjeljka u suradnji s Ministarstvom financija intenzivno radio na rješavanju problema građana koje je pogodilo još jedno jačanje švicarskog franka u odnosu na kunu, ali nije htio detaljnje govoriti o tome koji su bili njegovi prijedlozi. A nije želio ulaziti ni u razgovor o mogućim dugoročnijim modelima rješavanja problema građana koji duguju u francima.
Možete li odgovoriti na pitanje, koje je postavio i Boris Lalovac, ministar financija, a koje se odnosi na sumnje da se banke nisu zaduživale u francima, nego u eurima, i da su zbog toga temeljem jačanja švicarske valute ostvarivale značajne ekstraprofite?
- Zaključno s 31. prosinca 2014. banke su imale ukupno plasiranih 24,3 milijarde kuna s valutnom klauzulom u francima, a da su njihove obveze u francima iznosile 23,9 milijardi kuna, odnosno da su bile za 400 milijuna kuna manje. Dakle, radi se o dva posto razlike između aktive i pasive u francima, što znači da se radi o odličnom razmjeru imovine i obveza i da banke nisu mogle s tog temelja ostvarivati ekstraprofite.
Kako odgovarate na kritike da HNB nije dovoljno učinio da građane upozori na rizike vezane uz kredite u francima?
- Osobno sam još 2005. godine na mjestu zamjenika guvernera HNB-a govorio o tim rizicima, ne znam što sam tada mogao još poduzeti osim da javno upozorim na taj problem.
Pravomoćna presuda u “slučaju franak“, čija se “revizija“ očekuje na Vrhovnom sudu, valutnu klauzulu je utvrdila kao pravovaljanu, a spornim se smatraju kriteriji za utvrđivanje kamatne stope. U ponedjeljak je Udruga ‘Franak’, pak, zatražila ukidanje valutne klauzule. Kako gledate na to?
- Gledajte, sam sudski spor ne bih komentirao. Kada je devizna klauzula u pitanju, to pitanje je na Ustavnom sudu i ja sam višekratno govorio o tome i mogu samo opet ponoviti svoje stavove. Najprije, ukidanje devizne klauzule nije u ingerenciji HNB-a, već o tome odlučuje zakonodavac, Hrvatski sabor.
Nadalje, smatram da banka de facto ne može sav tečajni rizik prebaciti na zajmoprimca, jer na taj način, prebacivanjem tečajnog rizika, banka opet posredno preuzima kreditni rizik, odnosno rizik naplate takvog kredita, što se vidi upravo na slučaju švicarskog franka. Pri tome treba znati kako bi deviznu klauzulu bilo lakše zabraniti da je u Hrvatskoj situacija slična onoj u Mađarskoj gdje se više štedi u domaćoj, nego u stranoj valuti, a imaju puno kredita u stranoj valuti.
To je situacija takozvanog “carry tradea“, pri čemu banke profitiraju od jeftinijih izvora financiranja u stranoj valuti i relativno viših kamatnih stopa na kredite u toj valuti nego u domicilnoj zemlji.Takva situacija dovodi do toga da je pasivna strana bilance banaka pretežito u domaćoj valuti, a aktivna u stranoj.
U Hrvatskoj je, međutim, velika većina štednje u stranoj valuti, što je slučaj u vrlo malom broju zemalja i naslijeđe je još iz bivše Jugoslavije. U toj situaciji zabrana valutne klauzule dovodi do velikog otvaranja valutne pozicije u bilanci banaka koju banke moraju zatvoriti takozvanim “hedgingom”, odnosno osiguravanjem od tečajnog rizika.
To, međutim, nije jednostavno ni besplatno, pogotovo ako sve banke moraju zatvoriti većinu otvorene valutne pozicije koja bi tako nastala. Ne vidim kako to ne bi povećalo cijenu kredita i/ili smanjilo ponudu kredita. Dok je u bankovnom sustavu gotovo 80 posto štednih i oročenih depozita u stranoj valuti, problem tečajnog rizika nije moguće eliminirati ni na koji način, pa ni administrativnim zabranama, piše Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....