Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) u srijedu je, u vezi slučaja puštanja iz pritvora Darka Kovačevića Daruvarca, objavio priopćenje o, kako su naveli u naslovu, pravosudnom skandalu na Općinskom sudu u Zadru.
U nastavku donosimo priopćenje u cijelosti.
U žiži hrvatske javnosti posljednjih je dana pravosudni skandal vezan uz puštanje iz pritvora zadarskoga suda, sukladno zakonu, optuženoga Kovačevića zvanog Daruvarac, kome se sudi zbog nasilja počinjenoga nad zadarskom djevojkom.
Objavljene snimke pokazuju brutalno premlaćivanje što je s pravom izazvalo zgražanje javnosti. Istovremeno zgražanje je izazvala i činjenica da je optuženik na slobodi.
Optuženik Daruvarac proveo je u sudskom pritvoru 6 mjeseci. Optužen za tešku tjelesnu povredu, pa mu pritvor ne može trajati duže od 6 mjeseci. Sud u tom vremenu nije uspio donijeti nepravomoćnu presudu, te je oputuženiku silom zakona ukinut pritvor.
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) je institucija koja se bavi ljudskim pravima i vladavinom prava. Stoga upozoravamo da su (ne)postupanjem suda u Zadru narušena temeljna ljudska prava i optuženika i oštećenice budući “institucije nisu odradile svoj posao” na vrijeme i u roku. Time su povrijeđene odredbe članaka 3, 5 i 6 Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava te članaka 21, 22 i 29 Ustava, koje se odnose na poštenost postupka, pravo na osobnu sigurnost, kao i zabranu nehumanog postupanja.
Nije ovo prvi puta da se svojim ponašanjem i svojim (ne)djelovanjem i Općinski i Županijski sud u Zadru nalaze u žiži javnosti. Kako zbog svojeg postupanja tako i nepostupanja. Stoga držimo kako bi nadležne pravosudne institucije trebale izvršiti vrlo ozbiljan i temeljit inspekcijski nadzor nad radom oba suda, a posebno bi nadzorne radnje trebalo usmjeriti na predsjednike Županijskoga i Općinskoga suda u Zadru. Prema našim saznanjima, bilo bi tu bilo posla i za USKOK, temeljem brojnih zahtjeva i tužbi, koji su već upućeni tom tijelu, kao i drugim nadležnim tijelima, a vezano uz rad tih sudova.
Ne radi se o ulaženju u pitanje sudske samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti, bilo kojeg suda, ili suca kod donošenja odluke o nečijem pravu, nego se radi o traženju odgovora na pitanje zbog čega sudbene vlasti nisu bile u stanju samostalno i po svom slobodnom uvjerenju i u roku obaviti onaj posao koji im je kroz Ustav i zakone dala društvena zajednica.
Ne može se krivnja za nedonošenje presude u roku prebacivati na bolest jednog suca ili pak na odvjetnike koji u skladu sa svojim pozivom koriste sva sredstva predviđena zakonom kako bi postupovnim mjerama branili i obranili svoga klijenta.
Dok sudbena vlast ne donese pravomoćni pravorijek, do tada nepravo u stvarnosti “caruje”.
Ukoliko “opunomoćenik društva” a to je sudbena vlast ne donese hitnu odluku u ovako drastičnom slučaju onda se postavlja pitanje i koja je svrha suda. Ovdje se radi o žrtvi koja je teško i nečovječno ponižavana, tučena i narušeno joj je zdravlje. Njezino temeljno ljudsko pravo je da se što prije pronađe i stavi pred sud počinitelj i da se o njegovoj krivnji i odgovornosti (ili neodgovornosti) mora donijeti odluka u što hitnijem roku. Nedonošenjem sudske odluke u ovom slučaju šalje se lošu poruku društvu. Stiče se javna percepcija da sudbena vlast nije osposobljena na odgovarajući način, te da svojim (ne)postupanjem teško narušava prava građanina. Istovremeno takvom sporošću postupka utvrđivanja krivnje i odgovornosti narušavaju se prava i onoga koga se za nasilje optužuje pred sudom, ali ga do pravomoćnosti presude štiti presumpcija nedužnosti.
Percepcija hrvatskoga pravosuđa je loša. Kako pravosuđe čine konkretni ljudi i kako nisu svi isti, potrebno je najžurnije započeti s utvrđivanjem konkretnih osoba koje su odgovorne za ovakva (ne)postupanja i ovakve situacije. Potrebno je utvrditi kvalitetu organizacije sudova, ovlasti predsjednika sudova i njihovu odgovornost glede njihove brige oko urednog obavljanja poslova u sudu kojem su na čelu. Potrebno je utvrditi i provjeriti objektivne uvjete rada sudova.
Ali i sudbena vlast mora respektirati svoju izrazitu odgovornost za donošenjem odluka kojima kreiraju društvo i odnose u društvu, kako ne bismo postali društvo u kojem vrijedi izreka francuskog pisca i moralista iz 17. stoljeća, Jean de La Bruyèrea: "Dužnost je suca da dijeli pravdu, no u praksi je odlaže. Čak i oni suci koji znaju svoju dužnost priklanjaju se toj općoj praksi."
Loše što bi se moglo dogoditi je moguća posljedica izjave ministra pravosuđa Bošnjakovića, nakon nedjeljnog posjeta Zadru, na HTV, da će se sve riješiti na prvome ročištu u predmetu “Daruvarac” u siječnju. Iz takve poruke iščitava se sugestija i pritisak na sud s ciljem izricanja presude od najmanje 5 godina zatvora, koja bi automatski povlačila odmah i pritvor. Također neadekvatna situaciji je ministrova najava promjene zakona kojom bi se “smanjio proceduralni manevarski prostor obrane - odvjetnika”.
Najgori je za pravnu sigurnost, ali i za odvjetničku struku, javno izrečeni zahtjev predsjednika Vrhovnoga suda Sesse, kojim traži sankcioniranje odvjetnika iz predmeta “Daruvarac” zbog njihovih “postupovno-proceduralnih manevara”. To je direktni pritisak na odvjetnike s ciljem “osluškivanja potreba sudova”.
Za promicanje ljudskih prava i zakonitosti u društvu nije rješenje u smanjivanju prava obrane okrivljenika, a iz razloga jer neke institucije društva ne postupaju dovoljno odgovorno i dovoljno učinkovito.
Hrvatska mora sačuvati atmosferu vladavine prava koja će svim građanima jamčiti pravnu sigurnost. Ne smijemo si dopustiti niti da se na temelju pojedinih medijskih eksponiranih slučajeva odmah traže „represivne“ promjene zakona, kojima bi se smanjile ljudska prava građana jamčena Ustavom, međunarodnim normama i hrvatskim zakonima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....