NOVI ZAKON

Hoće li se vozačima pod utjecajem alkohola oduzimati vozila? Miješanje države u pravo vlasništva mora odgovarati težini povrede

Ilustracija
 Tomislav Krišto / CROPIX

Bude li u izmijenjenom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama doista ugrađena odredba prema kojoj bi se zbog najtežih prekršaja, kao što je vožnja pod utjecajem alkohola, vozaču mogao oduzeti automobil, ona se neće primjenjivati automatski.

Proizlazi to iz odgovora zamjenika predsjednice Visokog prekršajnog suda, suca Tomislava Tomašića, na naše pitanje koliko bi oduzimanje automobila korespondiralo s ustavnim jamstvom o nepovredivosti vlasništva.

Dvije presude

- Pravo vlasništva zajamčeno je Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju i Ustavom RH člankom 48., a to su propisi koji su po svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Sukladno Konvenciji i Ustavu, fizička ili pravna osoba mogu se lišiti prava vlasništva samo u javnom interesu uz uvjete predviđene zakonom, ali je tom prilikom potrebno uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnog interesa i zaštite prava vlasništva - rekao je sudac Tomašić i dodao da će prekršajni sudovi prilikom odlučivanja o ‘’mjeri oduzimanja vozila’ odluke donositi u skladu sa sudskom praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.

U njihovim je odlukama, kaže sudac, obrazloženo po kojim se uvjetima i kada u prekršajnom postupku može oduzeti pravo vlasništva.

Riječ je o presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Gabrić protiv Hrvatske i Boljević protiv Hrvatske, koji su već utkani u novije odluke Ustavnog suda. U navedenim slučajevima radilo se o prenošenju gotovog novca preko državne granice, i to u iznosima koji su bili znatno veći od dopuštenoga.

Carina je u ovim slučajevima novac (radilo se o devizama) zaplijenila, a prekršajni su sudovi te odluke potvrđivali i prekršiteljima izricali globe. Takvu je praksu u konačnici potvrđivao i Visoki prekršajni sud. No, kada su slučajevi došli do Europskog suda za ljudska prava, tu se ispitivalo i načelo razmjernosti, a praksa se počela mijenjati.

U predmetu Gabrić radilo se o prenošenju 180.000 eura preko granice, no nije bilo osporeno zakonito porijeklo novca.

Bez opravdanja

- Istina je da su Vijeće za prekršajni postupak i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdili da podnositelj zahtjeva nije dokazao zakonito odredište novca koji je nosio preko granice. Međutim, ništa ne navodi na zaključak da su oduzimanjem iznosa od 180.000 eura vlasti htjele spriječiti kriminalne aktivnosti, kao što je pranje novca. Jedino nezakonito (no ne i kriminalno) postupanje koje mu je pripisano s obzirom na novac sastojalo se u njegovu propustu da ga prijavi carinskim vlastima. Štoviše, podnositelj zahtjeva nije bio evidentiran kao počinitelj kaznenog djela - zaključio je Europski sud za ljudska prava i ponovio kako miješanje države u pravo vlasništva mora odgovarati težini povrede. Nije se, naime, utvrdilo da je Gabrić namjeravao prati novac, ili počiniti kakvo drugo teže djelo, što bi moglo opravdati oduzimanje cijelog iznosa koji je nosio preko granice.

Proizlazi da će prekršajni suci morati preispitati svaki slučaj zasebno i utvrditi je li ta mjera opravdana. Sudac Tomašić napomenuo je i da govori načelno jer nitko iz Visokog prekršajnog suda nije uključen u radnu skupinu za izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a s nacrt još nije u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.

Na pitanje može li iz prakse zaključiti koliko bi ovakva mjera pridonijela povećanju sigurnosti na cestama, odgovorio je da mu je to teško reći, ali je uvjeren da radna skupina ima u vidu zakonska rješenja drugih zemalja koje imaju propisanu takvu mjeru te podatke o tome je li utjecala na povećanje sigurnosti u prometu.

Govoreći o problematici sigurnosti na cestama, prekršajima i kaznama, sudac Tomašić kaže da najteži prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji su u svakom slučaju najopasniji, nisu ujedno i najčešći.

Postojeće kazne

- Znatno je više prekršaja za koje su propisane niže kazne, primjerice nekorištenje pojasa (500 kn), korištenje mobitela tijekom vožnje (500 kn), nekorištenje kacige za mopede i motocikle (1000 kn), izazivanje različitih prometnih nesreća zbog nedržanja razmaka... za koje su novčane kazne, ako nije bilo ozlijeđenih osoba, propisane u iznosima od 1300 do 2000 kuna, a ti se iznosi uvećavaju za još 1000 kuna ako je bilo ozlijeđenih osoba i tako dalje - kaže sudac Visokog prekršajnog suda i napominje da su neki od ovih takozvanih manjih prometnih prekršaja čest uzrok prometnih nesreća, a neki poput nekorištenja pojasa ili kacige čest uzrok ozljeđivanja, pa i smrtnih posljedica, zbog čega kaže da bi se moglo reći da kazne propisane za te prekršaje - u pravilu od 300 do 1000 kn - nisu dovoljno visoke da bi disciplinirale vozače.

- Što se tiče najtežih i najopasnijih prometnih prekršaja, mislim da su postojeće propisane kazne, kao i visina onih koje izriču prekršajni sudovi, dovoljno visoke te se nerijetko kreću u iznosima višim od 5000 kuna, za recidiviste u iznosima višim od 10.000 kuna, a navedeni se nerijetko kažnjavaju i bezuvjetnim zatvorskim kaznama do 60 dana - rekao je sudac Tomašić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 22:51