Marino Gržinčić, 48-godišnji vozač kamiona iz Klane kod Rijeke, još se oporavlja od posljedica koje je na njega ostavio pakao havarije Norman Atlantica, talijanskog trajekta koji je izgorio na nemirnom moru, putujući u Anconu.
- Bio sam kod doktora slikati pluća. Od udisanja dima pluća su mi iziritirana. Temperaturu nemam, sve ostalo je u redu - ispričao je jedan od dva hrvatska državljanina koji su se našli na gorećem trajektu.
Gržiničić vozi za tvrtku Štemberger transporti iz Rupe. Zadatak mu je bio u Grčkoj ukrcati naranče u hladnjaču, a zatim je uhvatio trajekt u Patriji kako bi se preko Italije vratio u Hrvatsku. Bila je to slučajnost s obzirom na to da inače plovi linijom za Trst koju su ukinuli na 15 dana.
ISPOVIJEST SPAŠENOG HRVATA 'Gledao sam kako trojica mojih kolega nestaju u moru'
Noćio je u kabini, gdje su ga u nedjelju nakon 4 ujutro probudili lupanje po vratima i povici “vatra, vatra”. Razmišljao je kasnije, da je kojim slučajem u takvoj situaciji spavao u kamionu, što srećom na trajektima nije dozvoljeno, ne bi mu bilo spasa. Uslijedili su sati neizvjesnosti i borbe za goli život.
- Otišli smo na lijevu stranu broda jer je desnu zahvatio požar. Stajali smo stisnuti kao sardine. Kada su spuštali drugi čamac za spašavanje koji je bio prazan, neki su pokušali skočiti za njim, pri čemu su poginuli. Poslije se više nitko nije usudio skakati. Nije nam preostalo ništa drugo nego da čekamo. Najgore je što pet, šest sati nitko nije mogao do nas, brodovi se nisu mogli približiti i nismo znali što će s nama biti - ispričao je.
NOVA SNIMKA S TRAJEKTA SMRTI Pogledajte što su putnici proživljavali na gorućem brodu
Vatrena stihija proždirala je brod, čule su se eksplozije, čekala se pomoć. Prvih nekoliko sati požar se nije mogao ni gasiti jer se vatri nije moglo prići. Vozači su razmišljali o kamionima punim maslinova ulja u garaži, nekoliko desetaka njih, što će se dogoditi ako oni eksplodiraju. Oko 11 ujutro vatrogasci su počeli požar stavljati pod kontrolu, ali tu nije bio kraj mukama.
- Zbog dima je bilo neizdrživo u jednom od prostora u koji su nas prebacili. Toliko je bilo dima da su me već nakon par minuta boljela pluća - priča Gržinčić, koji je prebačen na brod koji je stigao u pomoć tek u ponedjeljak oko 16 sati, nakon što je dan i pol proveo na gorećem trajektu.
Talijanskim ratnim brodom, zajedno s još dvjestotinjak preživjelih, Gržinčić je u utorak u kasnim večernjim satima stigao u luku Brindisi u Italiji.
- Mučili su me jaki napadaji kašlja, a imao sam i temperaturu 39 stupnjeva. Željeli su me zadržati da prenoćim u bolnici, ali nisam pristao. Želio sam se što prije vratiti kući - priča vozač iz Klane.
'Opet ću na trajekt, takav mi je posao'
Marino Gržinčić i Mirko Trogrančić, vozač iz Hrvatske kojeg je upoznao tijekom spašavanja, na Staru godinu krenuli su kući avionom kako bi što prije bili s obiteljima.
- Na aerodromu u Brindisiju bila je strahovita gužva, zbog snježnih oluja letovi su bili otkazivani ili su kasnili. U Brindisiju, tako mi je ispričao jedan vozač, 25 godina nije bilo snijega i upravo je taj dan pao.
Sreća je da smo išli u Veneciju, gdje je aerodrom bio očišćen. Moram uputiti svaku pohvalu ljudima iz našeg veleposlanstva koji su se pobrinuli za prijevoz, čekali nas na Staru godinu u Generalnom konzulatu, a posebno njihovu vozaču koji nas je odvezao kući umjesto da negdje čeka Novu godinu - kaže Gržinčić koji će se unatoč svemu što je prošao ubrzo ponovo voziti trajektima.
- Takav mi je posao, nema smisla o tome razmišljati. Ovo se dogodilo jednom i vjerojatno neće barem 20, 30 godina. Kada bi svi razmišljali o strahu i opasnostima, nitko se ne bi vozio trajektima - zaključuje Marino Gržinčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....