HRVATI, MORATE PROĆI KROZ DOLINU SUZA! Program koji su Nijemci napisali za HDZ: devalvacija kune, ukidanje minimalca, veći doprinosi za 2. stup...

Poprilično je jasno zašto HDZ nije želio otkriti dijelove Ifo programa prije izbora. Primjerice, na strani 23 u Ifou, među ostalim, pišu o nužnosti smanjivanja broja javnih službenika “koji su teški teret za proračun”. Govore i o smanjenju plaća u javnom sektoru jer istiskuje privatni. Isto tako, Ifo u sklopu ideje smanjenja nepotrebnih poreznih troškova sugerira ukidanje poticanja “homeownershipa”, iz čega se može iščitati ideja dokidanja poticanja stambene štednje. Isto tako, ne vide smisla poticanju ulaganja u 3. mirovinski stup novcem poreznih obveznika. Nadalje, žele zaustaviti obrazovnu reformu i forsirati na strukovno obrazovanje. No, nikako nisu samo za rezove. Primjerice, jako dobro razumiju da su nam strana ulaganja čak bitnija zbog transfera znanja nego zbog novca.

“Naši prijedlozi reformi nisu ni radikalni niti pozivaju na odricanje i rezanje potrošnje. Oni samo ocrtavaju trasu puta prema oporavku u srednjem roku hrvatske ekonomije koja kronično podbacuje, a za početak nudi mjere koje brzo mogu početi snižavati nezaposlenost.” To je vjerojatno najbolji sažetak “Paketa sveobuhvatnih ekonomskih reformi”, studije koju je za HDZ-ovu Zakladu hrvatskog državnog zavjeta priredio njemački ekonomski institut Ifo u suradnji s Institutom za ekonomska istraživanja Leibnitz Sveučilišta u Münchenu. Studija će biti objavljena za tjedan dana, a Jutarnji list je od Ifo instituta dobio elektronsku verziju na engleskom jeziku.

Tako hrvatska javnost prvi put ima prilike saznati što taj ugledni njemački i europski think-tank preporučuje Hrvatskoj da učini kako bi se izvukla iz velike recesije započete 2008. i kako bi ostvarila održiv rast. Studiju su potpisala dvojica profesora, dr. Oliver Falck i dr. Siegfried Schonherr, a kao koautori navedeno je još 14 drugih akademičara, istraživača i čelnika Ifo instituta, niti jedan od njih nije iz Hrvatske.

“Čim je Ifo institut od Zaklade primio zahtjev da za Hrvatsku razvije program reformi, rekli smo jasno da će ona biti strogo neutralna, temeljena na zdravim načelima ekonomije i da ni na koji način neće biti podložna bilo kojem postojećem partijskom programu”, stoji na samom početku studije. Upravo zato što se u Hrvatskoj pred izbore na jesen 2015. u javnosti moglo čuti da će Ifo izraditi “predizborni ekonomski program HDZ-a”, što su čelnici instituta poricali, no čini se uzalud, “Institut se suzdržao od objave bilo kakvih rezultata svojih istraživanja sve do sada”, kada su izbori u Hrvatskoj definitivno završili i nova Vlada predložena Saboru.

Institut posebno ističe da je u izradi studije blisko surađivao s hrvatskim istraživačima i specijalistima, ali da su zaključci, kao i preporuke, isključivo njegovi. Zajedno su jedino zaključili da je hrvatski najurgentniji problem golema stopa nezaposlenosti, osobito među mladima, te veliki odljev stručnjaka u inozemstvo. A da bi se taj ključni problem riješio na održiv način, istraživači Ifo instituta usredotočili su se na jedno jedino ključno rješenje, a to je povećanje ekonomske konkurentnosti Hrvatske, kako bi se potaknule domaće i inozemne investicije i poboljšale sposobnosti za proizvodnju za izvoz.

Na to, smatraju u Ifo institutu, ukazuje međunarodno iskustvo: oporavak se najbolje postiže povećanim domaćim i izravnim inozemnim investicijama. “Hrvatska je očigledno atraktivna zemlja za ulaganje, ali njih je do sada sputavala hrvatska nepredvidiva prevrtljivost u posvećenosti ekonomskim reformama.”

Kako je došlo do suradnje Ifo instituta i Zaklade hrvatskog državnog zavjeta opisao je Klaus-Peter Willsch, član njemačkog parlamenta i član-utemeljitelj njemačko-hrvatske parlamentarne skupine.

On je u veljači prošle godine održao predavanje u organizaciji zagrebačkog ureda Zaklade Konrad Adenauer, kada mu je prišao ravnatelj Zaklade Srećko Prusina i zamolio ga za pomoć u izradi ekonomskog programa. Willsch je bio taj koji je prišao proslavljenom europskom ekonomistu i direktoru Ifo instituta Hansu Werneru Sinnu i pitao ga bi li njegov institut “mogao obaviti taj konzultantski posao”. Sinn je pristao, ostalo je povijest. No, zašto se njemački parlamentarac toliko zauzeo za Hrvatsku?

“Sedam godina propadanja bez rasta, uzlet javnoga duga, neprihvatljivo velik broj nezaposlenih, osobito mladih ljudi, bio je dovoljan znak za uzbunu”, napisao je Willsch. Pomislio je, hrvatski će “političari morati poduzeti odlučne mjere i naći snage da ih se pridržavaju, čak i ako se u prvom koraku pokazatelji pogoršaju. Posve je uobičajeno da zemlja mora proći kroz dolinu suza ako se želi popeti na brdo na drugoj strani”. Eto otkud “dolina suza” u njemačko-hrvatskoj komunikaciji. No, Willsch nije stao na suzama: “Hrvatska i njezin napaćeni narod definitivno zaslužuju novi početak. Sljedeća članica EU južno niz obalu Mediterana je Grčka, nadajmo se da to nije loš predznak”.

Treba uočiti da reformama za Hrvatsku njemački institut prilazi vrlo oprezno. Loše ekonomske prilike opisuje vrlo suzdržano svjestan da to može izazvati brojne političke otpore. Poziva se na činjenicu da je Hrvatska već sedmu godinu u recesiji (rast BDP-a u zadnja dva kvartala vjerojatno se dogodio nakon što je studija završena), a da niti pridruživanje Europskoj uniji nije donijelo olakšanje.

Iznosi i neke zanimljive, hrvatskoj javnosti nepoznate pokazatelje, tvrdeći da se ukupna emigracija od 2000. do 2010. smanjila za 18 posto, ali da je zato emigracija visoko obrazovanih Hrvata skočila za 33 posto, što će, nesumnjivo, “ozbiljno ugroziti sposobnost hrvatskog gospodarstva da u budućnosti stvara inovacije”.

Za hrvatsku sivu ekonomiju njemački institut tvrdi da je za deset postotaka veća od prosjeka 31 europske zemlje (doseže 28 posto BDP-a), a da su u tome gore od Hrvatske samo Bugarska i Rumunjska. Za hrvatsku javnu upravu kaže da je po međunarodnim standardima neučinkovita.

Budući da je više od 70 posto kredita kućanstvima i korporacijama denominirana ili indeksirana u stranoj valuti, to čini Hrvatsku “jako ranjivom na vanjske šokove i deprecijaciju kune”. Isto je i s javnim dugom, od kojega je tek 23,3 posto denominirano u kunama. U usporedbi s europskim prosjekom, hrvatski je javni dug nešto niži, ali je zato drugi po veličini među zemljama središnje i istočne Europe.

Njemački analitičari jako su zabrinuti zbog činjenice da središnja vlada subvencionira mirovine s pet posto BDP-a...

“Ti zastrašujući problemi nisu neka nova ni nepoznata pojava, ali su se drastično pogoršali nakon izbijanja krize 2008.”, stoji u studiji Ifo instituta. “Zato se čini da je spremnost hrvatske populacije za prihvaćanje promjena velika. Energija i zalet ne smiju se potrošiti na pokušaje da se stvari održe onakvima kakve jesu. Čuvanje statusa quo proteklih sedam godina nije donijelo nikakvu korist i moglo bi samo još više sniziti životni standard.”“

Zanimljivo je pritom da u Ifo institutu smatraju da se Hrvatska u izvlačenju iz krize ne bi trebala previše osloniti na europske fondove.

“Iskustvo govori”, tvrde njemački istraživači, “da ekonomski poticaji EU fondova imaju samo kratkotrajni učinak, pri čemu je krucijalna spremnost za njihovo prihvaćanje. Strukturne reforme koje imaju za cilj promjene institucija i povećanje ljudskoga kapitala mogu potrajati dulje nego realne investicije, poput onih u infrastrukturu, ali njihov povrat u smislu rasta vjerojatno će biti dugotrajniji i održiviji.”

U kratkom roku reforme su bolne, upozorava Ifo, one vode političare u “dolinu političke smrti”, osobito ako se strukturne reforme najave neposredno pred izbore. Ključno je, dakle, educirati birače o neizbježnosti i dugoročnim koristima od strukturnih reformi.

Reforme moraju biti odabrane tako da “dolinu političke smrti” učine što kraćom i plićom. Neke će reforme imati brz učinak, dok će drugima trebati više vremena za provedbu i pokazivanje rezultata. Jedna od promjena “za koje usporedne procjene pokazuju da bi mogle biti povezane s brzim i očigledno pozitivnim učincima za inozemna ulaganja i izvoz, jest deprecijacija domaće valute”, smatraju analitičari Ifo instituta. Deprecijacija (nije, dakle, riječ o devalvaciji kao prisilnoj administrativnoj i trenutnoj promjeni tečaja naniže) bi mogla dovesti do održivog rasta bruto domaćeg proizvoda, što bi moglo stvoriti nova radna mjesta i pomoći Vladi da konsolidira proračun. Na dulji rok, izravna ulaganja mogla bi stvoriti autohtone domaće inovacije koje bi mogle potaknuti novi rast i novo zapošljavanje.

Samo prizivanje deprecijacije (eng. devaluation) u Hrvatskoj će kod mnogih izazvati “podizanje obrva” u nevjerici pa je stoga osobito zanimljivo vidjeti zašto se njemački analitičari za nju zalažu. Ifo tvrdi da su cijene hrvatskih ključnih izvoznih proizvoda u prosjeku u Hrvatskoj sedam posto skuplje nego u zemljama konkurentima, na primjer, u Poljskoj. Iz toga proizlazi zaključak da je realna deprecijacija kune od sedam posto, ili nominalno 13 posto, način da Hrvatska obnovi konkurentnost. Ali, ni to ne naglo, nego u nekoliko godina.

Krivulju deprecijacije trebala bi odrediti razlika između kamata na zajmove u kunama i zajmove u eurima. Ona je u prošlosti bila takva da je poticala hrvatske tvrtke i građane da se zadužuju u devizama, tj. u eurima, a dobro odabrana staza slabljenja kune otklonila bi “štetne poticaje za dizanje kredita u stranim valutama”.

Ne obavi li se deprecijacija, upozoravaju u Ifo institutu, jedini način za sprečavanje pretjeranog zaduživanja u stranim valutama bila bi izričita zabrana. U Ifo institutu predviđaju da bi se, ovisno o kamatnim razlikama, nominalna deprecijacija od 13 posto mogla provesti u razdoblju od sedam do 13 godina.

Ifo pritom izričito kaže da ne predlaže promjenu tečajnog režima, kojim je sada, kako nam je poznato, upravljano fluktuirajući. Njemački analitičari podsjećaju da je posljednjih godina Hrvatska narodna banka dopuštala promjenu tečaja na godinu do 0,5 posto i da je tek tada intervenirala prodajom i kupnjom deviza na tržištu. Ifo “predlaže da se brzina deprecijacije samo blago poveća tako što bi se smanjio intenzitet HNB-ovih intervencija” na deviznom tržištu.

Uz deprecijaciju kune, njemački institut predviđa i izmjene u području zaštite prava potrošača financijskih usluga te bankovne regulative, sve kako bi se još više smanjili poticaji za zaduživanje i posuđivanje u inozemnoj valuti, odnosno “s valutnom klauzulom”. Savjete o deviznim dugovima i pouku o financijama građani trebaju dobiti već u školi. Banke i nacionalne monetarne vlasti moraju donijeti pravila po kojima će građani biti upozoreni na rizike od zaduživanja u devizama i slično.

O mnogim drugim prijedlozima i savjetima Ifo instituta u Hrvatskoj će se, nesumnjivo, voditi još mnoge rasprave. Nijemci se zauzimaju za uvođenje zakona o bankrotu potrošača, za povećanje fleksibilnosti tržišta rada, za “aktivaciju neaktivnih”, odnosno povećanje udjela zaposlenih.

“Mnogi Hrvati su plaćeni da ne rade”, kažu u Institutu, misleći na novac koji dobivaju nezaposleni, socijalni slučajevi, prerano umirovljeni i drugi građani. No, uz deprecijaciju valute, najviše pozornosti privući će vjerojatno njemački prijedlozi za “spašavanje mirovinskog sustava”, osobito s obzirom na aktualne rasprave o drugom mirovinskom stupu.

“Hrvatski mirovinski sustav ne predstavlja samo težak teret za državni proračun. On je jednostavno neodrživ.” I dalje: “pravila za invalidske i privilegirane penzije te ranije umirovljenje treba preispitati ne samo radi očuvanja tržišta rada, nego i radi financijskog preživljavanja zemlje”. Kako vidimo, njemački analitičari ne sustežu se ni od najdramatičnijih tonova kada je riječ o hrvatskim penzijama. Ali, drugi stup ne bi dirali. Štoviše. “Stope doprinosa u drugi stup treba postupno povećavati do razine predviđene izvornim planovima o penzionoj reformi”, smatra Ifo institut.

Naposljetku, sve će se predložene reforme nekako odraziti na državni proračun, odnosno javnu potrošnju. Ali, ni tu se ne predviđaju neki dramatični zaokreti. Za Nijemce, “konsolidaciju ukupnog proračuna i njegovu dugoročnu održivost treba postići preko strukturnih reformi, a ne kratkoročnim fiskalnim prilagodbama”. To je zanimljivo stajalište koje će također izazvati velike teorijske prijepore jer, baš kao što nisu za deprecijaciju, tako većina hrvatskih srednjostrujaških ekonomista ustrajno predlaže hitro “rezanje” državnih rashoda.

Ifo institut ipak ističe kako “održavanje kontinuiteta poreznog sustava radi povećanja povjerenja u zakone i izvršnu vlast” nipošto ne znači da porezni sustav treba ostati isti u svim pojedinostima. Hrvatska mora proširiti poreznu “bazu” (broj ljudi koji plaćaju porez), mora imati “nultu stopu tolerancije” prema poreznoj evaziji i utaji, te prema sivoj ekonomiji, treba ukinuti porezne olakšice koje deformiraju sustav i čine ga neprozirnim.

Za snižavanje razine javnoga duga, Hrvatska, kaže njemački institut, treba prodati državna poduzeća. To treba učiniti u dva koraka. U prvome treba privatizirati tvrtke koje djeluju u konkurentnim i komercijalnim sektorima. A tek u drugom koraku treba razmotriti prodaju infrastrukturne imovine, pazeći da se ne stvore monopoli. Državne tvrtke zadužene za vode ili šume zahtijevaju posebnu regulativu i zaštitu. U oba slučaja, sve državne tvrtke koje se neće brzo privatizirati, kao i one strateške, treba pomno proučiti i restrukturirati. S time će se većina hrvatskih građana složiti.