Hrvatska i Slovenija na zapadnom Balkanu vodeće po digitalizaciji, ali Hrvatska još zaostaje

Slovenija i Hrvatska su po stupnju digitalizacije vodeće među šest zemalja zapadnog Balkana, ali za razliku od Slovenije, koja se u tome već približava naprednim zemljama, Hrvatska je još daleko, istaknuto je u ponedjeljak na konferenciji o indeksu digitalizacije.

Konferencija pod nazivom "Indeks digitalizacije - potencijal i prepreke bržem rastu" održana je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, koji je konferenciju i organizirao u suradnji s riječkim Ekonomskim fakultetom, Ekonomskim institutom Zagreb (EIZ) te Fakultetom organizacije i informatike, a rezultate studije "Utjecaj digitalne transformacije na zemlje zapadnog Balkana" predstavili su ravnateljica EIZ-a Maruška Vizek i direktor Centra za jugoistočne europske studije iz austrijskoga grada Graza Florian Bieber.

Riječ je o prvoj studiji koja je izračunala indekse digitalizacije šest zemalja zapadnog Balkana i stavila ih u međusoban odnos, jer se u toj regiji jedino za Hrvatsku i Sloveniju, kao članice EU, računa indeks digitalizacije DESI (The Digital Economy and Society Index), kao složeni pokazatelj gospodarske i društvene digitalizacije koji Europskoj komisiji omogućava procjene razvoja država članica u području digitalne konkurentnosti.

Prema tom indeksu, Hrvatska je 2018. 'skočila' za jedno mjesto u odnosu prema 2017. godini, s 23. na 22. mjesto među 28 članica EU.

Ocjenjujući poziciju Hrvatske prema DESI-ju, ali i studiji o stupnju digitalizacije na zapadnom Balkanu, Vizek je naglasila da "definitivno nismo Afrika jer su zemlje tog kontinenta ispod EU i globalne razine digitaliziranosti, ali smo još daleko od naprednih jer Hrvatska zaostaje u više parametara kojima se mjeri digitalizacija". Zaostatak Hrvatske za prosjekom EU je evidentan prema broju kućanstava s pristupom internetu i onih koja imaju osobno računalo, a manje je i korištenje interneta, pretplata na fiksni širokopojasni i mobilni internet, podatkovni promet po korisniku i drugo.

Ranko Šuvar / CROPIX

"Regionalni indeks pokazuje da Slovenija ima digitalno najnaprednije gospodarstvo u uzorku, a slijede Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija i Kosovo, s time da su podaci za neke od zemalja bili ograničeni", rekla je Vizek, napominjući da se indeks digitalizacije sastoji od 16 pokazatelja podijeljenih u nekoliko kategorija, poput dostupnosti i pouzdanosti infrastrukture, pristupa mreži i kapaciteta do ljudskog kapitala.

Koliko je to važno za ekonomiju neke zemlje, Vizek je potvrdila procjenama iz tog i drugih istraživanja da se ubrzavanjem digitalizacije za 10 posto može očekivati veći BDP za 0,6 posto.

"Kada bismo u Hrvatskoj nastavili s digitalizacijom dinamikom kakvu imamo sada, to bi za 30-ak godina udvostručilo naš BDP, a ako se ubrzamo učinci bi sigurno bili i znatno viši. Osim na BDP, učinci bi bili vidljivi i na revitalizaciji ruralnih krajeva, odnosno ravnomjernijem regionalnom razvoju, kao i na zaposlenosti, koja bi se time povećala, a nikako smanjila, kako se to može čuti od kritičara digitalizacije", poručila je Vizek.

Istaknula je i da prema odgovorima iz 180 tisuća kompanija iz regije, koje su kontaktirali u povodu studije, povećanje digitalizacije od samo jedan posto proizvodnom sektoru donosi 2,1 postotni porast proizvodnosti te porast trajne zaposlenosti za 1,2 posto.

Ona i predsjednik HUP-ove ICT udruge Boris Drilo, te još neki sudionici panel rasprave održane nakon predstavljanja studije, istaknuli da je jedna od najvećih prepreka jačoj digitalizaciji nedostatak mrežne optičke infrastrukture, koja bi internet i razne e-usluge dovela u sve krajeve Hrvatske. Time bi se, smatraju, smanjile i uklonile prepreke povezivosti i digitalizaciji javnih usluga.

"Ono što je u Hrvatskoj definitivno problem za jači razvoj infrastrukture pa i za digitalizaciju je preveliki broj parafiskalnih nameta, koji operatorima-telekomima 'odnose' previše novca koji bi mogli koristiti za nove investicije", rekao je Drilo, dodajući da Hrvatska, među ostalim, treba i bolju investicijsku i poslovnu klimu, te da treba više uložiti u obrazovanje ICT kadrova koji su svagdje u svijetu traženi jer ostvaruju dodanu vrijednost.