'HRVATSKA JE PLODNO TLO ZA TEORIJE ZAVJERE' Bioetičari smatraju da smo nezreli i da nam je za sve kriv netko drugi

Hrvatska je plodno tlo za teorije zavjere svake vrste, ali najveća stvarna zavjera dolazi iz neoliberalane prirode političkog sustava i vješto se prikriva, slažu se hrvatski bioetičari koji su se nedavno okupili na 12. lošinjskim danima bioetike.

Sve te zavjere, od "Komiteta 300" do admirala Davora Domazeta Loše, znak su nezrelog društva u kojem je za sve kriv netko drugi, kao u religiji đavao, a zatvaramo oči pred pravim socijalnim, ekonomskim i drugim problemima kojih smo puni "ko pas buva", kazao je profesor moralne teologije sa splitskog Katoličkog bogoslovnog fakulteta fra Luka Tomašević.

Profesor etike sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Ante Čović misli da je "ne teorija, nego praksa zavjere" dominantna u ustroju globalnih društava koje je nazvao totalitarni neoliberalizam. Njegova totalitarna priroda, rekao je, vidi se po težnji za ovladavanjem svim sferama života, ali se služi manipulacijama, skriva represiju i želi se prikazati kao "slatkasti" sustav.

On sam ne radi zlo, kao što ga ne radi ni demon u religiji, nego nas zavodi i lomi dok ga mi sami ne prihvatimo, kazao je Čović na skupu održanom ovoga tjedna u Malom Lošinju. Ako se služimo klasičnim modelima promatranja, tražeći fiksnog nositelja nasilja – đavla ili partijskog sekretara – to nećemo vidjeti, jer se danas radi o mreži nositelja, dodao je.

Pitamo se u čudu tko je razorio funkcije javne države? Ovdje pomoćnik ministra, tamo osoba za izdavaštvo... uvijek netko manje važan, ali uvijek moćan i arogantan, kazao je Čović.

Glavni akter ove "realistične teorije zavjere" je globalno vladajući sistem moći koji sačinjavaju tehnoznanost, ekonomija i politika, smatra docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Jurić. Pojašnjava da se zavjera krije u tome što stalno slušamo "opće dobro", "opći prosperitet" ili "javni interes", a događa nam se samo "zlo i naopako".

Po njemu, tehnoznanost je neodgovorna znanost koja je podloga globalnim ekonomsko-političkim manipulacijama. Osim materijalne baze ona politici osigurava odgovarajući svjetonazor i ideologiju, te joj sasvim konkretno i kratkoročno asistira s različitim tzv. "stručnim mišljenjima".

Neoliberalističku ekonomiju čine multinacionalne korporacije i mreža nadnacionalnih ekonomskih institucija poput MMF-a i Svjetske banke. Ono što se nekoć poduzimalo masovnom industrijalizacijom, danas se čini pretvaranjem pojedinaca i država u "dužničke robove", kaže Jurić. Istaknuo je kako "birokratsko-partitokratsko-militarističku politiku" utjelovljuju "godzile" poput EU-a i SAD-a, u koje se uklapaju i "mala čudovišta", među kojima su i države poput Hrvatske.

Prema Čoviću, jedan od prvenstvenih ciljeva "mreže" je ovladavanje ustanovama i procedurama za ostvarivanje opće volje na svim društvenim razinama, tako da se do nje ne dolazi kroz procedure nego je "mreža" nameće manipulacijama. "Primjerice, u sferi duhovnosti nameće diktat ispraznih ispravnosti U svakom slučaju, ona nastoji ubiti sva kritična djelovanja", zaključio je Čović.

Fra Luka Tomašević kazao je kako "mreža" nameće vrijednosti bez vrijednosti i ideologiju novca, propagiranjem jednog strašnog ateizma, te nas svode na potrošače, na kruhoborce.

Profesor splitskog Ekonomskog fakulteta Petar Filipić predstavio je rezultate ekonomske analize hrvatskog sustava visokog školstva i istaknuo ključni paradoks: u Hrvatskoj koja izdvaja svega 0,84 posto bruto društvenog proizvoda za znanost, ima 11 studenata na jednog nastavnika po čemu je čak šesta u svijetu! No taj se novac nemilice troši izvan sustava izvrsnosti i znanstvenih istraživanja, uglavnom na plaće zaposlenika, od kojih je čak četiri tisuće ne-nastavnika, pa ga "izjeda korupcija na štetu javnih interesa".

Filipović je upozorio kako Vlada i resorno ministarstvo, vodeći neoliberalnu politiku, znatno doprinose eroziji sustava znanosti i visokog školstva, te uništenju akademske tradicije temeljene na neovisnoj znanosti i zajedničkom duhu unutar sveučilišta.

Povika na hrvatsku znanost nastaje jer je nositeljica hrvatskog identiteta, ocijenio je Tomašević. Treba, smatra, izbrisati sjećanje i ubiti sve vrednote prošlosti, od Marka Marulića do komunizma. "Kad ste čuli da je Marulić u svoje vrijeme bio najpametniji čovjek u Europi, od koga su učili europski kraljevi? Nikada!", poručio je Tomašević i dodao: "Danas je najveći neprijatelj komunizam, jer je on dorastao nešto povezati".

Prava zavjera za Hrvoja Jurića vidljiva je na primjeru biotehnologije i genetički modificiranih organizama, koji se pravdaju rješenjem svjetske gladi, iako ona nastaje zbog nepravedne distribucije hrane na svjetskoj razini.

Umirovljeni profesor agronomije s Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima Marijan Jošt naveo je primjer Argentine kao žrtve GMO-a, u kojoj su zasijane velike površine GMO sojom, čija rodnost s godinama vidno opada, a mnogi Argentinci su se suočili s ozbiljnim zdravstvenim problemima i zemljom zatrovanom herbicidima i pesticidima.

Sve to ne može nadoknaditi nikakav ekonomski uspjeh, jer profit ionako pripada multinacionalnim korporacijama, dok je uništeno mnogo malih farmera, zaključio je Jošt.

Jurić je kazao da je i Hrvatska izložena prijetnjama GMO-a, iako je 2001. trebao biti donesen Zakon o zabrani GMO-a. O tome je vladao konsenzus, ali nije nikada donesen. U tome je ključnu ulogu odigrala američka politika, što potvrđuju interni diplomatski izvještaji američke ambasade u Hrvatskoj, koji su postali javno dostupni zahvaljujući Wikileaksu, kazao je. Iz toga se vidi tko vodi politiku zavjere, zaključio je Jurić.

Dok se Jurić uzda u integrativnu i odgovornu znanost te snagu udruga, Tomašević najveće uporište vidi u crkvenom pokretu teologije oslobođenja, koji se pod utjecajem marksizma razvio u Južnoj Americi, a on u integralni humanizam kome pripada i papa Franjo.

Franjo je odgovor Crkve na ponašanje neoliberalizma u svijetu i ona je jedina institucija koja je do sada adekvatno odgovorila neoliberalizmu, ustvrdio je Tomašević.