‘Hrvatska je sada na medenom mjesecu, punom sreće i euforije. Emocije nikada nisu pretjerane!‘

Nogomet je, kao niti jedan drugi sport, globalno izvor goleme sreće i veselja kad se nižu pobjede, ali i tuge i destrukcije nakon poraza. Kao i na prošlom Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, hrvatskoj reprezentaciji trenutačno sve ide od ruke, a zemlja, moglo bi se reći, gotovo da je stala jer važnijeg od Vatrenih nema!

Od utakmice do utakmice prepričavaju se događanja s terena, životi nogometaša javno, za stolom u kafiću, kod kuće za ručkom, ili pak bravure Gvardiola, Modrića, Juranovića... a onda slijedi 90 ili 120 minuta potpune paralize tijekom kojih ne postoji ništa drugo osim jednog od katarskih stadiona i 22 viteza u borbi s loptom. Erupcije veselja nakon zabijenoga gola ili pak tuge nakon primljenoga neslućenih su razmjera, a neki se pak pitaju čemu ta "loptačka" euforija i treba li baš tako eksplodirati. Bi li to moglo biti malo tiše? No, stručnjaci se s tim ne slažu. Dapače, uvjereni su da je to zdravo za svakog pojedinca, ali i naciju.

Svima trebaju pobjede

"Svima nam trebaju pobjede, osobito ako ih nemamo na poslu, u privatnom životu ili bilo gdje drugdje. Ovako velike pobjede lako se dijele, posebice ako je to pobjeda reprezentacije, ali i nekog dragog kluba poput Dinama u Zagrebu, Hajduka u Splitu, Juventusa u Torinu. Pobjeda hrvatske reprezentacije nedvojbeno je pobjeda za cijelu zemlju i zato ne treba suzdržavati emocije jer zaista je impresivno ovako nizati pobjedu za pobjedom, to je sjajan razlog za veselje koje je trenutačno obuzelo Hrvatsku", kaže dr. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče.

Dodaje da se ljudi lako identificiraju s pobjedama, ali i porazima, jedino je, dakako, razlika u osjećajima.

"Poraz ljubimaca dovodi do katarze, do vraćanja sebi, do pojave destruktivnog dijela ličnosti, a ovo što se trenutačno zbiva je posljedica slasti pobjede kad se javljaju fantazije o daljem uspjehu, kad se zanemaruju životni problemi, i to je jako dobro, duboko ljudski. To je važno za emocionalno zdravlje i podrazumijeva da naučimo ekstremno slaviti i opet ekstremno tugovati kad se dogodi nešto loše. Ovo što se događa u Hrvatskoj pravi je medeni mjesec pun sreće, euforije, to je pobjeda slavlja, šala i svega onoga što ide uz sjajno raspoloženje. Ovo sretno razdoblje, ta zajednička pića, hrana, druženje, vrlo je važno za život jedne zajednice i dobro je da se to događa", naglašava prof. dr. Bagarić.

Emocije nisu pretjerane

Dodaje da je sve to tim veće i značajnije kad se događa maloj Hrvatskoj.

"Manji smo od Japana, Brazila, a pobjede dolaze. U tim se trenucima vraćamo biblijskim pričama, Davidu i Golijatu, jer to je potvrda da i David uvijek ima šanse. Pobijediti, primjerice, Maltu nije tako velika pobjeda kao kad pobijedimo Brazil, i to očekivano izaziva snažnije osjećaje. To je i poruka da se veliki i teški problemi mogu pretvoriti u pobjedu. Cijeli svijet slavi pobjede na isti način, ali i tuga se jednako tako teško proživljava. Cijeli se život sastoji od pobjeda i poraza, zato je važno da se dozvoli emocijama da se razviju", kaže prof. dr. Bagarić.

Objašnjava kako smo svjedoci da utakmice reprezentacije Hrvatske snažno povezuju ljude. Zajedno gledaju utakmice i stari i mladi, jednako se vesele u inače gomili loših vijesti.

"Barem na neko vrijeme sreća i veselje zamijenili su razmišljanja o velikim poskupljenjima, struji, plinu, grijanju, hrani. I rat u Ukrajini, gdje mladi ginu u rovovima, a granate ne prestaju padati, dodatno sve opterećuje. Zato slavlja vezana uz nogomet postaju još značajnija. Emocije nikada nisu pretjerane!", zaključuje.