Hrvatska mora mijenjati predsjedničku prisegu

Premda je u ostvarivanju ženskih prava u Hrvatskoj postignut značajan napredak, ipak još uvijek ima prepreka koje valja ‘preskočiti’.

Jedna od njih je i predsjednička prisega sročena u muškom rodu koje sam se morala držati pri nedavnom izricanju iako hrvatski jezik ima i ženski rod te imenice - upozorila je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović govoreći prije dva dana u sjedištu UN-a u New Yorku na konferenciji o pravima žena. Dodala je kako žene mogu postići sve ako su potaknute pozitivnim okruženjem i slobodom od zapreka, no čini se da baš kad je riječ o jednakopravnosti spolova ima još puno posla čak i u razvijenim zemljama.

Pitanje ženskih kvota

Posljednjih godina to se pokušava riješiti uvođenjem tzv. ženske kvote kako u politiku, tako i u tvrtke jer premda je dio profesije značajno feminiziran, u rukovodećim strukturama njihov je udio minimalan.

Zbog toga je krajem prošlog tjedna njemački parlament usvojio zakon po kojem u upravnim odborima 100 najvećih tvrtki mora biti 30 posto žena. Podaci govore da ih trenutno nije više od 18 posto. I prije su se tvrtke pobunile zbog te obveze, ali to nije pomoglo i parlament im je dao “domaću zadaću” po kojoj primjerice BMW, Marcedes, Siemens, Deutsche Bank, BASF, Bayer, Merck uskoro moraju provesti tu zakonsku obvezu. Zakon predviđa da će do 2016. velike tvrtke ispražnjena mjesta u nadzornim odborima popuniti ženskim kandidatima sve dok ne dosegnu propisanu kvotu.

Također, za 3500 tvrtki rok je da do 30. rujna podnesu planove za povećanje udjela žena na najvišim pozicijama.

Komentirajući ovaj njemački zakon Adriana Lieras Muney, ekonomistica s Kalifornijskog sveučilišta, rekla je da se u kratkom roku ne mogu očekivati drastične promjene u tvrtkama.

- No, možda će to kroz dulje vrijeme biti dobar primjer novim generacijama, što će onda polako promijeniti njihovu percepciju o ženama u vodećim tijelima tvrtki - rekla je Lieras Muney.

Izmijenjeni zakoni

U Hrvatskoj zasad nema ženske kvote koja bi se primjenjivala u gospodarstvu, pa čak i kad je riječ o državnim tvrtkama, a o privatnima da se i ne govori. Jedino je nedavno Sabor izmjenama izbornog zakona propisao da stranke na listama moraju imati 40 posto kandidatkinja, ali je pitanje kako će to izgledati nakon izbora u paralamentu.

Vjerojatnije je da će se žene naći na začelju lista pa će njihov ulazak u Sabor zapravo ostati mrtvo slovo na papiru. Inače, prva europska država koja je zakonski uvela 40-postotne ženske kvote bila je Norveška, a njoj su se potom pridružile Španjolska, Francuska i Island. Italija ima kvotu od jedne trećine, a Belgija i Nizozemska 30 posto. Ozakonjivanju ženske kvote i dalje se odupiru Velika Britanija i SAD i sve se prepušta pojedinačnim inicijativama u tvrtkama, što dakako ne daje značajnih pomaka.

Premda tzv. kvote nisu previše simpatične jer sugeriraju da netko dobive nešto “preko reda”, čini se da je to jedini način da žene dobiju pozicije koje bi im po sposobnosti pripadale.

Podaci govore kako su neka zanimanja prilično feminizirana, poput medicine, ali taj trend ne prati očekivani broj žena u upravljačkim strukturama.

Od 61 hrvatske bolnice za ukupni broj ravnateljica nisu potrebni ni prsti dvije ruke. Nije bolje ni na šefovskim mjestima unutar bolnica premda su 60 posto liječnice. Slično je i sa školama pa ne čudi da se u muški menadžerski svijet uspije probiti tek 25 posto žena u Hrvatskoj.

Najteži slučajevi

Da je uz zakonske propise nužno i puno snažnije društveno djelovanje da bi se promijenio odnos prema ženama u svijetu rada potvrđuje zajednička studija norveških i američkih ekonomista. Oni su naime utvrdili da je zakonska obveza o ženskim kvotama u nekim zemljama dovela do njihova većeg sudjelovanja u korporativnim zajednicama, ali uspjeh je puno manji kad je riječ o direktorskim izvršnim pozicijama, smanjenju razlika u plaćama između žena i muškaraca ili “prijateljskom” okružju u politici. Na tim ciljevima morat će se još dodatno raditi i ako se uvedu ženske kvote.