HRVATSKA UVODI ŠVICARSKI MODEL REFERENDUMA Novi zakon je gotov, ali je zbog ministra Kuščevića gotovo dva mjeseca u ladici

Radna skupina koju je vodila bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec još je u svibnju dovršila tekst novog Zakona o referendumu. Zakonski prijedlog koji je obrazložen na nekoliko stotina stranica teksta temelji se na švicarskom modelu u smislu da se referendum pretvori u mehanizam političkog dijaloga između Sabora i birača, odnosno organizacijskih odbora.

Prema riječima osobe koja je sudjelovala u izradi novog zakonskog teksta, referendum se, kao nigdje u svijetu, u Hrvatskoj zbog nedorečenosti i zakonske neuređenosti pretvorio u oruđe koje zakonodavno tijelo pretvara u političkog protivnika inicijatora referendumskih inicijativa.

Civilizirane zemlje

- Čim se pokrene inicijativa za referendum, kod nas se stvaraju dva tabora, što je nedopustivo. Referendum nije zamišljen za polarizaciju društva, nego za dijalog. U civiliziranim zemljama parlament mora imati mogućnost očitovanja na referendumska pitanja - kaže naš sugovornik, napominjući da je bit švicarskog modela u tome što inicijatori referenduma i parlament imaju mogućnost sporazuma. Postigne li se sporazum, nastavlja, svrha referenduma je ispunjena i on se ne mora održati.

U odnosu na zadnju referendumsku inicijativu “67 je previše”, to bi značilo da Sabor, pošto su prikupljeni potpisi potrebni za raspisivanje, ima mogućnost raspraviti referendumska pitanja i eventualno ih usvojiti.

Zakonski prijedlog koji je, doznajemo, de facto autorsko djelo Jasne Omejec, uvažio je i sve preporuke i rješenja koja je o referendumima dala Venecijanska komisija. Neka bitna pitanja, kao što je potreban broj birača izašlih na referendum da bi on bio valjan, te definiranje pitanja poput proračuna, prava nacionalnih manjina i još nekih koja nisu podobna za referendumsko odlučivanje, u zakonskom se prijedlogu nisu obrađivala, i to zato što su definirana Ustavom.

Drugi bitni element prijedloga novog Zakona o referendumu odnosi se na definiranje svih “tehničkih” pitanja koja su u dosadašnjoj praksi stvarala mnogo teškoća i bila povod za sukobe inicijatora referenduma s vlašću. Tako bi se propisali obrasci na kojima bi se prikupljali potpisi za referendume, odredili bi se rokovi u kojima inicijatori moraju prikupiti propisani broj potpisa za pojedinu vrstu referenduma, definiralo gdje se potpisi mogu prikupljati i u kojem se roku moraju predati.

Mnogo prijepora

U dva referenduma za koja po tvrdnjama ministra uprave Lovre Kuščevića nisu bili ispunjeni uvjeti (Narod odlučuje i Istina i Istanbulskoj) bilo je puno prijepora zbog provjere potpisa. Inicijatori su sumnjali u poštenje Apisa kojemu je bila povjerena provjera, onda su tražili promatrače koji zakonom nisu predviđeni, a njima se postavljalo pitanje zašto im je trebalo više tjedana od završetka prikupljanja potpisa do njihove predaje.

Gužvi koja prati svaku referendumsku inicijativu pridonosi i činjenica da nisu određeni rokovi u kojima bi Sabor morao odlučiti hoće li raspisati referendum pošto dobije dovoljno potpisa ili će prije toga tražiti očitovanje Ustavnog suda o (ne)ustavnosti pitanja.

U prijedlogu radne skupine koju je formirao ministar uprave Lovro Kuščević sve su te praznine popunjene, a kontrolu valjanosti potpisa i njihova broja obavljalo bi Državno izborno povjerenstvo.