HRVATSKA, ZEMLJA NASILJA NADŽENAMA Ubojica iz Španskog je pravilo,a ne iznimka: Svaka četiri tjedna jednuženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner

Svakih 28 dana u Hrvatskoj jednu ženu ubije njezin sadašnji ili bivši partner. Svakih 11 dana jedna od njih prijavi silovanje od strane partnera, a u stvarnosti seksualno nasilje pretrpi višestruko veći broj žena. Više od 30 žena svaki dan žrtve su fizičkog nasilja koje nad njima počini njihov sadašnji ili bivši suprug.

Crna je to statistika nasilja nad ženama u 2014. godini, koja se u 2015., prema prvim podacima, nije bitno mijenjala.

Brutalizacija društva

Nasilje nad ženama, kako je konstatirala pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, iz godine u godinu sve je brutalnije, surovije i okrutnije. Sve je više teških tjelesnih ozljeda, pokušaja i izvršenih ubojstava te drugih djela koje se gone po Kaznenom zakonu, dok lagano opada broj prekršajnih prijava prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.

Prema podacima za 2014. godinu, svojim sadašnjim ili bivšim partnericama život je oduzelo 13 muškaraca, još njih 338 nanijelo im je teške tjelesne ozljede. Prekršajno su ukupno zabilježene 14.784 prijave obiteljskog nasilja, dok je u prvih 11 mjeseci 2015. taj broj pao za sedam posto.

Međutim, odgovor društva na brutalizaciju nasilja nad ženama izostaje. Istraživanja pokazuju da je, nakon donošenja zakonske podloge i provođenja niza kampanja za borbu protiv obiteljskog nasilja, porastao broj prijava jer su se žene doista osjetile osnaženima. Međutim, na tome je sve stalo. Nakon prijave, žene su shvatile da se taj isti zlostavljač vrlo brzo vraća kući, još agresivniji nego što je bio.

Tretmani nasilnika, koji jedini daju dugoročne rezultate, ne provode se zbog manjka novca. Kazne za nasilje najčešće su novčane, što ozbiljno pogodi kućni budžet. Žene su shvatile da je najbolje šutjeti i ići dalje.

Nema strategije

One kojima je pak voda došla do grla te su tražile pomoć i smještaj daleko od nasilnika nisu prošle mnogo bolje: u Hrvatskoj ima samo 19 skloništa - manje od broja županija - a lokalne jedinice za njih izdvajaju od 0,01 do 0,6 posto proračuna. Polovica onih koje su dobile smještaj u skloništu, nakon isteka maksimalnog roka boravka u skloništu koji iznosi godinu dana, s djecom se vratilo nasilniku jer nisu imale gdje ni od čega živjeti.

Nema projekata ni strategija kako ih osnažiti nakon što odluče prekinuti krug nasilja, kako im pronaći posao i smještaj i omogućiti im samostalan život.