HRVATSKI VOJNI SEKTOR LANI JE IZVEZAO ROBU VRIJEDNU 224 MILIJUNA EURA Hrvatska obrambena industrija ubrzano se razvija i postaje jedan od naših aduta

Oružje i vojna oprema proizvedeni u Hrvatskoj sve su prisutniji na inozemnim tržištima. Štoviše, hrvatska vojna industrija iz godine u godinu bilježi značajan rast i polako, ali sigurno postaje jedan od hrvatskih izvoznih aduta.

Izvoz hrvatske vojne industrije lani je, prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK), dosegao vrijednost od 224 milijuna eura. Doduše, uzme li se u obzir da je ukupan hrvatski robni izvoz lani iznosio oko 12,3 milijarde eura, i dalje se radi o razmjerno malom udjelu vojne industrije u ukupnom hrvatskom izvozu - svega oko dva posto. No, u odnosu na prijašnje godine, kada je naš vojni sektor na strana tržišta, prema službenim podacima, izvozio roba u vrijednosti od oko 70 milijuna eura, radi se o velikom skoku. Štoviše, druge grane naše industrije mogle bi samo pozavidjeti hrvatskoj vojnoj industriji, koja iz godine u godinu raste po dvoznamenkastim stopama.

“Hrvatska vojna industrija okuplja stotinjak tvrtki, a u posljednjih 15 godina uložena su značajna sredstva u inovacije, kako bi se podigla konkurentnost”, ocjenjuju u HGK.

Izvan granica

Među najvećim tvrtkama iz sektora vojne industrije u Hrvatskoj su, ističu u HGK i ministarstvima, HS Produkt iz Karlovca, zatim Šestan-Busch iz Preloga, pa DOK-ING i Kroko International iz Zagreba, kao i Đuro Đaković iz Slavonskog Broda. No, vojnu industriju ne treba ograničavati samo na proizvodnju oružja i vojne opreme jer oružane snage koriste i niz drugih proizvoda i usluga - od hrane i pića, preko odjeće i obuće, pa do lijekova, kao i informatičkih usluga. Svi oni zajedno čine sve jači segment vojne industrije u Hrvatskoj, a njihovi su proizvodi i usluge odavno prešli hrvatske granice.

- Naši su proizvodi prisutni u 50-ak zemalja. Uglavnom je riječ o pištoljima, a ponegdje prodajemo i puške - kaže Željko Pavlin, direktor HS Produkta.

Karlovačka tvrtka s oko 1800 zaposlenih odavno je prerasla gabarite domaćeg tržišta i danas najveći dio prihoda ostvaruje u inozemstvu. Prihodi HS Produkta, tvrtke osnovane 1991. godine, danas su veći od 100 milijuna eura, od čega se u Hrvatskoj ostvari razmjerno malo: lani je to, kaže Pavlin, bilo manje od jedan posto, a ranije dva do tri posto. Razlog što se taj udio mijenja su narudžbe države, koje variraju od godine do godine.

No, unatoč sve većoj orijentaciji na strana tržišta, tvrtke iz hrvatskog vojnog sektora ne zanemaruju ni domaći teren. U kojoj mjeri i domaća potražnja za njihovim proizvodima može biti unosna možda najbolje govori podatak da je Ministarstvo obrane u siječnju potpisalo ugovore o nabavi oružja, odjeće, obuće, opreme, usluga i radova s 34 tvrtke u vrijednosti od oko 230 milijuna kuna. Tom je prilikom, podsjećaju u HGK, ugovoreno više od 400 različitih vrsta roba i usluga, od čega preko 10.500 pari obuće, 6000 kompleta borbenih odora, preko 1500 komada donjeg rublja, 35.000 pari čarapa i oko 500 kaciga.

“Izabrana je hrvatska vojna oprema prvenstveno jer je konkurentna, ravnopravna, a i kvalitetnija od mnogih proizvoda svjetske konkurencije”, napominju u HGK.

Svjetska konkurencija

Domaće je tržište jedno od najvažnijih i za DOK-ING, zagrebačku tvrtku koja proizvodi prateću opremu što se koristi i u vojnom sektoru. Osim strojeva za razminiranje, po čemu je svjetski poznat, DOK-ING proizvodi i opremu za vatrogastvo te strojeve za rudarstvo. U Zagrebu zapošljavaju 115 radnika, u Slunju 30-ak, a u Južnoj Africi, na rudarskom programu, još 30-ak. Lani su, ističu, ostvarili prihode od oko 200 milijuna kuna te poslovali s neto dobiti od oko 22 milijuna kuna.

- Već dugi niz godina angažirani smo na poslovima razminiranja u Hrvatskoj, a iznimno dobro surađujemo s MORH-om te s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje, s kojima imamo potpisan i sporazum o suradnji - kažu u DOK-ING-u.

No, zadovoljni su i angažmanom na stranim tržištima i sa stranim partnerima, pa tako u tom poduzeću ističu da već više od 20 godina surađuju s američkom vojskom, čiji su ovlašteni dobavljač opreme i nositelj nekoliko razvojnih projekata.

- Uspjeli smo ostvariti suradnju s najvećim vojskama svijeta, te su danas naši sustavi prisutni u više od 30 zemalja,. U fokusu nam je tržište Bliskog i Dalekog istoka, ali i europske zemlje, dio afričkog i južnoameričkog kontinenta, a upravo smo ‘otvorili’ vrata i u Australiji - poručuju u DOK-ING-u.

Tržište za plasman roba u obrambenom sektoru, prije svega domaćem, ali sve više i u stranima, vide i u hrvatskoj prehrambenoj industriji. U Podravci nam tako kažu da svoje proizvode, IBO pakete, isporučuju MORH-u, dok Fini - mini juhe i Vegetu isporučuju za misije u Afganistanu. No, udio isporuka vojnom sektoru u ukupnim prihodima Podravke i dalje je mali.

Hrana za vojnike

- Udio vojnog sektora u prihodima Podravke iznosi jedan posto te su prihodi vezani uz isporuke MORH-u i Pleteru. Podravka MORH-u isporučuje robu temeljem javnih natječaja te su iskustva pozitivna - napominju u koprivničkom prehrambenom divu, dodajući kako planiraju nastavak suradnje s MORH-om.

I Atlantic Grupa dio svog proizvodnog asortimana isporučuje MORH-u. Riječ je, kažu nam u Atlanticu, o vodi Kala i Kalnička, dok se u redovnoj prodaji u vojnim kantinama nalaze i proizvodi poput Cedevite, Multipower energetskih pločica i napitaka.

- Trenutačno je u razvoju nova formulacija vitaminskih komprimiranih bombona, koji bi bili dio paketa za preživljavanje, koje koriste pripadnici vojnih snaga, a razgovaramo, s obzirom na mogućnosti naše kozmetičke proizvodnje, i o razvoju higijenskog seta za zaštitu vojnika od ekstremnih vremenskih uvjeta. Suradnja s vojnim sektorom ima potencijala i za izvoz, odnosno za dodatni iskorak kroz širenje suradnje i na NATO, a osnovna je pretpostavka za to, i tehnički i u smislu preporuke, uspješna suradnja s domaćim vojnim sektorom - kažu u Atlantic Grupi.

Jedna od hrvatskih tvrtki koje su uspjele iskoristiti članstvo Hrvatske u NATO-u je omiški Galeb. Ta je tvornica rublja početkom godine pobijedila na natječaju za nabavu gaća i potkošulja za NATO, u vrijednosti od, kako su nam kazali u nizu institucija, pet milijuna eura. Sam direktor Galeba Stjepan Pezo tu nam brojku nije potvrdio, no istakao je da se radi o za tu tvrtku vrlo značajnom poslu, koji doseže vrijednost 25 do 30 posto njihove ukupne godišnje proizvodnje.

- Posao smo dobili u jakoj konkurenciji, gdje su na natječaju sudjelovale tvrtke iz SAD-a, Njemačke, Francuske, Grčke, Turske... Osim članica NATO-a, u fokusu su nam i Bliski istok i zemlje u okruženju - naglašava Pezo.

Dodaje kako je suradnja s vojnim sektorom za njih bitna jer vojska uvijek postavlja zahtjeve za unapređenjem proizvoda, na što oni moraju odgovoriti inovativnim rješenjima.

Za razliku od Galeba, čakovečki Čateks nije uključen u opskrbni lanac NATO-a, no svojim borbenim odorama opskrbljuje kako hrvatsku, tako i pojedine strane vojske. Do 2016., kaže Davor Sabolić, direktor Čateksa, udio proizvodnje i prometa od vojnog programa iznosio im je 10 do 15 posto, a u ovoj godini taj udio raste na preko 20 posto zbog proširenja i ugovaranja novih poslova, poput onog s Litvom.

- U pripremi su i novi poslovi, koji su u tijeku postupaka ili razvoja, poput onih s Latvijom, Češkom, Slovenijom i BiH. Do 2020. očekujemo povećanje udjela od vojne proizvodnje na razinu od 40 do 50 posto u ukupnom prometu tvrtke - napominje Sabolić. Kada je riječ o domaćem tržištu, u Čateksu čekaju raspisivanje novog natječaja za izradu borbenih odora.

U farmaceutskoj kompaniji Plivi kažu nam da svoje proizvode ne isporučuju krajnjim korisnicima, nego veledrogerijama. No, to ne znači da Plivinih proizvoda nema u obrambenom sektoru, nego da on u njega dolazi preko veledrogerija, o čemu u Plivi nemaju preciznih podataka.

Sve veći interes za suradnjom s vojnim sektorom pokazuju i hrvatske IT tvrtke. One u obrambenom sektoru vide dobru priliku za ugovaranje novih poslova.

Informatizacija

- Na žalost, ne radimo za vojni sektor, iako smo u nekoliko navrata pokušavali ugovoriti takve poslove. Šteta, budući da u MORH-u i vojsci postoji puno prostora za informatizaciju i digitalizaciju. Vojni sektor u Hrvatskoj još uvijek je više orijentiran na “dodirljive” poslove, poput oružja, hrane ili odjeće, a mi se bavimo softverom - poručuje Ante Mandić, predsjednik Uprave zagrebačke tvrtke IN2.

Unatoč tome, dodaje, jedna od tvrtki iz njihove grupe, INsig2, radi određene poslove za vojsku, ali ne u vidu proizvodnje, već tehničke zaštite skladišta i drugih vojnih objekata. Štoviše, INsig2 ima i NATO certifikat, a radio je i neke poslove za taj vojni savez, kao i za OLAF, agenciju EU za borbu protiv korupcije i prijevara.

- To su nam svakako reference za daljnje nastupe prema vojnom sektoru, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu - uvjeren je Mandić.

No, iako hrvatski vojni sektor i prateće industrije posljednjih godina bilježe skok, što se nesumnjivo dijelom može povezati i sa sve većim brojem kriznih žarišta u svijetu, hrvatska vojna industrija suočava se i s brojnim izazovima, koji ograničavaju njen daljnji razvoj. Za većinu tvrtki iz tog sektora jedan od vodećih ograničavajućih čimbenika svakako je malo domaće tržište i razmjerno male narudžbe države.

- Razvoj vojne industrije dobrim dijelom određuju vojni i policijski proračuni, a oni su se znatno smanjili - upozorava Damir Novotny, ekonomski analitičar.

Vlast, doduše, najavljuje da će povećati izdvajanja za obranu, što svakako otvara nove šanse tvrtkama. No, glavni pokretač njihova daljnjeg razvoja ipak će morati biti svjetsko tržište, na kojem vlada nemilosrdna konkurencija. Jedno od rješenja moglo bi biti, smatra Ljubo Jurčić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, uklapanje hrvatske vojne industrije u vojne klastere na europskoj razini.

Dijelovi proizvoda

- Mogli bismo proizvoditi pojedine dijelove za neke proizvode. Tu nam se onda otvaraju vrata na tržištima NATO-a, čija smo članica. Nećemo im, naravno, moći prodavati neke složenije proizvode, ali zato imamo dosta drugih prilika da sudjelujemo u nastanku nekog proizvoda - napominje Jurčić.

Kao drugu prepreku u jačem razvoju vojne industrije stručnjaci, ali i sami proizvođači, navode nedovoljna ulaganja države u istraživanje i razvoj, po čemu je Hrvatska pri samom dnu ljestvice EU.

- Potrebno je pojačati aktivnosti istraživanja i razvoja te povezivanja proizvodnih sustava s akademskom zajednicom, ali i objediniti javnu nabavu na području obrane, spašavanja, zaštite od požara, hitne pomoći i nadzora granice. Aduti vojne industrije leže u proizvodima visoke dodane vrijednosti, kao što su strojevi za razminiravanje, jurišne puške i pištolji - uvjereni su u HGK.

- Većina uspješnih priča u vojnoj industriji kod nas posljedica je primarno privatne inicijative: državi su se ti uspjesi više dogodili nego što su planirani - ocjenjuje Ivica Krešić, analitičar tvrtki.

Konačno, vrijedi spomenuti i kako Hrvatska nema povijest jake vojne industrije, pa je samim tim malo vjerojatno da će u budućnosti postati veliki proizvođač oružja i vojne opreme.

- Hrvatska nije naslijedila značajnu vojnu industriju, dijelom i zbog lociranja većine proizvodnje u ‘manje ranjive’ BiH i središnju Srbiju. No, Hrvatska kao država nije nikada sustavno ni poticala razvoj vojne proizvodnje: tijekom Domovinskog rata nije bilo vremena za to, a ni poslije rata jer većina modernog naoružanja zahtijeva kompleksan nabavni lanac i visoku sofisticiranost u mnogim modernim tehnologijama - ističe Krešić.

I Igor Tabak, vojni analitičar, upozorava da je hrvatska vojna industrija svojim opsegom zapravo vrlo mala. Njena tradicija nije duga, a u nju država posljednjih desetljeća nije značajnije ni investirala. Taj se trend, dodaje Tabak, tek u posljednje vrijeme počeo mijenjati.

- Podrška je danas bolja, ali i tu ima prostora za napredak. Glavna perspektiva je u izvozu, koji i ovako predstavlja kičmu poslovanja većine poduzeća. Na državi je da i ona pomogne - zaključuje Tabak.