PROFESOR NA DUKEU

Hrvatsku ekonomiju vode neobrazovani menadžeri

Saša Pekeč jedan je od najboljih hrvatskih stručnjaka za menadžment i oštar kritičar ekonomskog ozračja u Lijepoj našoj: u velikoj smo krizi ponajprije zbog lošeg obrazovnog sustava za buduće ekonomiste u Hrvatskoj
 Biljana Gaurina/Cropix

Saša Pekeč profesor je na Fuqua School of Business američkog sveučilišta Duke i jedan je od najboljih hrvatskih stručnjaka za menadžment. Glasan je zagovornik potrebe jačanja hrvatskog obrazovnog sustava i oštar kritičar ekonomske klime u Hrvatskoj koja je, tvrdi, velikim dijelom rezultat nedovoljne obrazovanosti igrača u ekonomskoj i političkoj strukturi zemlje.

• Osjećaju li se američki profesori krivima za obrazovanje garniture koja je zemlju odvela u propast?

- Propast je preteška riječ za ovu krizu, a i ne znam koja je to “garnitura” i zašto bi imala veze s menadžerskim obrazovanjem. Treba li se itko osjećati krivim zbog inzistiranja na obrazovanju utemeljenom na širokom spektru znanstvenih teorija i inzistiranju na kritičkom promišljanju, čak i da hipotetički prihvatim ponuđeni stereotip, ne znam kako bih onda objasnio ponašanje “garniture” koja upravlja hrvatskim gospodarstvom s obzirom na to da među njima baš i ne vidim neku kritičnu masu obrazovanih. Možda bi se ipak mogli osjetiti više krivima upravo zbog nedostatka obrazovanosti te elite.

• Kako se u SAD-u kriza odrazila na rasprave u akademskoj zajednici?

- Prirodno je da se kvaliteta znanstvenih ideja i teorija provjerava kroz prizmu njihove primjenjivosti na stvarnost te mogućnosti predviđanja. U slučaju globalne krize, takve analize ponajviše su usmjerene na područja makroekonomije i financija. Neke teorije dobile su potvrdu s ovom krizom, dok su se neke vrlo brzo našle na stupu srama. Pojednostavljeno bi se moglo reći da je fokus na kritici neoliberalnog pristupa i tržišnog fundamentalizma. I mi u Hrvatskoj mogli bismo izvući pouku i proanalizirati zašto diletantski neoliberalizam i ne bi trebao biti toliko prominentan u našim gospodarskim lutanjima, te pokušati shvatiti značaj uspostavljanja efikasnih institucija s ciljem kvalitetne regulacije tržišnih odnosa.

• Je li Duke, kao jedna od najboljih poslovnih škola i prije 2007. pripremao studente za snalaženje u kriznim situacijama poput današnje?

- Nitko ne može predvidjeti sve kritične situacije. Ono što poslovne škole mogu ponuditi jesu različiti pristupi raščlanjivanju i rješavanju problema, te ilustracija svega kroz niz primjera. Mnogobrojne studije slučajeva su odlična priprema za teške situacije u kojima ćemo se svi ponekad naći. Fundamentalne promjene u metodama obrazovanja zasad nema.

• Pružaju li “slavna” privatna sveučilišta doista daleko bolju kvalitetu obrazovanja od “državnih” ili je najvažnija mreža alumnija koja otvara vrata u kasnijoj karijeri?

- Postoji puno “državnih” obrazovnih institucija koje su bolje od mnogih bogatih “privatnih” institucija, tako da model financiranja nije presudan. Ciljevi državnog financiranja su usmjereni na osiguravanje kvalitetnog obrazovanja za širi broj ljudi. Privatne institucije fokusirane su na manji broj kvalitetnih studenata. Već i iz tog razloga dolazi do koncentriranja kvalitete na ponajboljim privatnim sveučilištima.

• Zapadna društva imaju razvijene sustave za kreditiranje obrazovanja. Je li u krizi teže dobiti takav kredit?

- Ovdje u SAD-u je upravo izmijenjen zakon o studentskim kreditima s ciljem da budu široko dostupni, te da se riješi problem u kojem su banke u reakciji na krizu te kredite učinile teško dostupnima . Još uvijek neriješen problem su krediti za strance. Dostupnost takvih kredita je ključna kako bi se obrazovanje omogućilo najkvalitetnijim studentima bez obzira na njihovu lokaciju.

• U kojoj su mjeri znanja koja se steknu u vrhunskim zapadnim školama upotrebljiva u praksi, kada se čovjek vrati u Hrvatsku i susretne s domaćim business-folklorom?

- Malobrojni hrvatski menadžeri koji su se obrazovali na kvalitetnim školama sasvim se dobro snalaze. Vremenom će ih, vjerujem, biti i sve više na vidljivijim pozicijama. Neupitno je da su znanja o efikasnom upravljanju procesima i ljudima upotrebljiva. Sistematičan pristup razvoju proizvoda te pristupa i odnosa s kupcima i tržištem su isto primjenjivi. Problematičan dio je nemogućnost oslanjanja na funkcioniranje institucija, kao i suženi raspon rješenja za financijsku podršku , što je posljedica nedovoljno razvijenog financijskog sektora. Upravo tu se skriva veliki dio “business-folklora”.

•Je li leadership pitanje talenta ili se sve može naučiti? Ima li smisla školovati netalentirane?

- Leadership je prije svega fraza koja se već malo istrošila. Pod tom frazom samo su se ujedinile neke standardne teme poput organizacijske teorije, metodologije donošenja odluka te behavioralne psihologije. Razumijevanjem te tematike i netalentirani mogu postati bolji.

razgovarao V iktor Vresnik, glavni urednik uglednog poslovnog magazina Forbes Hrvatska

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 08:00