ZA PACIJENTE S UGLJANA

Humanitarna akcija polučila ogroman uspjeh: Ne mogu vjerovati koliko je ljudi bilo spremno pomoći

Morala sam početi i odbijati pomoć jer smatram da imamo dovoljno i da bi se ta odjeća mogla usmjeriti i negdje drugdje, kaže Matija
Matija Lončar
 Privatni Album

– Nakon teksta u Slobodnoj Dalmaciji nisam više mogla pratiti ni poruke ni pozive! Bilo ih je stotinu! Javljali su se ljudi sa svih strana Lijepe naše – rekla je vidno uzbuđena Matija Lončar, mlada apsolventica koja je krajem studenoga počela prikupljati humanitarnu pomoć za Psihijatrijsku bolnicu Ugljan, iz svog malog mjesta, Sutomišćice.

Kako je otkrila Slobodnoj u ponedjeljak, kutija, vreća i paketa ima toliko da će joj trebati dva dana da to sve konačno izbroji. A još joj ostaju i kutije za novac i higijenske potrepštine koje je postavila u pojedinim dućanima po cijelom otoku Ugljanu.

– Do sada sam sortirala koliko sam mogla, uz pomoć svojih bližnjih, no stvarno ne mogu vjerovati koliko je ljudi bilo spremno pomoći. Morala sam početi i odbijati jer smatram da imamo dovoljno i da bi se ta odjeća mogla usmjeriti i negdje drugdje – istaknula je Matija, koju su iznenadile nesebične reakcije čitatelja.

– Jutro nakon objave članka, oko 10 sati, došao je čovjek ispred Doma gdje prikupljam pakete, u automobilu splitskih registracija. Kad je otvorio prtljažnik, bilo je sigurno više od desetak velikih crnih vreća odjeće. Pitala sam ga odakle je s otoka došao, jer sam pretpostavila da je možda iz Splita, ali da živi tu negdje u blizini. Rekao mi je da su večer prije on i žena, nakon što su vidjeli na vašem portalu članak, krenuli prazniti ormare te se on, pazite sad, iz Kaštela uputio za Sutomišćicu kako bi sve donio sam. Bila sam toliko šokirana, jer to nije ni kratak ni jeftin put, da sam ga morala slikati! Hvala im od srca – govori razdragano Matija, kojoj to nije zadnje iznenađenje.

– Prije nekoliko dana su me zvali prijatelji da se neki misteriozni kombi, također splitskih registracijskih oznaka, vrti oko Doma. No kako mene nije bilo, mislila sam da će otići. Ipak, imala sam što vidjeti kad sam se vratila. Neki dečki, kako su mi rekli svjedoci, iskrcali su cijeli kombi paketa i uredno iz složili u posljednji slobodan kantun toga našeg otočnog Doma i netragom nestali. Ovim putem im zahvaljujem – govori Matija, dodajući kako joj je ova akcija vratila vjeru u ljude i samo joj dala vjetar u leđa da uskoro organizira još jednu.

A osjećaje još mora posložiti i Martina Šušić (35), djelatnica laboratorija ugljanske bolnice, koja je istu akciju pokrenula u Zadru.

– Ni dandanas pomoć nije stala pristizati, ni sama to više ne mogu pratiti, a još me čeka velika akcija prikupljanja 17. prosinca ispred bivšeg "Mercatora" i moram priznati da imam tremu – govori nam Martina, koja priznaje da se nekoliko puta pitala što joj je ovo sve trebalo.

– No, s druge strane, znam, i kažem si: "Martina, to je za tvoje pacijente. Itekako im treba" – iskrena je, dodavši kako su zahvaljujući društvenim mrežama i našim člancima dirnuli i srca Hrvata izvan zemlje.

– Kao što već znate, javila nam se žena iz Švicarske koja šalje nevjerojatnih 400 novih posteljina, a nedavno se javila i žena iz Njemačke koja je voljna poslati cijeli šleper stvari za Ugljan. No, morala sam je spojiti izravno s bolnicom, ja sama jednostavno više ne mogu – rekla je Martina, zaključivši da će višak stvari svakako usmjeriti na druge potrebite.

Priča je, piše Slobodna Dalmacija, u javnost dospjela prošlog tjedna, kada je Martina preko svoga Facebook profila poslala tužan apel:

– Dobila sam odobrenje ravnatelja Psihijatrijske bolnice Ugljan, u kojoj radim 16 godina, da je moguće održati akciju prikupljanja robe (jakne, hlače, majice, gaćice, papuče, posteljinu... može i ljetna roba) za naše pacijente, kojih imamo oko 400, od toga oko 300 muških i oko 100 ženskih. Naime, ti pacijenti nemaju čarape, a kamoli patike... Svu svoju i muževu robu u odličnom stanju odnijela sam i podijelila, ali, nažalost, to nije za svega možda pet pacijenata. Žao mi je tih ljudi koji nisu krivi što se tamo nalaze, a kod nas je sram biti psihički bolesnik i tamo se ljudi zanemaruju – objavila je tada laboratorijska tehničarka ugljanske bolnice, koja je, ne očekujući ni u najluđim snovima, pokrenula pravu lavinu dobrote kako u Zadru, tako i šire.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 20:37