ANALIZA PISMA

I nije morao ići u OTP, to je inače posao odvjetnika

Prodajom plinskog biznisa Vlada bi dobila sedam milijardi kuna prihoda, ali i četiri milijarde kuna gubitaka
 Goran Mehkek/Cropix

ZAGREB - Damir Polančec u svom subotnjem opširnom demantiju nije demantirao ključnu tezu - da je MOL dobio pravo upravljanja Inom u zamjenu za kredit OTP-a Fimi za dionice Podravke i da je on bio ključni čovjek u tim dogovorima.

Što je Polančec rekao, a što je ostalo neodgovoreno?

• Ugovori OTP-a i Podravke

“Meni sadržaj tih ugovora nije poznat jer ih naprosto nikada nisam vidio, niti sam sudjelovao u njihovom nastajanju. Nije mi jasan razlog njihovog neobjavljivanja i doista mislim da bi ih zbog svega što se uz njih veže - najbolje bilo objaviti.”

Nitko ne insinuira da je Polančec sastavljao ugovore, to rade odvjetnici ili pravnici u tvrtkama, na temelju uputa menadžera. Uz to, ugovor OTP banke i Podravke samo je jedna karika u lancu i posljedica afere, a ne njezin početni korak.

• Susreti s OTP-om

“Ne samo da nisam nedavno bio u uredima OTP banke u Mađarskoj, već nikada nisam bio ni na kakvim sastancima u OTP banci ni u jednoj zemlji, te ne poznajem nijednog menadžera te banke niti sam ikada s bilo kojim menadžerom te banke na bilo kojoj adresi imao bilo kakav sastanak.”

Nije se niti morao sastajati. U poslovnom svijetu posrednici su odvjetnici ili konzultanti. Pitanje za Polančeca glasi: Jeste li ikad s nekim pravnikom ili odvjetnikom ili nekim drugim posrednikom razgovarali o kreditu OTP banke za dionice Podravke?

• Kontakti s MOL-om i Sanaderom

“S obzirom na tvrdnje da sam zajedno s bivšim predsjednikom Vlade Sanaderom nedavno boravio u MOL-u, izjavljujem da posljednjih mjeseci uopće nisam u kontaktu s gospodinom Sanaderom, da nakon mojeg odlaska iz Vlade nemam nikakve kontakte s MOL-om.”

Nebitno. Polančecovu umiješanost u aferu istražitelji i mediji smještaju u vrijeme kad je bio potpredsjednik Vlade i kad se svakodnevno sastajao i kontaktirao s premijerom Sanaderom kao svojim šefom te s predstavnicima MOL-a u vrijeme dok je pregovarao o novom dioničarskom ugovoru, a i kasnije kao predsjednik NO-a Ine.

• Odnosi MOL-a i OTP-a

“Ujedno još jednom izjavljujem da nisam upoznat s odnosima MOL-a i OTP banke, ni u kontekstu ugovora Podavke i OTP-a ni u bilo kojem drugom kontekstu.”

Odnosi MOL-a i OTP banke javna su činjenica. OTP je veliki dioničar MOL-a, a većinski vlasnik i direktor OTP-a Sandor Csanyi je potpredsjednik MOL-ova odbora direktora. Csanyi i prvi čovjek MOL-a Zsolt Hernadi dvojica su najmoćnijih mađarskih biznismena, o čemu je pisao Financial Times, a prenijeli mnogi hrvatski mediji. Dakle, do informacija o odnosima MOL-a i OTP-a nije teško doći.

• Povezanost pregovora

“Kako se tvrdi da su pregovori oko odnosa hrvatske Vlade i MOL-a tekli paralelno s pregovorima OTP banke i Podravke te da su međusobno povezani - to u potpunosti odbacujem.”

Ako ništa ne zna o pregovorima i ugovorima OTP banke i Podravke, kako onda zna da nisu tekli paralelno s pregovorima hrvatske Vlade i MOL-a? No, kronologija je sljedeća: dioničarski ugovor hrvatske Vlade i MOL-a potpisan je 30. siječnja 2009. godine. MOL je dobio većinu u Nadzornom odboru - pet od devet članova, a u Upravi je svaka strana dobila po tri člana, ali predsjednik je Mađar i njegov glas prevladava ako je neriješeno. Mađarska OTP banka, ujedno i dioničar MOL-a, dva je mjeseca kasnije, 27. ožujka 2009., Merrill Lynchu isplatila 34,2 milijuna eura, a tim je novcem Fima Ami s Malte platila svoj dug za kupnju dionica Podravke.

• Prva privatizacija Ine

Polančec prebacuje lopticu koalicijskoj Vladi Ivice Račana, koja je 2003. prodala MOL-u 25 posto plus jednu dionicu Ine. Tvrdi da je MOL već tada dobio veća prava nego što bi mu pripadalo po vlasničkom udjelu.

MOL je tada dobio dva člana od njih sedam u Nadzornom odboru i dva od šest članova Uprave, s tim da su i predsjednik NO-a i predsjednik Uprave bili s hrvatske strane.

Novi dioničarski ugovor

Polančec podsjeća da je hrvatsko pravo veta kojim MOL nije mogao prodati ili staviti u zalog svoje dionice Ine bez suglasnosti Vlade isteklo 28. listopada 2008. godine. Jedan članak tog ugovora iz 2003. obvezivao je MOL i Vladu RH da, kad hrvatski udio u Ini padne ispod 50 posto, moraju početi pregovori o novom dioničarskom ugovoru koji će redefinirati prava i odnose.

Da, logično. Nije isto imati 75 posto ili 44,8 posto dionica. Obveza novog dioničarskog ugovora ne znači predaju kontrole, nego pregovore o raspodjeli te kontrole.

• Upravljanje Inom

Tvrdi da je u pregovorima o novom ugovoru, koje je on vodio, Hrvatska dobila pravo na imenovanje predsjednika NO-a, pravo veta na raspolaganje dionicama Ine u vlasništvu MOL-a tijekom najmanje dvije godine te pravo prvokupa dionica Ine i pravo njihova reotkupa ako dođe do neprijateljskog preuzimanja MOL-a.

Da, Hrvatska ima predsjednika NO-a u odboru u kojem je zastupaju ukupno tri predstavnika, a MOL petorica. Dobila je pravo prvokupa i veta ako se bude poštivao ugovor o plinskom biznisu, no taj je ugovor bio prekršen u trenutku kad Hrvatska nije otkupila plinski biznis od Ine jer je to proračunu bilo preskupo, pa je i pravo veta bilo ugroženo.

• Prodaja plinskog biznisa

Priču prebacuje na prodaju plinskog biznisa i kaže: “Tim bi potezom hrvatska Vlada u roku od dvije godine bila vlasnik profitabilne tvrtke s ne manje od 7 milijardi kuna prihoda.”

Osim 7 milijardi kuna prihoda, država bi dobila i tri do četiri milijarde kuna gubitaka ili bi bila suočena sa socijalnim buntom zbog previsoke cijene plina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 10:17