'IMAM 2,5 GODINE, PRETUČENA SAM...' Strašan slučaj iz Broda u kojem je umrlo djetešce rezultat je teškog propusta socijalnih radnika

Na Staru godinu 2012. na službenu adresu tadašnjeg Ministarstva socijalne politike i mladih stigao je mail sljedećeg sadržaja: Imam 2,5 godina, pretučena sam, izgledam kao da sam došla iz logora. Pomozite mi. Poslan je iz bolnice u Slavonskom Brodu, nepotpisan. Opisivao je stanje male pacijentice koja je u bolnicu dovedena četiri dana ranije.

Tog dana u bolnicu je prvo izbezumljeno utrčala mlada žena, puna modrica, noseći u rukama mrtvo tromjesečno djetešce. Za njima je stigao muškarac, ženin nevjenčani partner, i dalje agresivan i nasilan. Sestre su pozvale policiju i priča se počela odmotavati.

U stanu u kojem je obitelj živjela policija je zatekla scenu koju nikad neće zaboraviti: usred neopisivog smeća i smrada, u potpuno ledenoj prostoriji, sjedilo je dvoje djece predškolske dobi na rubu smrti. Djevojčica od dvije i pol godine, koja je jednu od bolničarki nagnala da pošalje potresni mail Ministarstvu socijalne politike, bila je sva u ranama nastalim od naslaga prljavštine, ozeblina i neishranjenosti, gotovo katatonična.

“Manji propusti”

Tromjesečna beba, s kojoj je majka došla u bolnicu, preminula je od neliječene upale pluća. Obitelj je mjesecima živjela u samom Slavonskom Brodu, u stambenoj zgradi obiteljskog stambenog naselja. Susjedi su znali što se događa. Dolazila im je patronažna sestra. Centar za socijalnu skrb bio je upoznat s cjelokupnom situacijom.

Nakon smrti djeteta, Ministarstvo socijalne politike bez ikakve je dvojbe utvrdilo najteže propuste socijalne službe. Ukratko, socijalne radnice nisu odlazile u obitelj jer je otac bio agresivan, pa su odlučile “pustiti” slučaj. Dok jedno dijete nije umrlo, a drugo dvoje bilo na istom putu.

Tadašnja ministrica Milanka Opačić, vidjevši nalaze, povukla je najoštrije sankcije: gotovo ekspresno petero djelatnika centra za socijalnu skrb dobilo je izvanredne otkaze te su protiv njih pokrenuti kazneni postupci zbog nesavjesnog rada s teškim posljedicama. Međutim, u stvarnosti još se nije dogodilo ništa.

U roku od mjesec dana svi su djelatnici vraćeni na posao zbog proceduralne greške. Do danas i dalje rade u istom centru, s iznimkom jedne koja je otišla u mirovinu. Kazneni postupci protiv njih, i pet godina kasnije, još uvijek traju.

U Hrvatskoj u posljednjih 25 godina niti jedan socijalni radnik nije dobio otkaz zbog stručnog propusta, čak ni kad je propust bio nedvojbeno utvrđen i kad je bio toliko težak da je doveo do smrti djeteta - “manji propusti”, koji su doveli “samo” do teškog zlostavljanja ili zanemarivanja ili su, zbog predmeta pospremljenih u ladice, osudili djecu na dugogodišnji boravak po institucijama, nisu ni razmatrani kao mogući razlog da se konkretnim osobama barem promijeni profesija, a kamoli da se preispita njihova kaznena odgovornost.

Stručne službe od osnivanja samostalne Hrvatske evidentirale su tek nekolicinu slučajeva (manje od pet) socijalnih radnika koji su dobili otkaz zbog nedvojbeno utvrđene pronevjere. Radilo se o otuđivanju imovine osoba pod skrbništvom, što se administrativno također vodi kao “stručni” propust, no evidentno se radi o krađi. Zbog nečinjenja ili pogrešnog činjenja u samom socijalnom radu, koje je rezultiralo nesagledivim i nepopravljivim posljedicama - teškim zlostavljanjem i zanemarivanjem ili čak smrću - još nitko nije ostao bez posla.

Posljedica je to, prije svega, nevjerojatne organizacije cjelokupne socijalne skrbi, koja - za razliku od ostalih javnih službi, poput liječničke ili prosvjetne - donedavno uopće nije imala zakonsku mogućnost stručnog nadzora nad radom centara za socijalnu skrb! A ako nema stručnog nadzora, stručni se propust ne može ni utvrditi, a samim time ni sankcionirati.

- Nadležno Ministarstvo je, sukladno propisima, ovlašteno provoditi upravni nadzor. Njega obavljaju ovlašteni državni službenici i on se sastoji od provjeravanja jesu li poštivani zakonski propisi i pravila poslovanja, je li administrativno sve vođeno u skladu s propisima, je li bilo propusta u uredskom poslovanju i sličnih propusta. U skladu s tim, mjere koje stoje na raspolaganju Ministarstvu su izricanje mjera i rokova u kojima se utvrđene nepravilnosti moraju ispraviti - objašnjava Tanja Žaja, voditeljica Službe za podršku centrima za socijalnu skrb Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike.

U bivšoj Jugoslaviji stručni nadzor nad centrima provodio je nekadašnji Zavod za socijalni rad, koji je osamostaljenjem države ukinut, a pokušaj osnivanja slične institucije zadužene za “unapređenje, razvoj, istraživanje, praćenje, nadzor i financiranje u sustavu socijalne skrbi” tijekom 2003. godine propao je nakon smjene vlasti. Stoga za stručni nadzor, kao i postavljanje stručnih i etičkih standarda u socijalnoj skrbi, više od dva desetljeća nije bio zadužen - nitko.

Premlada komora

Situacija se, barem zakonski, promijenila kad je 2012. godine postavljen zakonski temelj za osnivanje Hrvatske komore socijalnih radnika. Zakonom su Komori dane široke ovlasti - od izdavanja licenci socijalnim radnicima, bez koje uopće ne mogu raditi u struci, stvaranje postulata najbolje prakse do nadzora struke te izricanja sankcija, koje se kreću od opomene za najlakše stručne propuste do oduzimanja licence, zabrane rada u profesiji i podizanja kaznenih i prekršajnih prijava. Međutim, do danas, nije obavljen ni jedan stručni nadzor.

- Mi smo mlada Komora i samo ustrojavanje je dosta trajalo. Registrirani smo 2013. godine, izradili smo sve potrebne podzakonske akte i od 2015. godine, kad nam je Ministarstvo odobrilo potreban Pravilnik, ekipirani smo da izvodimo stručne nadzore, imenovana je lista stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom i ostalim potrebnim uvjetima, osnovan je Disciplinski sud. Međutim, Ministarstvo je jednako tako bilo zaduženo utvrditi cjenik izvršavanja takvih nadzora, što još uvijek nije učinilo. Imamo jamstva da će i ta odluka stići ovih dana te najavljujemo da ćemo idući tjedan obaviti prvi stručni nadzor, i to u Centru za socijalnu skrb Pula - kaže Antun Ilijaš, predsjednik Hrvatske komore socijalnih radnika.

U nedostatku stvarnih stručnih nadzora, do sada je neku vrstu takvih nadzora - obično ciljano, nakon što bi se dogodila tragedija ili bi javnost posebno upozorila na neki slučaj - obavljalo nadležno Ministarstvo: tijekom upravnog nadzora, za koji su ovlašteni, službenici u nadzoru izdvojili bi i dokumentaciju o konkretnom slučaju te bi je iskusni socijalni radnici zaposleni u Ministarstvu pregledali i dali svoj sud.

Nemoćna ministrica

- Međutim, Ministarstvo nema ovlasti, primjerice, temeljem utvrđenih propusta oduzeti licencu ili donijeti bilo kakvu sličnu sankciju. Nemamo čak ni mogućnost dati obavezne stručne smjernice za načelno postupanje: to bi se smatralo zadiranjem u neovisnost odlučivanja centara za socijalnu skrb. Možemo djelovati jedino preko zakona, u koje nastojimo uvrstiti načela najboljih praksi i standarda. Međutim, u ovoj djelatnosti, koju čini milijun različitih životnih situacija, jednostavno se ne može sve normirati i propisati - objašnjava Žaja. Tijekom 2014. je, dodaje, osnovana Služba za podršku centrima za socijalnu skrb pri Ministarstvu, kako bi se stručnjaci centara mogli nekome obratiti s konkretnim stručnim pitanjima. Služba je lani, kaže, odgovorila na 12.000 pitanja upućenih mailom te pomogla u rješavanju 3000 predmeta, međutim - samo mišljenjem i pojašnjenjem koja nisu obvezujuća za centar.

Do koje mjere centri drže do svoje stručne autonomije - koju u stvarnosti nitko nije nadzirao! - zorno pokazuje slučaj od prije nekoliko godina o kojem je Jutarnji intenzivno pisao. Radilo se o obitelji koja je posvojila dječaka, a nakon dvije godine željela je posvojiti i biološku sestru svojeg posvojenog sina kako bi djeca odrastala zajedno. Nadležni centar za socijalnu skrb ih je odbio: njihov su zahtjev ocijenili sebičnim jer već imaju jedno dijete te bi drugo trebali prepustiti nekom drugom posvojiteljskom paru. Takvo je obrazloženje duboko suprotno svim standardima socijalne skrbi: centrima nije dužnost pronalaziti djecu obiteljima koje ih žele, već im je dužnost djeci koja su, zbog niza neželjenih okolnosti, ostala bez roditeljske skrbi, pronalaziti najbolje moguće roditelje. Odrastanje biološke braće u istoj obitelji jedan je od standarda koji se mora poštivati kad god je to moguće.

Ministarstvo je stoga centru poslalo preporuku da se drži tog standarda, pozvalo se na međunarodne i domaće konvencije te upozorilo da će takva odredba biti i u novom Obiteljskom zakonu. Centar im se, mrtav hladan, zahvalio na preporuci i odbio je provesti, pozivajući se na svoju autonomiju.

Upravni nadzor Ministarstvo prošli je tjedan dovršilo i u Puli, u koju će stručni nadzor, prvi put u Hrvatskoj, sljedeći tjedan poslati i Hrvatska komora socijalnih radnika. I u tom su nadzoru djelatnici Ministarstva izdvojili dokumentaciju vezanu za tragični slučaj ubijenog trogodišnjeg dječaka Denisa Pašića, za čije je ubojstvo osumnjičena njegova majka Chiara Pašić i njezina 14-godišnja prijateljica, štićenica pulskog Doma za odgoj.

Teške okolnosti

Vrlo slično kao i slučaju iz Slavonskog Broda, djelatnici Ministarstva su utvrdili teške propuste u radu socijalne službe, a ministrica Nada Murganić najavila je ispitivanje odgovornosti i sankcije. Poučena ranijim iskustvom, nije se razbacivala otkazima niti kaznenim prijavama - držat će se propisa, a ovaj put ovdje će biti i nalaz Komore.

- O njemu ćemo izvijestiti javnost i, sukladno nalazu, poduzeti daljnje mjere - kaže Ilijaš. Hoće li socijalni radnici iz Pule biti prvi protiv kojih će se voditi disciplinski postupak, koji pak može dovesti do oduzimanja licence, nitko ne želi prejudicirati. - Detaljno će se utvrditi sve okolnosti, procijeniti stručno djelovanje i staviti u cjelokupni kontekst uvjeta u kojima su kolege radile - najavljuje Ilijaš.

I u Ministarstvu i u Komori - naglašavajući da im ne pada na pamet štititi ili opravdavati nečiji nemar ili nerad - ističu kako, pri ocjeni rada socijalnih radnika, doista u obzir treba uzeti i objektivne okolnosti u kojima rade, a na koje je prošli tjedan upozorio i Sindikat zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi.

- Činjenica je da u centrima za socijalnu skrb imamo manjak ljudi, koji nastojimo, u skladu s odlukama Vlade i financijskim mogućnostima, nadoknaditi. U posljednje dvije godine u centrima je zaposleno novih 90 stručnih radnika, što odgovara veličini dva veća centra za socijalnu skrb u RH. Trenutačna popunjenost centara stručnim djelatnicima je 74 posto - kaže Tanja Žaja iz Ministarstva.

Nerealni normativ

To znači da u socijalnoj skrbi trenutno nedostaje 26 posto potrebnih radnika - i to prema normativima koji su sada postavljeni, a koji su, kaže Antun Ilijaš iz Komore, bitno veći od normativa zemalja Europske unije.

- Prema našim normativima, jedan tim za obiteljsko-pravnu zaštitu, koji, statistički, ima 1,5 socijalnih radnika, brine o 100 obitelji. I to kad bi centri bili popunjeni 100 posto! Normativ vani je 50 do 60 obitelji - ističe.

Neki su centri, kaže Žaja, popunjeni tek 57 posto - drugim riječima, neki socijalni radnici brinu i o 150 obitelji. Može li se očekivati da svaku od 150 obitelji doista prate, redovito posjećuju, ispituju stanje, pišu mišljenja, svjedoče na sudu - da drže situaciju pod kontrolom?

To je, kaže Ilijaš, strana medalje koja rijetko dođe do javnosti. Zamislite da u nekoj drugoj javnoj službi - školama ili bolnicama - nedostaje gotovo 30 posto stručnjaka: i struka i javnost zbog toga bi bili na ulici.

- Osim toga, svi su uvjereni da o socijalnom radu znaju sve, u svakom slučaju bolje od nas, socijalnih radnika. I gotovo svaki naš potez se kritizira - uvijek je netko našim odlukama povrijeđen ili se osjeća zakinutim - u razvodu, u izricanju mjera, pri oduzimanju roditeljske skrbi... U redovitim razmacima se pojavljuju identične priče različitog predznaka.: centar oduzeo dijete jadnoj majci, centar nije oduzeo dijete majci monstrumu. U javnosti je razlika između jadne majke i majke monstruma jako tanka, ovisi o tome tko prvi ispriča priču - kaže naš sugovornik, socijalni radnik s dugogodišnjim iskustvom u centru za socijalnu skrb u timu za obiteljsko-pravnu zaštitu.

Ozbiljan problem

Zorno prikazujući o čemu govori, navodi primjer u kojem su stručnjaci centra za socijalnu skrb, i ljudski i profesionalno, odradili apsolutno sve što su mogli i što su im propisi dozvoljavali (pa i preko toga), no nisu uspjeli. Radi se o slučaju 9-godišnjeg dječaka iz Rijeke, oboljelog od agresivnog non-Hodgkinovog limfoma, koji je preminuo 2015. godine, nakon što su ga roditelji odbili liječiti kemoterapijom, koju su liječnici smatrali najboljim putem, te se okrenuli alternativi. Nadležni centar za socijalnu skrb u nevjerojatno kratkom roku, kraćem od tri tjedna, poduzeo je sve što je mogao kako bi dijete dobilo primjereno liječenje: izrekao mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi, pokrenuo postupak oduzimanja prava djetetu da živi s roditeljima, podnio kaznenu prijavu, tražio hitnu mjeru imenovanja skrbnika za poseban slučaj... No, nisu uspjeli. Dječak je, na žalost, preminuo.

- Zamislite sad drugačiji scenarij. Zamislite da je centar uspio i da je dječak, po ovlaštenju posebnog skrbnika, a u očima roditelja prisilno, odveden na kemoterapiju. Dijete je bilo teško bolesno i u vrlo teškom stanju. Zamislite da je dan nakon kemoterapije dijete umrlo. Kakva bi bila reakcija javnosti na iste ove postupke - ilustrira naš sugovornik.

Uz to, navodi, u ovim najtežim slučajevima, poput Slavonskog Broda i Pule, u kojem nema opravdanja ni za čiji propust - iz vida se potpuno ispuštaju druge struke: - Pa i tamo je dolazila patronažna sestra, dolazila je i policija. Naša je odgovornost bez sumnje velika, ali centar u Puli nije imao ni jednu jedinu konkretnu prijavu o toj ženi, ni od patronažne sestre - kaže naš sugovornik.

Nije sporno da niti jedan socijalni radnik do sada nije odgovarao za svoj stručni propust, međutim, postavlja pitanje koliko je zapravo liječnika ili učitelja dobilo otkaze zbog stručnih propusta? Protiv koliko njih je pokrenut kazneni postupak i koliko traju njihovi sudski postupci?

- Nije to, naravno, izgovor za našu struku. U drugim strukama je, zbog tradicije komora i ustaljenog načina rada, bilo oduzimanja licenci ili otkaza, pa i kaznene odgovornosti, sigurno više nego u socijali, ali cijeli javni sektor, kad je u pitanju preuzimanje odgovornosti od strane konkretnih ljudi, ima ozbiljan, ozbiljan problem - kaže naš sugovornik.