ČUDO ILI...?

INOSLAV BEŠKER Vatikan nakon trideset godina donio konačnu odluku o ukazanju u Međugorju

Moguća su tri zaključka vatikanske komisije: 1. u Međugorju se osobno javlja Bogorodica Marija, pa je to čudo, 2. u Međugorju nema ni ukazanja ni čuda, 3. priroda međugorskog fenomena nije utvrđena, ali je dopuštena pobožnost katolika koji se tu okupljaju
 Vjekoslav Skledar

U petak je završilo radom Međunarodno povjerenstvo za istraživanje i proučavanje međugorskog fenomena pri kurijalnoj Kongregaciji za nauk vjere - objavio je danas o. Federico Lombardi, voditelj Ureda za novinstvo Svete Stolice. Mišljenje te komisije, kojoj je predsjedao kardinal Camillo Ruini, umirovljeni papinski vikar Rimske nadbiskupije, predano je Kongregaciji za nauk vjere. Poglavar Katoličke crkve papa Frane osobno će odlučiti što će biti dalje i kada.

Zaključke može obznaniti Kongregacija, ako je Papa ovlasti. Ona može objaviti i vlastiti zaključak, uzevši u obzir zaključke Povjerenstva, opet ako je Papa ovlasti. Mišljenje o tome je li u Međugorju čudo ili nije - može u Katoličkoj crkvi donijeti samo papa. Ivan Pavao II i Benedikt XVI to nisu učinili, Frane može i ne mora.

Moguća su tri zaključka: u Međugorju se osobno javlja Bogorodica Marija, pa je to čudo; u Međugorju nema ni ukazanja ni čuda; priroda međugorskog fenomena nije utvrđena, ali je dopuštena pobožnost katolika koji se ondje okupljaju.

Naravno, papa Frane može odlučiti i drukčije, jer nikakva dosadašnja praksa ne obavezuje poglavara Katoličke crkve. On je u svojim odlukama neprikosnoven. Upravo se Frane, baš kao i Benedikt XVI prije njega, striktno drži pravila: sve saslušati, pa razmisliti, pomoliti se, i sam odlučiti. Stoga će, dakle, posve samostalno odlučiti hoće li međugorske događaje priznati kao nadnaravne, naime kao čudesno ukazanje Blažene djevice Marije međugorskim vidjelicama, ili će ih objasniti na neki drugi način. Papu pritom mišljenje Komisije ne obavezuje, iako će o njemu voditi računa.

Papa Frane je svoje mišljenje o Međugorju, ne čekajući Povjerenstvo, prilično žestoko iznio 14. studenoga lanjske godine u homiliji za redovite jutarnje mise u vatikanskom Domu sv. Marte, gdje i stanuje.

Komentirajući ulomak Evanđelja po Luki, koje je čitano taj dan, Papa je povukao razliku između “znanja” i “duha radoznalosti”, onoga koji nas navodi “da ushtjednemo zagospodariti Božjim nakanama, budućnošću, stvarima, spoznati sve, uzeti sve u svoje ruke”. Govoreći, kao i obično, bez napisana teksta, Papa je direktnim rječnikom naglasio da je “duh radoznalosti svjetovan, on nas vodi u konfuziju”. Eto, to se događa kada “nam kažu: poznam nekog vidioca, neku vidjelicu koja prima Gospina pisma, Gospine poruke. Ali Gospe je majka, nije šefica poštanskog ureda da šalje poruke svaki dan”.

S priličnom sigurnošću može se reći da je Papa govorio baš o Međugorju, o međugorskom fenomenu. “U Međugorju papinski barometar okreće se na ružno”, komentirao je dan kasnije Sandro Magister, vatikanist rimskog L’Espressa. Papine riječi nisu zvučale ljubazno u pogledu vidjelaca koji tvrde da im Bogorodica danomice nešto poručuje.

To je utoliko znakovitije zna li se duboka marijanska pobožnost Pape prispjelog iz Argentine, kojemu je prva stvar nakon izbora bila da ode do papinske bazilike sv. Marije Velike i ondje se pobožno pomoli pred Gospinom ikonom zvanom “Salus populi romani”. A zna li se, također, da je u Buenos Airesu ispovjednik tadašnjeg kardinala Bergoglia bio fra Berislav Ostojić, prispio u Argentinu iz Čitluka - dakle osoba od koje je Papa iz prve ruke mogao doznati štošta o okolnostima međugorskog fenomena i o društvenim i crkvenim odnosima na tom području.

Lani u srpnju je Dino Boffo, glavni urednik TV 2000 (u vlasništvu Talijanske biskupske konferencije), vodeći u rimskom studiju prijenos dočeka pape Frane u Rio De Janeiru, rekao da je Ruinijevo Međunarodno istražno povjerenstvo zaključilo, “ne baš lako ni jednodušno”, da ne treba priznati da se u Međugorju ukazuje osobno Bogorodica, ali Međugorje treba priznati kao mjesto okupljanja i pobožnosti katoličkog puka. Boffo nije službeni izvor, ali je jamačno ono što se obično naziva “dobro obaviještenim”, osobito ako se ima na umu njegova dugogodišnja tijesna povezanost s Ruinijem.

Ako je Boffova najava točna, onda, pučki rečeno, za Crkvu u Međugorju nema čuda, pa ni Gospina ukazanja - ali treba priznati da se tu okupljaju mnogi vjernici, pa to ne treba razbiti, ni izazivati raskol između pobornika i protivnika priznanja čuda. Napokon, kršćani vjeruju da je i Bog ondje gdje se njegovi vjernici okupljaju u molitvi, pa se ne poriče da je i u Međugorju, sve ako se Marija iz Nazareta ondje i nije ukazala vidjelicama.

U tom smislu se definitivan sud o tome je li Gospe bila ikada u Međugorju (osim u molitvi) odgađa za neko sljedeće doba. Htjeli-nehtjeli, to bi značilo da ostaje na snazi onaj historijski zaključak već odavno dokinute Biskupske konferencije Jugoslavije.

Ona je na zasjedanju u Zadru 10. travnja 1991. ocijenila kako u Međugorju “nisu utvrđene nadnaravne pojave” i kako treba nastaviti pomno istraživati međugorska zbivanja.

Tu je ocjenu Kongregacije za nauk vjere osnažila dvama pismima koja je potpisao njezin tadašnji tajnik Tarcisio Bertone po ovlaštenju tadašnjeg prefekta kardinala Josepha Ratzingera, danas umirovljenog pape Benedikta XVI.

‘Čudo? Neće biti ni da, ni ne’

Visoki i dobro obaviješteni izvor s Kaptola rekao je Jutarnjem listu da izvještaj Komisije upućen Kongregaciji za nauk vjere najvjerojatnije ne sadrži “ni da, ni ne” kada je u pitanju potvrđivanje “čuda u Međugorju”. “Jedno i drugo bilo bi samoubojstvo. Komisija ne može reći ‘da’, jer bi time povrijedila biskupa Perića i sve njegove sljedbenike, koji se žestoko protive potvrđivanju međugorskog čuda.

Time bi povrijedila i biskupski kler, ne samo u Mostaru, nego i u Hrvatskoj. Isto tako ne može reći ni ‘ne’, jer bi time povrijedila europsko svećenstvo, u kojem i bečkog nadbiskupa kardinala Christopha Schönborna, koji vjeruje u ukazanje Gospe u Međugorju”, kaže naš izvor. “Vjerojatno je izvještaj sročen u smislu da je Međugorje pobožno mjesto i da ljudi trebaju tamo dolaziti te i dalje moliti”, dodaje.

Cijeli problem oko Međugorja ne bi se dogodio da nije došlo do sukoba između fratara i biskupa u BiH, tvrde na Kaptolu. Ali, biskupi i Papa sigurno nikada neće reći da je Međugorje zabluda zbog brojnih vjernika koji tamo odlaze već godinama. Sve su to bili i razlozi zbog kojih je Vatikan i dosad odugovlačio s jasnim iskazivanjem svog stava o Međugorju. “Smatram da će se doći do rješenja tek onda kada se promijeni biskup”, kažu na Kaptolu. “Zato neće reći, to je gotovo sigurno, ni da je riječ o čudu, ali niti da nije”. (Romina Peritz)

Put prema svetištu

1981.

24. lipnja - 15-godišnja Mirjana Dragičević i 16-godišnja Ivanka Ivanković rekle da su oko 18 sati u Podbrdu iznad sela Bijakovića u župi Međugorju vidjele Gospu. Nakon što su u selu opisale ono što su vidjele, to su provjerili Ivan Dragičević, Vicka i Ivan Ivanković te Milka Pavlović

25. lipnja - U isto vrijeme predvečer istih šestero djece sa Marijom Pavlović (16) i Jakovom Čolom (10) najprije je vidjelo bljesak svjetlosti, a zatim prekrasnu ženu koja ih je pozvala k sebi

26. lipnja - Na Podbrdu se okupilo više od tisuću ljudi. Na pitanje Mirjane Dragičević: "Tko ste Vi?", Gospa je odgovorila: "Ja sam Blažena Djevica Marija"

27. lipnja - Na zahtjev vlasti, policija je odvela šestero djece u Čitluk na liječnički pregled

17. kolovoza - Uhićen je fra Jozo Zovko i odveden u pritvor

22. listopada - Zovko osuđen

1982.

7. siječnja - Gospa počela Vicki kazivati svoj život

1984.

1. ožujka - Gospa preko Marije Pavlović počinje svaki četvrtak slati poruke hodočasnicima

1991.

10. travnja - Izjava Biskupske konferencije Jugoslavije

1992.

8. svibnja - JNA raketirala Međugorje

8. prosinca - Ivan Pavao II. piše Marku Skwarnickome: “Svakodnevno hodočastim tamo u molitvi i povezujem se u molitvi sa svima koji se ondje mole ‡ ili odande crpe poziv na molitvu”

1995.

2. veljače - Talijanska glasila objavila da je kip Kraljice Mira, kupljen u Međugorju za hodočašća, u talijanskom mjestu Pantanu nadomak Civitavecchie proplakao krvavim suzama

2000.

23., 24. i 25. lipnja - Na 19. obljetnici ukazanja okupilo se više od 100.000 hodočasnika

2005.

24. lipnja - O 24. obljetnici ukazanja objavljeno u Zagrebu da se u Međugorju dogodilo više od 600 ozdravljenja koja medicinska znanost ne može objasniti

2009.

6. lipnja -- Mostarsko-duvanjsku biskup Ratko Perić u homiliji u Međugorju rekao da nakon razgovora u Vatikanu može ponoviti da Katolička crkva ne priznaje „navodna ukazanja, poznata kao 'Međugorski fenomen'“.

2010.

17. ožujka - Sveta Stolica pape Benedikta XVI osnovala pri Kongregaciji za nauk vjere posebno Međunarodno povjerenstvo za istraživanje i proučavanje Gospinih ukazanja

2014.

16. siječnja - Papa Frane primio kardinala Puljića.

17. siječnja - završilo s radom Međunarodno povjerenstvo

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. studeni 2024 03:14