Institut za hrvatski jezik pozdravlja odluku srbijanskog ministarstva: Mijenjat će sporni udžbenik

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pozdravio je u utorak odluku srbijanskoga ministarstva prosvjete o izmjeni sadržaja udžbenika kojim se negira postojanje hrvatskog jezika, ocijenivši je kao korak u dobrome smjeru jer se njome ispravlja znanstveno neutemeljena teza.

Srbijansko ministarstvo od nakladnika školskih udžbenika zatražilo je izmjenu sporne razdiobe južnoslavenske skupine jezika, po kojoj je hrvatski jezik samo jedan od naziva srpskoga jezika. Naime, po kategorizaciji jezika objavljenoj prošle jeseni u udžbenicima za srpski jezik među južnoslavenske jezike ubrojeni su makedonski, bugarski, slovenski i srpski, uz bilješku da neki "Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski/bošnjački i crnogorski".

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) u priopćenju podsjeća da je prvi u Hrvatskoj upozorio na apsurdnost, ali i pogubnost takve prakse, istaknuvši da je riječ o skandaloznoj, a ujedno i znanstveno netočnoj i neodrživoj tezi.

Ravnatelj Instituta dr. Željko Jozić obrazložio je u rujnu prošle godine kako je bez obzira na često isticane slične teze, to bilo prvi put da je iza takva negiranja hrvatskoga jezika stao Odbor za standardizaciju srpskoga jezika srpske akademije, što je zapravo bio izraz i srbijanske jezikoslovne politike.

"Takav stav držim duboko radikalnim, apsurdnim i znanstveno neodrživim jer dosad nijedan ozbiljan jezikoslovac, pa ni srpski, nije iznio mišljenje da je srpski jezik jedini koji je u južnoslavenskoj skupini slavenskih jezika uz bugarski, makedonski i slovenski", naglasio je tada Jozić.

Najnovijim činom srbijanskoga ministarstva prosvjete ispravlja se jedna potpuno znanstveno neutemeljena teza, što je svakako korak u dobrome smjeru, ističe IHJJ, ali upozorava da su se u proteklih godinu dana pojavile barem još dvije sporne točke koje se tiču međusobnih kulturno-jezičnih odnosa.

"Bunjevački novoštokavski ikavski dijalekt, zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, proglašen je zasebnim, bunjevačkim jezikom, koji je zadobio status službenoga jezika u Subotici, što je znanstveno potpuno neodrživo. Osim toga, srbijanski zakon o kulturnome nasljeđu, usvojen u prosincu prošle godine, proglašava dubrovačku književnost (do 19. stoljeća) srpskom, što je također neutemeljeno i netočno", napominje Institut.