INTERVJU S UGLEDNIM PRAVNIKOM ‘Bojim se da neke presude za franak daju lažnu nadu dužnicima'

Udruga Franak za danas je najavila prosvjed na kojem očekuje do 30 tisuća ljudi, a razlog je pritisak na državne institucije i banke kako bi se riješio problem dužnika u švicarskim francima. Kada je riječ o borbi na sudu, nekoliko presuda prošlih je tjedana izazvalo dosta nedoumica u javnosti jer su u vrlo sličnim pričama ishodi bili potpuno različiti. No, odluke su uglavnom išle u korist klijenata, dok su banke mahom gubile.

O tome koliko su te prvostupanjske presude pouzdan pokazatelj onoga što bi se moglo događati u nastavku sudskog spora klijenata i banaka za Jutarnji list govori pravni stručnjak Miljenko Giunio, prokurist dioničkog društva Metalmineral koji se već dugo bavi problematikom kamata. Trenutačno je predsjednik Udruge pravnika u gospodarstvu Zagreb, arbitražni sudac, urednik stručnog časopisa Pravo, a kao pravni publicist autor je brojnih stručnih radova.

Kako vi gledate na činjenicu da isti sud, primjerice onaj u Osijeku, različito odlučuje u manje-više istim slučajvima?

- To da postoje različite presude u istim ili bitno istim stvarima nije ništa neuobičajeno. Ono što više zabrinjava jesu obrazloženja tih presuda. Ona su različita, pa čak i kada presuđuju ‘u korist’ iste strane, idu iz jedne u drugu krajnost, a izražena stajališta, u pravnom smislu, nerijetko ‘ne drže vodu’.

Kako je moguće da suci tako različito tumače zakone?

- Kaže se da dva pravnika imaju pet mišljenja, ali o bitnim bi stvarima sudovi trebali imati ujednačen stav, a ako je on različit, treba ga u presudi temeljito obrazložiti. To vrijedi pogotovo u slučaju ako se razlikuje od prakse Vrhovnog suda koji ima funkciju ujednačavanja sudske prakse na razini države.

Nije li predsjednik Vrhovnog suda najavio da će se uskoro očitovati?

- Jest, najavio je uskoro objavu odluke povodom revizija na presudu i rješenje Visokoga trgovačkog suda u predmetu kolektivne tužbe protiv devet banaka zbog kredita uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Možemo je očekivati za petnaestak dana. Nakon toga stvari će sigurno biti jasnije i bit ćemo puno pametniji. To će biti i moguć putokaz u pojedinačnim predmetima, ali ne kao ‘zakon’, već u smislu autoriteta vrhovne instancije, ali u prvom redu snage obrazloženja odluke. Kod nas, međutim, općenito govoreći, sve ide jako sporo, a presude koje sada idu u korist dužnika, bojim se, u jednome dijelu daju lažnu nadu i poticaj drugima da idu u trošak koji će im se refundirati samo ako u konačnici uspiju.

Zašto je nada lažna?

- U slučaju te dvije osječke presude prema kojima su ugovori ništetni u cijelosti, bojim se da je to doista lažna nada. S druge strane, imate slučajeve u Puli i Pazinu gdje je tužbeni zahtjev potpuno odbijen, čak i zahtjev za promjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Velika je šteta što primatelji tih kredita nisu išli svojevremeno i pravovremeno na promjenu ugovora zbog promjene okolnosti, kada je bio prvi skok franka. A rast franka, kao ugovorenog valorimetra, od 20 posto doista je predstavljao izvanrednu promjenu okolnosti. Usprkos spomenutome istarskom presedanu novijeg doba, to je mogao biti pouzdan instrument za ugovornu prilagodbu, ali klijenti u to ili nisu bili upućeni ili jednostavno nisu išli, premda je među njima bilo pravnika, odvjetnika, a postojale su i udruge za zaštitu potrošača. Sve je tu zakazalo.

No, neki inzistiraju na tome da je valutna klauzula nezakonita?

- Prihvaćam tumačenje VTS-a da je valutna klauzula zakonita, iako to danas nije popularno reći. Nitko ne može predvidjeti kako će se kretati valute. Švicarski je franak dugo bio stabilan, pa i 2011., kad je dana prilika, ljudi uglavnom nisu htjeli prijeći na euro jer su mislili da će franak opet biti stabilan. Banke se, doduše, mogu ‘pokrivati’, osiguravati se od valutnog rizika, što klijent redovito ne može, ali ako bi se namjerno išlo za oštećivanjem klijenata, bilo bi to i protivno interesima banaka koje bi gomilale rizične kredite. Teško je pretpostaviti ili zamisliti da su banke, praktički, mogle klijentima puno više objasniti oko mogućih kretanja tečajeva. Moguća ograničenja u tom smislu, kad je riječ o potrošačkim kreditima, trebala bi biti normativno izražena, kako smo i sugerirali na Susretu pravnika u Opatiji u proljeće 2011., kada je bilo aktualizirano pitanje ustavnosti valutne klauzule.

No, u slučaju promjene kamatnih stopa očito je bilo propusta. Kakve su šanse klijenata da dobiju tužbu protiv banke po toj osnovi?

- Klijenti imaju šanse dobiti spor protiv banke, i to na temelju presude VTS-a po kolektivnoj tužbi, dakako ako je Vrhovni sud potvrdi u pogledu ništetno ugovorene promjenjivosti kamatne stope. Ako se klijent, kao stranka u pojedinačnoj parnici, na nju pozove, sud tu odluku mora poštovati jer je njome riješeno tzv. prethodno pitanje. Klijent, dakle, ima pravo tražiti razliku koju je preplatio na temelju nezakonito promijenjene kamatne stope. U toj razlici se reflektira i dio temeljem valutno revalorizirane glavnice.

Problem je što banke nisu jasno definirale način promjene kamatne stope?

- Dvije su stvari: jedno je da banke nisu dovoljno jasno pojasnile mehanizam promjene kamatne stope, a drugo je da banke ne smiju mijenjati stopu bez objektiviziranog i dostupnog kriterija. Zato smo potkraj 2013. i dobili izmijenjen Zakon o potrošačkom kreditiranju koji je banke obvezao da unesu jedan od propisanih parametara kao varijablu i fiksni dio (maržu) kamatne stope. Danas, međutim, uviđamo da je zakonom preporučena moguća primjena Euribora, što u vrijeme kada je on jako nizak može biti vrlo rizično. Teza o mogućoj ‘lakoj promjeni Zakona’ vodi daljnjoj nestabilnosti sustava.

Ako klijent dobije presudu zbog nezakonite promjene kamatne stope, tko i kako će izračunati koliko mu banka duguje? Sudski vještak?

- To je stvar matematike, računa. Banka je dužna u sudskom postupku dati podatke o refleksijama promjena i kamatne stope, ako klijent te podatke nema. Potom sami, ili uz pomoć sudskog vještaka, mogu utvrditi kolika je svota preplaćena iznad stope, recimo one koja je sa 4,5 došla do 7,5 posto, računajući to na glavnicu na koju je u svakom pojedinom mjesecu bila primjenjena ta povišena stopa.

Vraćanje na početnu kamatnu stopu, što klijenti često traže, nije moguće?

- Postoji i druga mogućnost, da se u sporu ne ide na primjenu stope od koje se krenulo, recimo 4,5 posto, već da se utvrdi što je bilo primjereno u okviru volje stranaka u vrijeme sklapanja ugovora. Primjer za iznalaženje te zamjenske kamatne odredbe postoji u njemačkoj sudskoj praksi, a odredba na kojoj bi se to i kod nas moglo temeljiti nalazi se u Zakonu o obveznim odnosima. Naime, pri tumačenju spornih odredaba treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu razumjeti u skladu s načelima obveznog prava.

Može se dogoditi i da klijenti ne dobiju onoliko koliko su očekivali?

- Da, u tom slučaju može se dogoditi da dobiju manje nego što su računali.