ISKUSNI ODVJETNIK PORUČUJE 'Policija sad više ne može tvrditi da nema temelja za podnošenje prijava'

Policijska uprava splitsko-dalmatinska nije nam jučer odgovorila hoće li i nakon pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda o pjesmi “Bojna Čavoglave” ostati ustrajna u odluci o nepokretanju prekršajnog postupka protiv Marka Perkovića Thompsona zbog uzvikivanja pozdrava “Za dom spremni” na početku te pjesme na koncertu održanom 4. srpnja ove godine na splitskoj Rivi.

Podsjetimo, Jutarnji list jučer je objavio da je 13. lipnja ove godine Visoki prekršajni sud donio pravomoćnu presudu kojom je novčano kažnjen Mario Roso, pjevač iz Makarske, jer je na koncertu održanom u tome gradu 4. srpnja 2015. na početku izvođenja “Bojne Čavoglave” uzviknuo početak pozdrava “Za dom”, a publika mu je uzvratila “spremni”.

Visoki prekršajni sud u presudi je jasno istaknuo da “činjenica da je navedeni pozdrav dio autorskog umjetničkog djela ne mijenja činjenicu da on simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi čl. 39. Ustava RH”.

Presedanska presuda

Zanimljivo je da je prvu osuđujuću presudu za “Bojnu Čavoglave” donio upravo splitski Prekršajni sud, točnije njegova Stalna služba u Makarskoj. Iz toga je vidljivo da policijski argument da ne žele podizati nove prekršajne prijave jer prekršajni sudovi te prijave odbacuju ne odgovara istini.

Na naše pitanje što nakon donošenja pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda misle o stajalištu policije jučer nisu odgovarali ni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović ni glavni ravnatelj policije Nikola Milin. Bivši sudac i dugogodišnji odvjetnik Branko Šerić kazao nam je da spomenuta pravomoćna presuda daje dobar putokaz prvostupanjskim sudovima kako postupati u sličnim predmetima. Međutim, kako pojašnjava, samo u anglo-saksonskom pravnom sustavu presedanska presuda ima snagu obaveze i za ostale sudove.

U kontinentalnim pravnim sustavima - u koje spada i naš - ujednačavanje sudske prakse dugotrajniji je proces. Zato, ističe, za izvikivanje spornog pozdrava treba pokretati sudske postupke i treba Visokom prekršajnom sudu omogućiti da propituje oslobađajuće prvostupanjske presude. “Čisto sumnjam da će u predmetima koji u žalbenom postupku dođu pred Visoki prekršajni sud neko vijeće toga Suda odlučiti drugačije nego što je već odlučilo. Moguće je, ali čisto sumnjam”, kaže Šerić.

Politička volja

Najveći je problem u pogledu ovog pozdrava, ističe Šerić, voluntarizam policije. “Situacija u kojoj policija sama presuđuje i dosuđuje i kaže, e, sad nećemo više podnositi prijavu, ili nećemo se žaliti na oslobađajuću presudu, to je nedopustivo ponašanje. Ako je policija počela prijavljivati neko ponašanje, onda to ponašanje treba prijavljivati uvijek i bez iznimke i mora u tome ići dokraja. U protivnom nije riječ o sustavom rješavanju problema i čuvanju zakona, već o političkoj volji policije i očitom voluntarizmu”, ističe Šerić, koji smatra da su tom “šumu u zvučnom kanalu” doprinijeli i zaključci premijerova Povjerenstva za suočavanje s prošlošću.

“Čak mogu razumjeti da je taj pozdrav neko vrijeme u ratu mogao biti reakcija na akciju koju su pod zvijezdom petokrakom vodili JNA i rezervisti. Ali korištenje toga pozdrava danas više nije reakcija, već akcija i provokacija koja potiče na rat”, podsjeća Šerić. Iako je presuda Visokog prekršajnog suda od 13. lipnja ove godine prva presuda toga Suda koja se izričito odnosi na korištenje pozdrava “Za dom spremni” u kontekstu Thompsonove pjesme “Bojna Čavoglave”, to nije i prva presuda u kojoj se taj Sud jasno izjasnio o protuzakonitosti i protuustavnosti pozdrava “Za dom spremni”.

Naime, četiri sudska vijeća Visokog prekršajnog suda od 2015. do danas donijela su još četiri pravomoćne osuđujuće presude za izvikivanje i javnu upotrebu toga pozdrava. U 2015. Visoki prekršajni sud donio je dvije pravomoćne osuđujuće presude u slučaju HČSP-ovca Josipa Miljka. U siječnju 2016. sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Branke Žigante Živković donijelo je pravomoćnu osuđujuću presudu protiv bivšeg nogometnog reprezentativca Josipa Šimunića, a tu su presudu potom potvrdili i Ustavni sud te kasnije Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. U listopadu 2018. sudsko vijeće Visokog prekršajnog suda kojim je predsjedala sutkinja Goranka Ratković pravomoćno je osudilo Dražena Keleminca zbog izvikivanja pozdrava.

Nastao od fašizma

Dakle, presuda u slučaju “Bojne Čavoglave” donesena u lipnju ove godine pred vijećem kojim je predsjedao sudac Siniša Senjanović, koliko nam je poznato, peta je pravomoćna presuda Visokog prekršajnog suda o protuzakonitosti i protuustavnosti pozdrava “Za dom spremni”.

U svima njima taj je Sud zauzeo jasno stajalište da je riječ o službenom pozdravu ustaškog pokreta NDH, koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase odnosno vjerskog ili etničkog identiteta. I Ustavni je sud donio tri odluke u kojima je zauzeo jasan stav da je javno korištenje pozdrava suprotno odredbama Ustava: u slučaju ustavne tužbe Josipa Šimunića, Josipa Miljka te u slučaju odluke Općine Čačinci o imenovanju ulice u Slatinskom Drenovcu po 10. travnja.