Jedan od najiskusnijih hrvatskih pravnika, Miljenko Giunio, upozorio nas je kako se prošli tjedan dogodila jedna pravno-financijska činidba koja bi se čak mogla nazvati pomalo bizarnom: Fina je prošli tjedan sama sebi zaplijenila nešto više od 3,2 milijuna kuna na temelju potraživanja tvrtke Metalmineral. Miljenko Giunio, koji kao prokurist zastupa Metalmineral, godinama vodi bespoštednu pravnu bitku protiv Fine. Sada, kad je uspio postići da Metalmineral kao ovrhovoditelj ovršuje Finu za njezin novac, Giunio se već osjeća kao pravni pobjednik iako se Metalmineral još nije dokopao novca.
Naime, Fina je trenutačno sama protiv sebe provela zapljenu 3,2 milijuna kuna 13. srpnja, ali ih još nije isplatila nego nastavlja epski dugu pravnu bitku nadajući se kako možda još ima nade da Vrhovni sud zaustavi konačnu isplatu Metalmineralu. Ako do isplate dođe, Fina bi mogla ostati kratka za dodatnih devet milijuna kuna kamata. Sve u svemu, riječ je o jednom od najosebujnijih hrvatskih pravnih sporova s poprilično visokim ulogom.
A tisuće onih kojima je Fina silom zakona ovršila račune vjerojatno će u informaciji kako Fina ovršuje samu sebe osjetiti neku vrstu zadovoljstva u stilu "e pa neka se i njima to dogodilo".
Iako u Fini priznaju da je riječ o vrlo važnom sporu koji možda ima presedansku težinu kad je riječ o načinu obračuna kamata, poslali su nam samo šturi komentar u kojem tvrde kako ne mogu reći puno više jer još traju sudski postupci. Ističu da je riječ o neslaganju oko tumačenja odredbi o metodologiji i načinu obračuna kamata koji je Fina (nekadašnji ZAP) obračunala sada već davne 1998. godine kao institucija zadužena za platni promet. U Fini, nadalje, objašnjavaju da su ovaj tjedan proveli ovrhu sami protiv sebe jer je "provedba ovrhe obveza Fine prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a ne izbor, te je Fina dužna postupiti po zaprimljenoj osnovi za plaćanje, čak i kada ovrhu treba provesti po računima Fine".
Politika je Fine u slučaju Metalminerala, čini se, da ništa nije gotovo dok - nije gotovo. Tumače da je 3,2 milijuna kuna trenutačno zaplijenjeno na računu Fine sukladno Ovršnom zakonu i će taj novac prenijeti tek nakon 60 dana ako ne zaprime rješenje od odgodi ili proglašenju ovrhe nedopuštenom. Drugim riječima, Fina je sama sebi zaplijenila novac pa si ga sad čuva na računu u nadi da ga nekim slučajem ipak neće izgubiti.
Unikatna situacija
Kako je došlo do te unikatne situacije?
Miljenko Giunio bio je puno rječitiji od Ureda Uprave Fine kad je riječ o dugogodišnjoj pravnoj zavrzlami punoj preokreta.
U osnovi, Giunio tvrdi da je Fina nanijela veliku financijsku štetu samoj sebi jer je navodno falsificirala datum sudske dostavnice te je potom otezala postupak dulje od šest godina. Čudi se stoga kako im nije dosta i objašnjava da upravo gomilaju dodatne troškove.
- Otezanjem isplate, uz blokadu vlastitih sredstava u visini glavnice, Fina će izgubiti u sljedećih 60 dana (dokad mora prenijeti sredstva ovrhovoditelju) dodatnih 35.000 kuna, a samo za ovu uslugu naplatila je od ovrhovoditelja 5000 kuna - istaknuo je Giunio, koji vjeruje da u roku 60 dana napokon slijedi finale jako dugačkog pravnog natjecanja.
Prema priči M. Giunia, sve je počelo kad je nekadašnji Zavod za platni promet (ZAP) odbio provesti pravomoćnu sudsku presudu pa je sud naložio ovrhu, a rješenje je postalo pravomoćno. Metalmineral je krenuo u daljnju pravnu bitku. Krenuo je sa zahtjevom prema ZAP-u, pa prema Fini, prošao kroz nekoliko sudskih instanci te dogurao slučaj do Vrhovnog suda koji je presudio u njegovu korist. Očekivali su tehničku provedbu na Trgovačkom sudu te je, doista, u jesen 2013. Trgovački sud nakon navodno kontradiktornog postupka naložio Fini da Metalmineralu isplati oko 3,5 milijuna kuna sa zateznim kamatama od svibnja 1998. godine do isplate. Rješenje su, kaže Giunio, obje stranke primile 14. studenoga 2013. godine. I tu slijedi vrlo neobičan zaplet. Miljenko Giunio tvrdi sljedeće:
"Metalmineralov punomoćnik odluku je primio uobičajenim poštanskim putem - sudskom plavom omotnicom uz povrat odreska, dostavnice. Fina, međutim, brojnu poštu dobiva od Suda putem dostavne knjige, pa je u toj knjizi potvrdila i primitak pismena iz predmetnog postupka - 14. studenoga 2013., uz potpis i prijamni žig svoga prijamnog ureda. Međutim, Fina je tada zlorabila povjerenje Suda koji joj je prateće bijele dostavnice (njih više desetaka pa i stotinjak uz svaku dostavu) ostavljao da ih popuni i vrati po sudskom dostavljaču kod sljedeće isporuke pošte. Tada se, naime, dogodilo nešto nezabilježeno u sudskoj praksi, ne samo hrvatskoj. Fina je postdatirala primitak pismena (sudske odluke) lažno naznačivši na dostavnici datum 5. prosinca 2013., dakle, tri tjedna nakon stvarnog primitka, da bi zatim uložila zakasnjelu žalbu protiv odluke".
Giunio za takav postupak Fine ima najteže riječi. No, to nije sve:
"Budući da je, u nastavku postupka, Fina inzistirala na datumu primitka iz dostavnice, omalovažavajući nespornu činjenicu vlastite ovjere stvarnog dana primitka u sudskoj dostavnoj knjizi, Metalmineral je bio prisiljen novom tužbom zahtijevati utvrđenje neistinitosti predmetne dostavnice - javne isprave. U tome je bez problema i uspio, pa je to pravomoćno potvrđeno presudama Trgovačkog suda, 2. srpnja 2015. i Visokoga trgovačkog suda, 19. travnja 2017.", objasnio je Giunio.
I čovjek bi rekao da bi tu pravno prepucavanje moglo završiti. No, nije.
Giunio se prisjeća kako je Predsjednica Trgovačkog suda obavijestila o događaju tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika u prosincu 2013., nakon čega se predmet vodi u Općinskom državnom odvjetništvu: "Iako Državno odvjetništvo od tada (prosinac 2013.) posjeduje materijalni dokaz o neistinitom popunjenju javne isprave, tj. preslik iz dostavne knjige Trgovačkog suda i preslik lažno ispunjene dostavnice s neistinitim datumom primitka pismena, a uredno je dobilo od oštećenog društva i presude kojima je to i pravomoćno utvrđeno, nije donijelo nikakvu odluku".
Pravna epopeja
U rujnu 2018. pred Trgovačkim sudom nastavljena, kako naglašava Giunio, kvaziparnica (postupak, formalno, procesno - u okviru ovršnog postupka), provedeno je financijsko vještačenje (oko "sporednog" pitanja izračuna kamata nakon dvodesetljetne opstrukcije) te je donesena nova prvostupanjska odluka od 6. veljače 2020. kojom je Fini naloženo isplatiti ovrhovoditelju, zbog propusta u provedbi ovrhe iz 1999. -"3.219.437,27 kn, u roku 8 dana". Pri tome je sud "propustio" odlučiti o zahtjevu za isplatu zateznih kamata (koje su u dva desetljeća dostigle trostruku visinu glavnice), kao i o naknadi nemale svote troškova postupka, upozorava Giunio.
Čini se da se sada ipak počeo nazirati kraj pravne epopeje. Barem tako misli Giunio. Sada je Fina napravila još jedino ono što joj je preostalo - podnijela je prijedlog Vrhovnome sudu "za dopuštenje revizije". To je zakonska novina nakon što je krajem prošle, 2019. godine, bitno reducirana mogućnost podnošenja tzv. izvanrednog pravnog lijeka u parničnom postupku pa je reviziju dopušteno podnijeti tek ako posebno vijeće Vrhovnoga suda to odobri, dopusti. No, uvjeti za takvo dopuštenje vrlo su sofisticirani. Potrebno je da predlagatelj, ovdje Fina kao ovršenik, ukaže i obrazloži postojanje "pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni", posebno ako o tome "revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje" ili odluka koja se želi napasti revizijom "nije podudarna s tim shvaćanjem".
Tko će pobijediti u toj epskoj pravnoj bici s bizarnim detaljima, kao što je provođenje ovrhe nad samim sobom?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....