POZNATI VINAR

ISPOVIJEST ANTUNA PLANČIĆA ‘Za moje poslovne probleme kriva je Sanaderova i moja megalomanija...

Poznati vinar s Hvara i počasni konzul Slovačke, Antun Plančić, objašnjava kako je upao u poslovne probleme te zašto je dignuo milijunske kredite koje ne može vraćati
 Tom Dubravec / CROPIX;

Za vinariju ću se boriti krvlju. Dao bih sve da je spasim, ako treba, bacit ću se s krova ove zgrade, dramatično govori Antun Plančić, koji se na ovaj razgovor dovezao u automobilu diplomatskih tablica, što ih ima kao počasni konzul Slovačke. Došao je objasniti svoj krah. Ovih dana dospio je na novinske stranice kao vinar kojega je većinski vlasnik Croatia Llyod smijenio s mjesta predsjednika Uprave, a potom mu uručio i izvanredni otkaz u tvrtki koju je s trojicom braće stvorio 1991. godine.

Vinarija proživljava teške mjesece: od svibnja joj je blokiran račun, a dugovi iskaču kao čudovišta iz ormara: 2,5 milijuna kuna duga za koncesiju nad zemljištem što ga je dobio od države, 1,5 milijuna poreznog duga, 3,8 milijuna dobavljačima za otkup grožđa, 1,2 milijuna za neisplaćne plaće od 2009., neisplaćeni kredit od 800.000 kuna...

Plančić je udaljen iz tvrtke, njegov brat Jerko također, njegova supruga je na bolovanju, šogorica se ne pojavljuje na poslu, a revizija pročešljava poslovanje i pokušava rekonstruirati ulaze i izlaze. Između ostalog, morat će ustanoviti je li diskrepancija u padu prihoda sa 7,1 milijun kuna iz 2009. na 2,5 milijuna u 2011. godini rezultat Plančićeva zaokreta radu na crno.

Je li Plančić doista postao žrtva zlih kapitalista koji mu otimaju vinograde, njegovo težačko stečeno životno djelo, ili je sam upao u ponor velebnim snovima bez pokrića koji su se financirali dok je imao političku podršku?

“On kao da živi u paralelnoj stvarnosti i ne prihvaća činjenicu da je dokapitalizacijom izgubio kontrolu nad tvrtkom”, ustvrdila je njegova bivša poslovna partnerica.

Plančić i ne krije da je prijateljevao s političkim vrhom: “Družio sam se sa svima koji su mi htjeli pomoći”. Svojim sumještanima znao se hvaliti - evo, baš sam sad bio sam s predsjednikom, u doba kad je na Hvaru ljetovao Stipe Mesić, ili premijerom Sanaderom... Imao je pokriće: njegov je projekt najvećeg vinograda na Mediteranu, u povodu kupnje drobilice za 680.000 eura koji je krš trebao revolucionarizirati u tlo pogodno za vinovu lozu, došao pozdraviti premijer Ivo Sanader.

Ogorčeni Plančić danas tvrdi da je žrtva prevare zločinačke organizacije, da je njegova jedina greška bila to što je naivno vjerovao vlasti.

Na fotografiji: Još 1986. Plančić je otkrio bogdanušu i osvojio nagrade na sajmovima

Nova uprava na čelu s Tomislavom Tukićem, splitskim poduzetnikom i osnivačem investicijskih fondova, kao razlog za prekid suradnje s Plančićem navodi da je s njim nemoguće raditi.

Otkrili su niz poslovnih makinacija, tvrde da postoje ozbiljne indicije da je Plančić vodio dvostruko knjigovodstvo, da nije plaćao poreze i doprinose, a jedini trag poslovanja su ovrhe i dizanje gotovine s bankomata: sva trojica braće po desetak tisuća kuna dnevno, odnosno podigli su 2,6 milijuna kuna, supruga je preskakala blokadu računa i privatno utržila cesijom stotinjak tisuća kuna. “Pa što sam ja trebao - plaćati državu i zaustaviti rad!?” čudi se Plančić optužbama.

Antun Plančić vinom se bavi otkad zna za sebe. I to mu je na početku išlo odlično - još 1986. izumio je bogdanušu i dobio nagradu na Novosadskom sajmu. Sve dok je otkupljivao grožđe jer nije imao vlastite vinograde, imao je plus na računu; prodavao je oko 100 tisuća boca vina godišnje.

Kola su krenula nizbrdo kad je malu obiteljsku manufakturu naumio pretvoriti u svjetski brend izradnjom najvećeg vinograda na Mediteranu, u kojem je trebalo proizvoditi dva milijuna boca vrhunskog vina, plavca malog i darnekuše s mirisom kadulje.

Za tu ideju, Povjerenstvo za imovinu Vlade 2. kolovoza 2007. dodijelilo mu je 261,84 hektara u Pitvama i Zastražišću na Hvaru na služnost, što znači svojevrsnu koncesiju na 50 godina. Plančić je sanjao o tome da će na tom golom kamenu i makiji izrasti 1,6 milijuna čokota koji će mu donositi 30 milijuna eura prihoda godišnje.

Sam Plančić danas kaže: u društvu Sanadera, sve se činilo mogućim:

“Na Davis cupu u Splitu, u VIP salonu, ispričao sam Sanaderu kako u svijetu postoji tehnologija kojom se neobraslo zemljište može pretvoriti u vinograde. Rekao sam premijeru - imamo bogomdanu situaciju da na tom velikom zemljištu na Hvaru, koje državi samo predstavlja teret u slučaju požara, pokrenemo projekt. On mi je rekao - idi i vidi. Otputovao sam na Siciliju i našao taj stroj. To je za mene bilo kao ponovno rođenje. Evolucijski iskorak.

Prezentirao sam stroj u kabinetu ministra Čobankovića, tome su bili prisutni svi relevantni čimbenici iz Vlade. Oni su rekli - ovo je projekt s kojim možemo krenuti u ozbiljnu melioraciju krša. Prof. dr. Zoran Grbić i Bernard Kozina izradili su studiju koja je pokazala da je projekt isplativ. Obrada jednog hektra komercijalnog vinograda stoji 25.000 eura, ali hektar vinograda u kamenjaru stoji dvostruko više.”

Plančić je računao dio projekta financirati putem Z1 modela koji je predviđao sufinanciranje u iznosu od 70 posto za podizanje trajnih nasada na šumskom neplodnom kamenitom tlu. Vlada je donijela i operativni program poticanja i prenamjene kamenjara u plodno tlo preko HBOR-a.

Ali, sve je palo u vodu kad je Europska komisija, na inicijativu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ocijenila da je tom fondu nedopušten direktan državni poticaj poljoprivredi i sredinom 2008. donijela odluku da ga se ukine.

I potpisivanje ugovora o služnosti išlo je kilavo: zemljište se u knjigama vodilo kao općenarodna imovina i trebale su godine da se izradi parcelacijski elaborat i preda Plančiću na služnost. Ugovor je dobio tek 2011. Ali, Plančić nije mogao čekati.

Tamo gdje bi se svakome, ne samo poslovnom čovjeku, upalile sve crvene lampice za rizik, singalizirajući da je na putu s kojeg više neće biti povratka, Antunu Plančiću upalila se zelena. Pojačavao je svoje aktivnosti: bez riješenih ugovora, kredita, strojeva. Ali svaku je iduću godinu završio s usklikom: 2008. podignuo sam osam novih hektara vinograda, 2009. još deset novih, a 2010. dodatnih pet...

Unatoč tome što je projekt bio u embrionalnoj fazi, Plančić je s tvrtkom Tera Forte sklopio ugovor o pripremi dobivenog zemljišta do tehnološke razine potrebne za sadnju novih nasada. Tvrtka je obećala kupiti mehanizaciju, ali nije, pa ju je Plančić kupio sam. Banke mu nisu htjele dati dugoročne kredite jer nije imao regulirane ugovore za zemljište. Uspio je dići kratkoročne kredite: od Kreditne banke Zagreb posudio je 500.000 kuna, od HPB-a milijun kuna, Orco Adriatica 500.000 kuna, Mislava Lizatovića 500.000 kuna i Croatia Lloyda 388.000 kuna.

Kupio je strojeve: buldožer za ravnanje zemljišta od 500.000 kuna i Hidromax bager od 32 tone s pneumatskim čekićem te Masey traktor i ATILLA frezu za završno granuliranje zemljišta. Samo godinu dana kasnije zbog metastaziranja švicarca rata mu je sa 56.000 kuna mjesečno skočila na 80.000 kuna.

Time je Plančić sam sebi na vrat natovario dodatne nevolje. Hrvatske šume tužile su ga za ometanje posjeda, tražile deložaciju i naknadu štete u iznosu od 3,137.377,07 kuna. Taj se slučaj još raspetljava na sudu. A Plančić se ovako branio pred državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem: “Resorni državni tajnik Sušnik stalno je ponavljao da tužbu treba povući i da je nikad nije ni trebalo podići jer je ulazak u posjed prije potpisanog ugovora bio redovan.

Više od 30 osoba iz Dalmacije je prije potpisa ugovora ušlo u posjed i započelo s radovima - nepisano pravilo s obzirom na dug protek vremena za ishođenje dokumentacije, a protiv nikoga nije pokrenuta tužba. Zlatan otok je u Baškom polju u posjedu već sedam godina, bespravno je ušao u imovinu MORH-a, nema ugovor i nitko nije pokrenuo tužbu, a javna je tajna da je izazvao požar da bi dobio atraktivnije zemljište...”

Croatia Lloyd je tražio povrat novca. Plančić ga nije imao. Blokirali su mu račun i Vinarija je došla na rub stečaja. “Nikoga od političara nisam povlačio za rukav da me dokapitaliziraju, nikome u Lloydu nisam došao i rekao da investiraju.

U listopadu 2008. financijski direktor Zoran Vrcan sam je predložio dokapitalizaciju za iznos dospjelih kratkoročnih obaveza prema financijskim institucijama i dodatno za iznos obrtnog kapitala potrebnog za nesmetano poslovanje tvrtke za idućih šest mjeseci.”

Dogovorena je dokapitalizacija. Plančić je podigao novih osam hektara vinograda. Samo za goriva i motorna ulja trošio je 10.000 kuna dnevno. A do potpisivanja dokapitalizacije u iznosu od 7,5 milijuna kuna za 51 posto vlasništva prošlo je još šest mjeseci.

Plančić negira da je bio pred bankrotom. Tvrdi da je samo tražio partnera koji će mu pomoći u realizaciji projekta. Croatia Lloyd reprogramirao mu je prethodni kredit i odobrio još dva nova: 21. siječnja 2009. godine 500.000 kuna i 30. travnja još toliko.

Četiri godine Croatia Lloyd puštao je Plančića na miru. On je kukao, zapomagao, tražio još novca, nudio da ga smijene ako ga smatraju “nesposobnim seljakom”.

‘Zamjeraju mi što nisam ustrojio firmu po standardima Croatia Lloyda. Oni su financijska institucija u kojoj se točno zna tko što radi, a mi smo obiteljska firma, nikad nisam bio na godišnjem, bolovanju, ne znam koji je dan... Postali smo robovi Croatia Lloyda. Ja jesam bio direktor, ali bez ikakvih prava. Nisam smio raspolagati s više od 50.000 kuna. A mi smo založili svu našu imovinu, dali smo firmi 2,2 milijuna kuna pozajmice.” priča Plančić.

Ali, kako je onda podigao 2,7 milijuna kuna s bankomata i “otkupio” od brata grožđe za gotovo milijun kuna?

Kažu da ste vodili dvostruko knjigovodstvo, pitam Plančića.

“Pa što biste vi učinili da sam stvarno vodio dvostruko knjigovodstvo?!”

Pa smijenili su vas.

“Ali ne zbog toga, nego zato što mi hoće oteti firmu! Zato što Zakon o poljoprivrednom zemljištu omogućuje da se na svakih 30 hektara grade gospodarski objekti, 400 kvadrata nadzemno i tisuću podzemno. Oni tu vide zlatnu koku, gradnju vila na Hvaru, a ne proizvodnju vina. ” , kaže Plančić i najavljuje rat i protiv Croatia Lloyda i Tomislava Tukića.

Prvima će pokušati osporiti “lihvarski ugovor” o dokapitalizaciji jer na kapital traže kamatu od šest posto. Protiv Tukića je već podnio kaznenu prijavu po tri osnove, po jednoj zato što je u samo par mjeseci, od srpnja do studenog navodno oštetio Vinariju za 7,5 milijuna kuna...

U te četiri godine Plančić je napravio kaos, tvrdi Tomislav Tukić i kategorički odbacuje Plančićeve optužbe. Plančić ili stvarno ne razumije što je potpisao ili svjesno obmanjuje:

“Članak 5. točka 12. društvenog ugovora kaže da Croatia Lloyd ima posebna prava i da ona vrijede onako dugo dok se kroz dobit Plančića d.o.o. ne isplati njihovih 7,5 milijuna uvećanih za šest posto godišnje od dana ulaska u vlasničku strukturu. To je normalna klauzula.”

Što se, pak, tiče, vještačenja kojim Plančić pokušava dokazati da je Tukić napravio štetu, Tukić ga naziva manipulativnim jer se nije vještačila kvaliteta grožđa, kvalitativna obrada nego selektivni podaci trebaju poslužiti kao dokaz da je oštetio tvrtku.

“Taj elaborat je otkrio da tvrtka Plančić ima u posjedu još jedan vingorad koji nam je Plančić zatajio i možda iz njega prodavao tvrtki njeno vlastito grožđe, kao što je uskratio uvid u knjigovodstvo tvrtke. Račun tvrtke je bio blokiran u visini 1,8 milijuna kuna pa nismo bili u mogućnosti kupovati znatnije količne grožđa od kooperanata. Zbog toga je ove godine otkupljeno 100 tisuća kilograma grožđa manje.

U poslovnim knjigama bilježi se navodni dug u visini od 3,8 milijuna kuna koji je nastao zbog neplaćanja obveze za otkup grožđa, od kojih gotovo milijun kuna za prodano grožđe otpada na brata Jerka, potpredsjednika NO-a, iz prošlih godina, te su gotovo svi kooperanti izrazili nespremnost za daljnju prodaju grožđa.”, kaže Tukić i očekuje da će revizija dati pravi uvid u razmjere katastrofalnog vođenja tvrtke zbog koje će Plančići morati odgovarati.

Za kraj, Tukić javlja kako je upravo dok ovo pišemo uprava na čelu s njim uspjela u svojoj nakani da u nekoliko mjeseci uspostavi normalno poslovanje, te je u petak izdano rješenje o reprogramu zaostale porezne obveze u visini od 1,5 milijuna kuna kojim se otklonila i zadnja blokada - uz banku, leasing i dobavljače. Sve te blokade su riješene i teški građevinski strojevi za pripremu terena, čijim je oduzimanjem leasing već prijetio, spašeni su.

Tukić vjeruje da je deblokadom otvorena nada da se uspostavi normalan život tvrtke: a to je u konačnici jedino važno i na dobrobit je svih suvlasnika Vinarije Plančić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 16:57