ISPOVIJEST BORISA JOKIĆA 'Sad moram osigurati egzistenciju, nadoknaditi izgubljeno vrijeme...'

Boris Jokić, znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja i bivši voditelj Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu, sa svojim je timom uspio “preživjeti” godinu i pol dana kreirajući prvu reformu kurikuluma rađenu iz baze umjesto u Ministarstvu obrazovanja. Na Jokićev zahtjev, ministar Predrag Šustar smijenio je njegov tim dan nakon pada Vlade Domoljubne koalicije. Od tada, Jokić se povukao iz javnoga prostora, vidljivo razočaran prvenstveno odnosima u politici, ali i akademskoj zajednici.

Na dan kada je u tjednu za nama ministar znanosti u ostavci osnovao novo povjerenstvo za provedbu kurikularne reforme, Jokić je napisao svojim suradnicima oproštajno pismo u kojemu spominje da je to “posebno težak dan”. Riječ je o emotivnom pismu vezano uz prošlost reforme. Za Nedjeljni Jutarnji Boris Jokić govori o uzrocima i odnosima zbog kojih je reforma kakvu je zamislio zajedno sa svojim suradnicima propala, političkim igrama i prevarama, osobnim planovima u budućnosti. Prvi put otvoreno progovara o pojedincima iz akademske zajednice koji su postavili nogu procesu kurikularne reforme.

Kako objašnjavate to da je priprema jedne reforme, naslovljene kao nacionalni projekt, u društvu uspjela pobuditi tolike emocije?

- Oko 500 ljudi iz gotovo svakog grada i mnogih sela ove zemlje godinu je dana stručno i vrijedno radilo na reformi, objašnjavalo i raspravljalo s kolegama o tome što u hrvatskom obrazovanju treba mijenjati. Tu jedinu reformu u ‘zemlji reformi’ osmislili su i proveli nastavnici, ravnatelji, znanstvenici, poduzetnice, redom ljudi koji ne pripadaju elitama ovog društva. Ljudi iz učionica koji odgajaju i obrazuju vašu djecu; ljudi iz gradskih autobusa, a ne džipova; ljudi kojima je iskreno stalo do budućnosti ove zemlje, a ne samo do vlastitih novčanika i sitnih interesa. Razina emocija ne čudi kada svemu dodate da smo radili u vrlo teškim trenucima izbora, nemogućnosti formiranja vlasti, prijetnji prekidanjem reformi, da nismo imali iskrenu podršku, da su ljudi napadani na vrlo ružne načine…

Kako ste doživjeli prosvjed za kurikularnu reformu 1. lipnja koji su popratili i europski mediji?

- Bio sam sretan zbog svih tih ljudi koji su radili na reformi i koji su mogli vidjeti da je mnogo ljudi uz njih, zbog prijatelja kako onih konzervativnog, tako i onih liberalnog svjetonazora koji su držali svoju djecu na ramenima, zbog količine kreativnosti, zbog toga što su sindikati, poslodavci udruge civilnog društva našli zajednički cilj, zbog civiliziranog tona, zbog nade da ova zemlja može bolje. Radi se o društveno važnom događaju i u europskom kontekstu. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojima su ljudi prosvjedovali za neku reformu, u kojima su deseci tisuća ljudi jasno rekli da im je stalo do obrazovanja, da im je stalo do budućnosti. Žao mi je bilo što su političke opcije željele iskoristiti taj trenutak i oduzeti ga građanima, a još više zato što nitko nije odgovorio na zahtjeve ljudi.

Je li vas iznenadila masovnost okupljanja zbog spasa reforme školstva?

- Nije. Ljudima je dosta života u prošlosti i za prošlost, jeftinih ideoloških sukoba, politikantstva, govora i fraza koje ništa ne govore, klijentelizma koje obilježava prethodnih 20 godina. Mi koji živimo i, ako smo sretni, radimo u ovoj zemlji želimo prekid te stalne laži i maske u koju smo uvučeni. Obrazovanje je važno za svaku zemlju i drago mi je da je došlo u fokus.

Pretpostavljam da ste i dalje u kontaktu s ljudima iz škola koji su zadnjih godinu i pol dana posvetili radu na reformi. Kakav je njihov stav sada, žele li dalje raditi na reformi bez vas?

- To morate pitati njih. Jasno je međutim da reforma na način na koji je predviđena Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije, na način na koji je osmišljena i vođena više ne postoji. Što ne znači da neće postojati neka nova reforma.

Prevladava li mišljenje da je ministar Šustar imenovanjem kritičara reforme za voditelje u novome povjerenstvu čitavom procesu zapravo zabio posljednji čavao u lijes?

- Čavli su zakucani mnogo ranije. Reforma je zaustavljena od trenutka kad je postalo jasno da nisu pokrenuti procesi za promjenu zakonskog okvira koji bi omogućio da se kurikulumi uvedu u škole. Isto tako kad nisu pokrenuti procesi za povlačenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda koji predstavlja jedini izvor kojim Hrvatska može financirati reformu. Od onog trenutka kad se u potpunosti ignorirala Strategija koja je uvjet povlačenja sredstava iz ostalih EU fondova, kad su uništeni svi mehanizmi koje smo nas stotine mjesecima gradili.

Pretpostavka je da nova Vlada zapravo od početka nije imala nakanu podržati vaš rad, već podrediti Ekspertnu skupinu svjetonazorski sebi bližim ljudima. Jeste li bili naivni kad ste očekivali da će reforma u zamišljenom obliku preživjeti i ući u škole?

- Nas sedmero bilo je iskreno u našim željama, radu, ne pristajanju na političke pritiske kako prošle, tako i ove vlade, posvećenosti promjenama, poštovanju ljudi iz vrtića, škola i fakulteta i ideji da su obrazovanje i znanost važni za budućnost ove zemlje. U okruženju neistina i podmuklosti, u društvu u kojem će ti svatko iza leđa reći sve što ti u lice nikada ne bi, iskrenost se naziva naivnošću, a povjerenje u ljude postaje slabost.

Prof. Neven Budak ocijenio je da je ministrov postupak imenovanja novog povjerenstva cenzorski, ideološki i nestručan, s očitom namjerom da se pruži mogućnost marginalnim skupinama, svjetonazorskim i interesnim, da ponište rad stotina učitelja, stručnjaka i znanstvenika. Dijelite li isto mišljenje?

- Kako još uvijek nije objavljena odluka o zadaćama tog povjerenstva i članovima, ne mogu to tvrditi. Ipak, teško mi je i zamisliti što će oni raditi. Za ovo društvo važno je da se drži Strategije koju je izglasao Hrvatski sabor bez glasa protiv. Jedino tako je moguće ostvariti dugoročne promjene. Sve ostalo je u sferi dnevne politike. Žao mi je što su procesi javnih poziva, demokratičnosti i transparentnosti prekinuti. To nije dobro ne samo za obrazovanje nego i za društvo u cjelini.

Kako vi osobno doživljavate činjenicu da više ne vodite reformu koju ste osmislili? Osjećate li se neuspješnim?

- Da.

Što si osobno zamjerate u cijeloj priči? Gdje ste pogriješili?

- Naš posao ni po čemu nije idealan. Dokumenti koje smo izradili podložni su kritikama, doradama, izmjenama. Iz tog smo razloga i osmislili tri kruga rasprave o njima. Trudili smo se prema svima biti iskreni i pravični, poštovati svakog pojedinca bez obzira otkuda dolazi, kakvu titulu ima, dob, spol, svjetonazor. Sigurno smo u svemu tome radili i greške, na kojima se ovom prilikom ispričavam.

Tko vas je najviše razočarao?

- Cijeli je ovaj proces ljudima donio puno više radosti i oduševljenja nego razočaranja. Smatram da je dio akademske zajednice svemu tome postupio vrlo nemoralno i to je razočaranje.

U oproštajnom pismu naveli ste da je dio akademske zajednice tijekom cijelog procesa i u stručnoj raspravi postupio neetično i klevetnički, da su neke osobe javno lagale, neke se lažno predstavljale, neke falsificirale tuđi rad. Riječ je o ozbiljnim optužbama. Jesu li se prozvani prepoznali?

- Nadam se da jesu. Na primjer, akademik Vladimir Paar je u emisiji Treći element na trećem programu Hrvatske televizije, koja je snimljena 28. siječnja 2016., izrekao da su se on i još neki akademici prijavili na javne pozive za sudjelovanje u reformi, ali da su usprkos njihovoj ekspertizi odbijeni što je ukazivalo na pristranost cijelog postupka. To nije bila istina i Ministarstvo, u kojem je već bio novi ministar, navedeno je demantiralo tako da su potvrdili da se ni akademik Paar ni akademik Stanko Popović nisu javili ni na jedan javni poziv vezan uz kurikularnu reformu. Za takvo nešto učenik u školi dobio bi ukor. Ovdje sve prolazi. Takvih je situacija u ovih 18 mjeseci bilo mnogo.

Navodite u pismu i kažnjiva djela. Niste li bili dužni prijaviti falsifikatore, klevetnike i one koji su se lažno predstavljali?

- O svemu smo informirali ministra i čelnike ustanova onih koji su to radili. Nadamo se da će oni povući potrebne mjere. Ako to ne bude tako spremni smo isto pokazati javnosti.

Ostaje činjenica da ste među urbanim skupinama postali svojevrsna ikona, što prepoznaju i pojedini politički akteri. U strankama koje podržavaju kurikularnu reformu, mnogi ističu da bi vas voljeli vidjeti u svojim redovima. Što ste im odgovorili?

- Politika bi trebala biti časna i plemenita djelatnost. Na ovim prostorima ona je nažalost sve samo ne to. Potiče neodgovornost, klijentelizam, lažne podjele, ne bavi se stvarnim problemima ljudi, sve manje zastupa njihove interese, podmeće prošlost kao budućnost, ne može osmisliti viziju razvoja, a kada to učini zaustavlja je, ne pokazuje brigu za mlade i one u potrebi. Ne vidim se u takvom poslu.

Vaša konačna odluka je ne ući u politiku?

- Mislim da mogu pomoći na različite druge načine. Radeći sa školama, učenicima s teškoćama i darovitim učenicima, nastavnicima, kroz znanost…

Koji su vam konkretno planovi za budućnost?

- Vrlo konkretni. Moram osigurati egzistenciju vlastitoj obitelji, nastaviti znanstveni projekt na kojem sam radio uz rad na reformi, ako je moguće nadoknaditi obitelji i prijateljima vrijeme u kojem nisam bio prisutan koliko smo oni i ja željeli.

Razmišljate li o odlasku iz Hrvatske?

- Kao i u mnogim obiteljima u Hrvatskoj, i za mene i moju obitelj to je svakodnevno pitanje posebno zato što mi je supruga iz Kanade. Puno ljudi govori: super ste sve radili, ali u krivoj zemlji. Ja u to ne vjerujem. Teško bi mi bilo otići jer vjerujem u Hrvatsku, u ljude s kojima smo ovo sve radili, one koji su nam dali podršku, u uključivo, pluralističko i moderno društvo koje Hrvatska može biti.

Što bi po vama moglo povući Hrvatsku prema moralnijem, odgovornijem i zadovoljnijem društvu?

- Više znanja, solidarnosti, odgovornosti, integriteta, uključivosti, poduzetnosti i preuzimanja rizika. Za to je važna izgradnja povjerenja u ljude koja počinje na školskom igralištu, u stubištu, pogledu koji nije pun bahatosti, srdžbe i prezira već razumijevanja da je svaki čovjek vrijedan, da je njegov život važan i da ga treba poštovati. Sve to, i mnogo više, Hrvatska može. Sve to će jednog dana Hrvatska i biti.