Ispovijest osumnjičenog Tigra: 'Nisam ja ubio Vladu! Na istom smo kazanu jeli i istu muku mučili'

Na istom smo kazanu Vlado i ja jeli i istu smo muku mučili. Ne znam što se s njim dogodilo, ne mogu potvrditi ni da je mrtav niti da je živ jer nema dokaza ni za jedno ni za drugo. Ja ga nisam ubio. Svi su na mene navalili kao budale, sa svih strana me optužuju. Neka dokažu ili neka me ostave na miru - rekao nam je Hamdija Abdić zvan Tigar, bivši zapovjednik 502. brigade 5. korpusa Armije BiH, kojeg, prema pisanju bosanskih medija, Federalna uprava policija u izvještaju o slučaju Šantić koji su njezini istražitelji poslali Županijskom tužiteljstvu u Bihaću navodi kao prvoosumnjičenog od sedam osoba za ubojstvo general-bojnika HVO-a Vlade Šantića, koji je nestao 8. ožujka 1995. Posmrtni ostaci ekshumirani prije nekoliko dana na brdu Grabež, lokaciji Mehana, iznad Bihaća vjerojatno su baš njegovi.

Prekopavanje Grabeža

U vrijeme njegova nestanka Bihać je bio u potpunom okruženju srpskih snaga, a branile su ga združene snage Armije BiH i HVO-a, kojima su zapovijedali armijski general Atif Dudaković i Vlado Šantić koji mu je bio zamjenik.

Punih 19 godina nije se znalo što se dogodilo s omiljenim generalom HVO-a, sve dok se redakciji bosanskog Dnevnog avaza nije javio svjedok i rekao: “Jamčim 100 posto, dat ću vam lokaciju, ne u gram, ali to je tu”. Pokazao im je bivše odlagalište otpada na Grabežu koje je sanirano 1996. godine. Na temelju njegova iskaza istražitelji su uz pomoć dva rovokopača u ponedjeljak započeli prekopavanje terena, da bi, baš kako je svjedok opisao, u srijedu u popodnevnim satima pronašli metalnu bačvu s karboniziranim ostacima ljudskog tijela.

Brdo Grabež nalazi se pet kilometara istočno od Bihaća, a do oslobođenja 1994. bilo je snažno četničko uporište odakle je Bihać bio danonoćno granatiran. Prekopavanje terena tamo traje i danas jer se pretpostavlja da u srijedu pronađeni leš nije jedini koji je tamo završio ratnih godina. Mjesto događaja danonoćno osigurava policija. Dok se čekaju rezultati analiza na posmrtnim ostacima u identifikacijskom centru Šejkovača u Sanskom Mostu, istražitelji nastoje rekonstruirati posljednje sate vjerojatno brutalno ubijenog generala.

Smatra se da je Šantić iz Bihaća tog 8. ožujka odveden razoružan do hotela Sedra, gdje se slavio Dan žena. Nakon toga ga je u naselju Kostela premlatilo više pripadnika Vojne policije 502. brigade kojima je zbog izdaje poginulo 30 boraca. Razjareni vojnici Šantića su, još živog, prevezli kombijem u zapovjedništvo Vojne policije iste brigade u zgradi stare željezničke postaje te ga smjestili na tavan, gdje je dočekao zoru.

Četiri metka

Prije svanuća su ga izveli u naselje Kostela, kod kuće punca J. T., gdje ga je s četiri metka ubio D. K. Tijelo je potom skriveno u željeznu bačvu u koju su vojnici natočili benzin, kiselinu i razređivač. Neko vrijeme bačva je bila odložena kraj sličnih bačava tadašnjeg poduzeća Šipad Bina u centru Bihaća, a onda je zajedno s tim bačvama prebačena na deponij. U uklanjanju tijela i tragova navodno su sudjelovale četiri osobe, a u izvještaju FUP-a spominje se samo jedna.

Po nalogu politike

S Hamdijom Abdićem Tigrom o tome smo razgovarali u njegovoj kavani Bondano u staroj jezgri Bihaća. Potvrdio nam je da je baš on iz tadašnje komande, koja je bila smještena u zgradi nasuprot njegova kafića, s generalom Šantićem krenuo na proslavu Dana žena.

- Obojica smo bili malo pijani, pa se ne sjećam svih detalja. Otišli smo zajedno u taj hotel. Tamo je sve već bilo pijano. Ja sam otišao prije njega i doista ne znam što se dalje događalo. Sjećam se da me sutradan oko 11 sati nazvao Dudaković i pitao gdje je Vlado. Nisam znao, pa smo zaključio da se otišao negdje opustiti. Prošlo je nekoliko dana, nije se vratio, provodila se istraga o svemu, neki su ljudi čak bili uhićeni i pritvoreni nekoliko mjeseci i potom pušteni jer nije bilo dokaza da su u nešto nečasno bili umiješani. Budimo realni, da ga je trebalo ubiti, to bi se odradilo na frontu, tako bi se sve lakše zamaskiralo, a ne ovako. Morate znati da smo se mi u Bihaću odlično slagali s Hrvatima jer nismo imali izbora, bili smo osuđeni jedni na druge, čak i kada su ta dva naroda ratovala u drugim dijelovima zemlje i kada je bilo pritisaka iz Sarajeva i Zagreba. Nismo imali izbora, jer smo imali zajedničkog neprijatelja. Sve vrijeme rata, slušajte sada, od ‘neratnih posljedica’ ubijen je jedan Hrvat, 29 muslimana i četiri Srbina. Prosječno, manje nego što se danas ljudi ubijaju - kaže Hamdija Abdić Tigar.

Dodaje da će mu ljudski biti drago ako se pokaže da ostaci pripadaju Vladi Šantiću zbog njegove obitelji koja ima pravo znati što im se dogodilo s ocem, ali ponavlja da on nije kriv.

Četiri istrage

- Četiri istrage su već provodili i ja im se činim zanimljivim, očito. Prije mjesec dana sam zadnji put ispitan, ali još uvijek kao svjedok, iako me razvlače danima da sam osumnjičen. Da mi je barem jedan bosanski novinar ovako kao vi došao na vrata i pitao me što imam reći, bio bih sretan - ogorčen je Tigar.

- Osim toga, taj zaštićeni svjedok očito je i sudionik svega kada zna toliko detalja. To znači da se krug zatvara i da znaju sve, pa i to tko je ubio Vladu Šantića - zaključuje Tigar.

Na pitanje zašto bi netko uopće digao ruku na generala Šantića Tigar kaže da tu sigurno nije bilo nekih viših interesa, nego da se moralo raditi o pojedinačnom slučaju kojemu je vjerojatno kumovao alkohol kojemu je Šantić, dodaje Tigar, bio sklon.

Zašto je zapravo ubijen general Šantić bosanska javnost još ne zna, ali se o tome spekulira od njegova nestanka.

Zaštićeni svjedok koji se iznenada niotkud pojavio tvrdi da se zapovjedništvo dviju vojski prepiralo oko toga tko će držati područje oko granice s Hrvatskom.

- Tko je imao granicu, imao je i novac, jer se mnogo toga moglo krijumčariti - rekao je svjedok.

Dok Hrvati u Bihaću tvrde da je generala smaknula Izetbegovićeva vojska, i to po nalogu politike iz Sarajeva, muslimani tvrde da je Šantić glavom platio suradnju s tadašnjom srpskom stranom koja je Bihać držala u potpunom okruženju.

Odvučen na dno Une

Postoji teorija da ga je nakon smaknuća vojnik ronilac odvukao na dno Une. Bosanski su mediji nakon rata nestanak doveli u vezu s nizom tajnovito stradalih časnika, a prije nekoliko godina generalova je smrt direktno dovedena u vezu s vrhom tadašnje države.

“Kao sigurnosna procjena zabilježeno je da je, premda je Peti korpus tzv. Armije RBiH cjelokupnu logističku pomoć primao iz Hrvatske, od čega je 10 posto moralo ići bihaćkomu HVO-u, Izetbegović preko Amora Mašovića naložio Dudakoviću ubojstvo karizmatičnoga generala Hrvatskoga vijeća obrane. Aliji je smetalo i to što je Šantić, sukladno opredjeljenju i samog vrha HR Herceg-Bosne, svojim snagama i zapovijedi zabranio sukobljavanje s Babinom vojskom, koju je Sarajevo optuživalo za suradnju s vojskom Radovana Karadžića s kojom je Atif Dudaković svakodnevno trgovao”, objavila je Slobodna Dalmacija 2006. godine pozivajući se na dokumente sigurnosnih službi.

Sredinom tjedna znat će se jesu li na brdu Grabež pronađeni ostaci generala Vlade Šantića, a nakon toga možda se rasvijetle i svi detalji njegove smrti.