ISPOVIJEST PRETUČENOG IRAČANINA, VRATIO SE IZ BOLNICE U KARLOVAČKI DOM 'U Karlovcu su moji prijatelji, moja obitelj, jako volim ovaj grad...'

Diyala je iračka provincija na granici s Iranom u kojoj se već desetak godina milicije šijita i sunita, zajedno s kurdskim specijalcima pešmergama i snažnom ćelijom militanata iz terorističke organizacije al-Qai’de, gotovo natječu tko će pobiti više ljudi s druge strane nišana.

Stotine autobombi i bombaša samoubojica uz rigorozne vjerske zakone to su mjesto pretvorile u grad duhova. Diyala je rodni kraj Berdija, 18-godišnjaka koji je prije šest mjeseci migrantskom rutom došao u Hrvatsku i ovdje poželio ostati. Dobio je status azilanta i državna ga je uprava smjestila u karlovački Dom za odgoj djece i mladeži. Prošlog tjedna su ga na ulici tri muškarca brutalno pretukla bez ikakva razloga i povoda. Završio je na teškoj operaciji lica u KB Dubrava, a u ponedjeljak oko 16.30 sati vratio se kući.

Berdi je tih i nenametljiv mladić, ali ne skida osmijeh s lica, djeluje zarazno simpatično čak i sada kada taj osmijeh nije širok koliko bi mogao biti da nije bilo brutalnih udaraca. On je reper, oko vrata su mu slušalice za glazbu, na glavi mu je šilterica i uglavnom je u trenirci. Patnju kao da ne želi dijeliti ni s kim, zato ne priča o svom životu u Iraku, o putu koji je prošao da bi došao do Hrvatske, ni o napadu.

- Ovdje u Karlovcu su moji prijatelji, moja obitelj. Ovaj grad jako volim jer su ljudi dobri prema meni, osjećam da me vole i učitelji me ovdje razumiju. Volio bih ostati živjeti ovdje - kaže nam Berdi.

Govorit će jednom o napadu, ali ne sada, kaže kroz nelagodu. O obitelji neće nikada. Više je nema. Doznali smo da je donedavno preko internetskih servisa bio u kontaktu samo s bratom u Iraku, no više nema ni njega. U Karlovcu je nakon što su ga manijaci pretukli dobio više prijatelja nego što može zamisliti. Postao je heroj i nada mnogim prestrašenim i beznadnim vršnjacima i uzor djeci u opasnoj karlovačkoj četvrti. No, ne može biti opasnije od one iz koje je došao. U Karlovcu je krenuo na školovanje i uči hrvatski jezik, a Karlovčani mu već nude poslove. No, sada mu treba samo mir za oporavak. Neko vrijeme morat će se hraniti na slamku jer ne može gristi hranu, a na raspolaganju će mu biti i psiholog.