ISPOVIJEST SHRVANOG OCA Moje dijete izgubilo je bitku za život u roku sedam sati, večer prije sve je bilo u redu, puhala je svjećice na maminoj torti

“Otkad je nema svaku noć spavam okrenut zidu da ne gledam prazan krevetić. Na pozadini mobitela još stoji njezina slika. Kad moram pročitati poruku ili odgovoriti na poziv, to radim što brže mogu i s grčem u želucu. Nemam snage gledati je veselu i nasmiješenu”, govori nam kroz suze 28-godišnji otac nedavno preminule djevojčice čija je životna radost uveseljavala mladu obitelj tek nešto više od četiri mjeseca, piše Juraj Filipović za 100posto.

Podsjetimo, malena je u splitski KBC dovezena prošle nedjelje ujutro bez znakova života. Njezina sestra blizanka još je u bolnici. Na svu sreću, zdravlje joj je iz dana u dan sve bolje. Treća, 2-godišnja sestra, puštena je kući i potpuno je zdrava, a bila je hospitalizirana na Infektivnom odjelu isključivo iz preventivnih razloga, podsjeća 100posto.

Vesela beba

Još se ne zna točan uzrok smrti djevojčice, premda se sumnjalo na virus gripe, no epidemiolozi iz Zagreba u srijedu su opovrgnuli tu sumnju. Tek za petnaestak dana očekuju se podaci o uzroku smrti. Sa shrvanim od boli K. B. i njegovom godinu dana mlađom suprugom M. B. sa splitskih Brda (podaci poznati redakciji) razgovarali smo u mirnom kafiću, u blizini njihova doma.

“Tu noć spavao sam s kćerkom u istoj sobi. U 2 sata poslije ponoći pripremio sam bočicu, nahranio je i nisam primijetio ništa sumnjivo. Dan ranije bila je vesela i nasmijana. Igrao sam se s njom. Bila je puna energije. U nedjelju sam ustao oko 9. Bilo mi je čudno kako ništa ne čujem jer kad spavam s njom često me zna pred jutro probuditi. U kuhinji sam počeo pripremati doručak misleći da spava, ali kad sam se vratio, shvatio sam da nešto nije u redu. Kao da je nije bilo. Otrčao sam do žene, mislio sam da ju je ona premjestila u drugu sobu, no ona nije znala o čemu pričam. Uhvatila me panika, nisam znao što da radim. Vratio sam se do krevetića, otkrio jednu deku, zatim drugu. Beba je bila sklupčana ispod deke. Shvatio sam da je loše, boja kože joj se promijenila, bila je pothlađena i teško se micala”, prepričava nam otac.

“U šoku sam sve glasnije izgovarao njezino ime nadajući se da će se probuditi, da će početi plakati ili se micati. Te sekunde su trajale vječno. Oblio me hladni znoj, a istovremeno sam gorio od vrućine, od nervoze… Od panike nisam znao gdje ću prije, ruke su mi se tresle, nisam bio u stanju pozvati bilo koji broj na mobitelu, zaboravio sam i onaj Hitne pomoći. Nazvao sam 112 stavio ih na zvučnik i pratio upute.”

Igrom slučaja vozilo Hitne pomoći nalazilo se dvije ulice dalje od kuće. Došli su brzo, a djevojčici su usnice već postajale tamnoljubičaste.

“Vjerujte mi da takve scene nisam vidio ni na filmu. Zaustavili su se pod ručnom, izletjeli iz vozila s opremom, dijete su stavili na tvrdu podlogu i krenuli s oživljavanjem. Davali su sve od sebe. Nakon nekog vremena to više nisam mogao gledati, otišao sam na balkon i plakao kao kišna godina”, priča naš sugovornik.

Jesam li kriv?

Prošlo je možda dvadeset minuta kad je ekipa iz Hitne odlučila odvesti djevojčicu u bolnicu i nastaviti s oživljavanjem. Nesretni otac kaže da je počeo preispitivati sebe. Jesam li kriv? Možda sam mogao nešto učiniti? Mogao sam se probuditi pola sata ranije?

“Napokon sam sa suprugom i sestrom krenuo put bolnice. Prolazio sam kroz crveno misleći samo na svoje dijete. Čekanje je bilo strašno, a onda nakon nešto manje od sata liječnica nam je rekla da su pokušali sve što su mogli, ali da je dijete izgubilo borbu za život već kod kuće.”

Otac je posebno istaknuo trud liječnika. “Kroz staklo sam dijelom vidio njihov napor. Bili su zajapureni, potpuno mokri od znoja, njih deset je bdjelo nad njom i pokušavalo je oživjeti.”

Roditelji tvrde da njihova djevojčica do te noći imala nikakve simptome. Bila je s majkom i sestrom dan ranije u šetnji Žnjanom. Istog je dana puhala je svjećice na maminoj rođendanskoj torti.

Roditelji još ne znaju od čega je umrla njihova beba. Krajem prošlog tjedna na patologiji su im rekli da je djevojčica bila pozitivna na virus RSV (respiratorni sincicijski virus) te da je imala upalu pluća i bronhitis. No, kako je dijete umrlo kod kuće, obavezna je obdukcija koja će tek za desetak dana dati odgovor o točnom uzroku smrti.

Virus

“Sad budi pametan kako to objasniti. Noć prije smrti sve je bilo u redu, nije joj curio nos, nije imala temperaturu, a nije se ni čuo hropot iz pluća. S vremena na vrijeme bi malo zakašljala, ali to nije bilo ništa neočekivano ili alarmantno tako da smo vjerovali da ima blažu prehladu”, kažu roditelji.

Liječnici su im rekli da bi se isti scenarij vjerojatno dogodio da su je doveli i ranije u bolnicu, jer ako se radi o tom virusu, on uglavnom nema simptome. Njihovu je kćer ubio, doslovno, u sedam sati. Od posljednje bočice u 2 poslije ponoći pa do 9 ujutro njezin organizam to nije mogao podnijeti.

Roditelji pokušavaju nastaviti sa životom, unatoč velikoj praznini. Najviše im u tome pomažu prijatelji s kojima, istini za volju, ne žele razgovarati o tragediji.

“Bilo je valjda suđeno. Vjerujemo u Boga i to da nas naša djevojčica gleda i čuva. Da sam ostala sama, da nemam još dvoje djece, vjerujte mi da bih i ja bila pokopana s njom. Od tuge. Živim i borit ću se za svoje dvoje djece. Oni su nam najveći motiv. Kad me poljube, kad me zagrle, to me vuče naprijed”, zaključuje tužna majka.

Autor je novinar novog portala Hanza Medije 100posto