ISTINA O HRVATSKOJ OBITELJI Udana svaka druga žena, a broj razvoda u godinu dana porastao je za 17 posto

Obitelj je najvažnija vrijednost za više od 90 posto hrvatskih građana, redovito pokazuju sva dostupna istraživanja u posljednjih 20 godina. Najvažnija je i mladima i starima, i srednjoškolcima i studentima, i oženjenima i samcima, i karijeristima i nezaposlenima, i heteroseksualcima i homoseksualcima. Na ljestvici vrijednosti ispred svega im je - njihova obitelj.

Dominantna obitelj u Hrvatskoj danas je - i sasvim sigurno će još dugo vremena biti - tradicionalna.

Majka, otac, baka, djed

Čine je majka, otac i djeca, usko vezana uz bake i djedove. U takvim obiteljima odrasta 85 posto djece. Međutim, ta se obitelj neminovno i iznenađujuće brzo mijenja. Već sada se svako šesto dijete rađa izvan braka, otprilike isti udio živi samo s jednim roditeljem, rastu stope razvoda i djece naučene da roditelja možeš imati i ako ne živite u istom stanu. Obitelj je društvena zajednica koja se najbrže mijenja. A njezina sreća i uspješnost ovisi o tome koliko brzo društvo to uviđa i koliko joj se brzo prilagođava.

Kroz posljednja desetljeća u Hrvatskoj dramatično pada broj rođene djece, koji je danas bitno manji od broja umrlih osoba. Prije 40-ak godina broj stanovnika Hrvatske bio je vrlo sličan današnjem, a rađalo se više od 66.000 djece. Lani ih se rodila 41.000. Istovremeno, broj umrlih praktički stagnira, umire oko 50.000 ljudi godišnje. Uvjeti u kojima obitelj danas živi više nisu dovoljno dobri da bi se sam po sebi osigurao prirodni prirast.

Istovremeno dramatično pada broj novosklopljenih brakova, raste broj izvanbračnih zajednica i samaca - čime automatski raste broj djece rođene izvan braka (čiji se udio lani utrostručio u odnosu na 1972. godinu) - te se povećava broj razvoda i djece koja žive samo s jednim roditeljem. Ono što statistika ne bilježi jest pojava i sasvim novih obitelji u tradicionalnom hrvatskom društvu. To su obitelji istospolnih roditelja kojih, prema neslužbenim procjenama, u Hrvatskoj ima nekoliko desetaka.

Probijena tri rekorda

Prema prvim nepotpunim podacima, ove, 2013. godine, koja će biti upamćena i po ulasku definicije heteroseksualnog braka u Ustav, mogla bi biti probijena tri rekorda koja najzornije pokazuju koliko je umjetna borba za očuvanje braka kao zajednice muškarca i žene otužna i u raskoraku sa stvarnošću. Prvi bi put broj sklopljenih brakova mogao pasti ispod 20.000, broj razvoda narasti na više od 6000, a broj rođene djece biti manji od 40.000.

Te su tri brojke psihološka barijera. Iako je evidentno da prirodnim putem izumire i Hrvatska i hrvatska tradicionalna obitelj, vjeruje se da - dok ove tri brojke nisu probijene - postoji nada da će se trendovi preokrenuti. Međutim, statistika je neumoljiva. Od 2010. godine broj brakova jedva je prelazio brojku od 20.000. U prvom se momentu taj drastični pad pripisivao krizi, no analitičari su na kraju zaključili: broj brakova nije mogao pasti toliko samo zbog krize jer taj je pad veći i od onoga tijekom ratne 1991. godine. Kriza je tome pogodavala, ali u društvu se događa mnogo složenija promjena.

Lani su, dakle, sklopljena 20.323 braka, od čega njih 15.283 u prvih devet mjeseci. Do rujna ove godine sklopljeno je čak 1000 brakova manje od toga. Istovremeno, u prva tri kvartala lanjske godine zabilježena su 3787 razvoda, a ove godine čak 17 posto više! U cijeloj 2012. godini razvelo se 5659 parova. Bude li ta brojka ukupno narasla kao i ona iz prvih devet mjeseci, broj razvoda debelo će preskočiti 6000.

Silovito opada udio

Broj novorođene djece u jednoj godini u hrvatskoj povijesti pao je ispod 40.000 samo jednom, 2003. godine, kao izravna posljedica bitnog prethodnog smanjenja porodiljnih naknada. Naknade su povećane, natalitet se vratio, preko te psihološke barijere. Lani se rodilo 41.771 dijete, od čega njih 31.273 u prvih devet mjeseci. U istom periodu ove godine rođeno je 1200 djece manje.

Lani je više od 15 posto djece rodila majka koja nije u braku. Deset posto maloljetne djece živi samo s majkom, a još oko dva posto samo s ocem. Četiri posto živi s nevjenčanim roditeljima i evidentno je da ta brojka - čak i službena, zabilježena u Popisu stanovništva, u kojem i nevjenčani mirno mogu reći da su u braku - raste. Neformalne dvoroditeljske obitelji iz godine u godinu sve su popularnije, što je jasno vidljivo analizira li se dob djece koja žive u takvim obiteljima. U razdoblju između 1995. i 2000. godine u izvanbračnim zajednicama rođeno je 3300 djece. U razdoblju između 2006. i 2011. rođeno ih je četiri puta više - 13.800.

Dakle, tradicionalna, južnoeuropska, katolička obitelj u Hrvatskoj je bez dvojbe dominantna, ali silovitom brzinom njezin udio opada. Obitelj se mijenja - ona se ne rastače niti gubi na vrijednosti. Tek se mijenja njezina forma i brojnost.

Društvo, čini se, toga niti je svjesno niti se toj promjeni prilagođava.

Država prema obitelji

Hrvatska se nad tom činjenicom mora zamisliti. Hrvatice u istraživanjima mahom odgovaraju da žele imati dvoje ili troje djece. Međutim, tijekom života statistički rode tek 1,4 djece. Istovremeno, prosječna Islanđanka rodi 2,2 djece, Norvežanka dvoje, a Dankinja 1,9 djece. Te države ne muči pad nataliteta, s kojim se bori tradicionalni, katolički jug Europe. Upravo u državama u kojima su legalizirani homoseksualni brakovi, u kojima je medicinski pomognuta oplodnja širokodostupna, u kojima prevladavaju kohabitacije, u kojima za naše pojmove velik broj žena ima djecu s više različitih muškaraca, a više od polovice djece se rađa izvan braka, nema problema s prirodnim prirastom.

Odgovor na pitanje zašto je to tako u suštini vrlo je jednostavan: zato što su to države koje poštuju obitelj, koje pravila kroje prema obitelji, a ne traže krojenje obitelji prema potrebama države.