ISTINA O NACIONALNOM PLANU ZA ZDRAVSTVO: KUJUNDŽIĆ PREPISAO REFORME IZ 2012.! Sve već viđeno, a nijedna od navedenih reformi se ne provodi u cijelosti

Osiguranje financijske stabilnosti, održivosti i kvalitete zdravstvenog sustava! Cilj je to hrvatskog zdravstva, kažu u Vladi, za 2018., a vjerojatno će uz isti ili sličan naslov u EU i sljedeće godine stići “novi plan reformi” hrvatskog zdravstvenog sustava.

Naime, i ovogodišnji reformski plan zapravo je samo povratak u prošlost jer u zdravstvu ciljevi se ne mijenjaju ni realiziraju pa se jednostavno mogu bez problema “kopipejstati” svake godine.

Vlada, naime, u ovogodišnjim reformama za zdravstvo najavljuje “unapređenje bolničke zdravstvene zaštite ne bi li se podignula kvaliteta i financijska stabilnost sustava. To će se ostvariti reformom bolničkog sustava kroz funkcionalnu integraciju i boljim upravljanjem ljudskim resursima”. Hvali se Ministarstvo zdravstva da je lani “uspješno funkcionalno povezalo 12 bolnica”. Kažu također da će se u nekim bolnicama povećati broj djelatnosti kako bi usluge bile dostupnije i kvalitetnije. Ni riječi o tome što se dogodilo lani kad su bolnice “spojene”, koliko se uštedjelo i na čemu. U kojim, primjerice, bolnicama se broj odjela smanjio ako se u nekima povećao.

No, ta mantra s funkcionalnim povezivanjem nije novost jer još prije pet godina planovi u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva od 2012. do 2020. retorika je bila slična. Također se gradivo ponavljalo i u Nacionalnom planu razvoja bolnica u Hrvatskoj iz 2014., koji je trebao biti realiziran prije dvije godine. I tada su se, naime, neke bolnice spajale pa razdvajale, a sad pod novim vodstvom opet funkcionalno sljubile. Kad bi se pitalo građane što se promijenilo u njihovoj zdravstvenoj skrbi sigurno bi rekli - ništa. Zato se može očekivati isti reformski cilj i dogodine.

Centralni sustav

U reformama Vlada kaže kako će se potruditi uvesti “centralni upravljački sustav” ne bi li mogla prikupljati “podatke u realnom vremenu i omogućiti dvosmjernu komunikaciju u zdravstvenom sustavu”, što je također dugogodišnji reformski cilj. “Razvoj i uvođenje centralnog sustava za prikupljanje, obradu podataka i napredno izvješćivanje omogućit će točnije i bolje upravljanje zdravstvenim sustavom te podići brzinu, kvalitetu i efikasnost pružanja usluga”, pisalo je i u strateškom planu Ministarstva još 2014., no u međuvremenu “informacijska katarza” nije se dogodila pa i danas pacijent upućen na liječenje iz Zadra mora doći “predati uputnicu” osobno u neku od zagrebačkih bolnica.

Cilj je, kažu u Vladi, i “transformacija zdravstvenog sustava kroz korištenje telemedicine” jer će se tako smanjiti pritisak pacijenata na bolničke ustanove, ali i omogućiti građanima iz udaljenih područja, odnosno otoka da brže dođu do dijagnoze. Zanimljivo, jer “razvoj telemedicine” bio je cilj i 2012. godine.

Među reformskim ciljevima u ovoj godini je i razvoj zdravstvenog turizma, što bi navodno trebalo aktivirati “cjelogodišnji turizam” kroz 20 specijalnih bolnica koje imaju više od 5000 kreveta, a “svakodnevno je nepopunjeno 2000”, što dakako nepotrebno plaćaju građani. No turizam je “u mislima” bio i u strategiji 2012., kad je obećano da će se “posebna pozornost posvetiti razvoju zdravstvenog turizma”!? Ni u jednom od “reformskih ciljeva” nema objašnjenja kako bi to HZZO upravljao zdravstvenim turizmom.

Privatizacija

Ministarstvo je “obećalo” EU da će u ovoj godini osigurati zdravstvenu zaštitu svim građanima Hrvatske na jednak način i pod istim uvjetima, što uključuje ravnomjernu raspodjelu specijalističkih znanja u cijeloj državi, i to na razini i primarne sekundarne i tercijarne razine. Tvrdi se da će se to postići i u manje atraktivnim ruralnim i nerazvijenim područjima tako da se osigura dovoljan broj specijalista i opreme. Međutim, prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti upravo se cijela primarna namjerava privatizirati pa je pitanje kako će to država natjerati privatnike da odu iz Zagreba, Splita ili Rijeke i u nekom udaljenom selu otvore privatnu praksu. Inače, ista rečenica o primarnoj koja bi trebala biti “centar zdravstvenog sustava” ponavlja se u strategijama i reformama iz godine u godinu.

Spominju se i objedinjene nabave lijekova, potrošnog materijala i medicinske opreme. No još prije gotovo pet godina pojedine su ustanove bile zadužene za javnu nabavu svega navedenoga. Kako su tada bolnice bile objedinjene po zakonu o sanaciji, to se relativno jednostavno i realiziralo. Uštede su bile značajne, a onda je novi ministar vratio bolnice lokalnoj samoupravi.