IVO LUČIĆ ZA JUTARNJI: 'SIS je još 90-ih istraživao ratne zločine na području HVO-a, ali ne i u Orašju'

Nisam zato da se ratni zločini zataškavaju, ali sam protiv toga da se dokumenti selektivno koriste u političke svrhe protiv politike jedne države - ističe dr. Ivo Lučić, ratni šef Sigurnosno-informativne službe (SIS) HVO-a, danas znanstvenik Hrvatskog instituta za povijest.

Je li SIS HVO-a istraživao zločine na području ratnog Orašja?

- SIS HVO-a istraživao je ratne zločine i nezakonitosti na čitavom području pod kontrolom HVO-a, ali ne i događaje u Orašju u tom razdoblju jer tada nismo imali vezu Uprave SIS-a i ZP-a Orašje. Treba imati na umu da su izvješća SIS-a prije svega obavještajni podaci, pa ih treba uzimati s rezervom.

Orašje je bilo izolirana enklava, je li SIS imao tamo svoje ljude?

- Uprava SIS-a još nije imala svoje djelatnike pa smo se oslanjali na izvješća pomoćnika tadašnjeg zapovjednika Đure Matuzovića. Poslije je osnovan centar SIS-a Orašje.

Što ste ustanovili?

- Iz dokumentacije koju sam imao prigodu vidjeti ne sjećam se nikakvog ozbiljnijeg zločina s područja Zbornog područja Orašje. Bilo je informacija o klasičnom kriminalu, a sada se u medijima spominju pritužbe u vezi s držanjem ratnih zarobljenika. Ipak, da se zbog toga uhiti 10 ljudi na ovaj način i ovoga ranga, to je ispod svake razine. Riječ je o zloupotrebi institucija Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske na štetu hrvatskog naroda. Na djelu je nasilje kroz institucije pravosuđa.

Kako je arhiva SIS HVO-a dospjela u Zagreb?

- Ja sam bio na čelu SIS-a do sredine siječnja 1994. Sve sam ostavio iza sebe i nijedan dokument nisam ponio sa sobom.

Treba li arhivska građa iz rata biti dostupna istražiteljima i znanstvenicima?

- Hrvatska je potpisala sporazum o razmjeni dokumenata s BiH, ne znam je li Hrvatska dobila ijedan dokument iz BiH, a istražitelji Tužiteljstva BiH (kao i oni iz Haaga) dobili su sve što su tražili. SDP kao sljednica SKH ni do danas ne dopušta pristup dokumentima iz 70-ih i 80-ih, a Hrvatska potpuno nekritički daje pristup klasificiranim dokumentima. Nisam zato da se ratni zločini zataškavaju, ali ni za to da se arhivski dokumenti koriste selektivno, protiv državne politike, odnosno protiv Republike Hrvatske i Hrvata u BiH.