ŽELJKO REINER

'Izbori u HDZ-u? Karamarko pobjeđuje'

Predsjednik koji je pet puta zaredom pobijedio ponovno će biti izabran.
 Darko Tomaš/CROPIX

U emisiji 2U9, urednika i voditelja Romana Bolkovića, na Jabuci TV gostovao je akademik Željko Reiner, predsjednik Hrvatskoga sabora.

Razgovor je odmah na početku pojasnio Reinerovu uzgrednu inauguralnu opasku o nazivu Sabora:

- To je interesantno jer kao što ste i sami rekli, od dvadesetak, tridesetak nekakvih razmišljanja koje sam iznio u inaguracijskom govoru, mnogi su se uhvatili jednog, a to je da sam rekao ako se stvore prigode za to, jer sam svjestan da za to treba mijenjati Ustav i treba se prikupiti dvotrećinska većina, da bih rado da se vrati ime Hrvatski državni sabor. Postavimo pitanje zašto Hrvatski državni sabor? Sve koje to zanima upućujem na dvije knjige. Jedna je zbornik radova koji se zove Hrvatski državni Sabor od 1848., a druga je Hrvatski državni Sabor od 1848. do 2000. To je monoautorska knjiga autora Ive Perića. Izdavači su nota bene, dobro me slušajte: Hrvatski državni arhiv, te ove druge: Hrvatski državni Sabor, jer je izdana u vrijeme kada je to bilo i službeno ime od 1997. do 2000. godine. Nikoga ne smeta naziv Hrvatski državni arhiv, niti Državni hidrometorološki zavod. Mogao bi sada nabrajati imena raznih institucija koje nikoga ne smetaju. Za vrijeme NDH je pod imenom Državni državni sabor postojalo jedno tijelo koje nije bilo izabrano od naroda, koje je imenovano od poglavnika na godinu dana. 12 puta se sastalo i onda na zadnjem sastanku je on rekao da će ustrojiti budući Hrvatski Sabor; pazite: Hrvatski Sabor, a ne državni sabor! Mi govorimo o jednom tijelu koje je sasvim desete provenijencije negoli što je to Hrvatski Sabor kako ga danas zovemo. Uistinu sam spominjao Stjepana Radića koji je redovito rabio izraz Hrvatski državni sabor. Mogao sam spominjati i bana Mažuranića koji je također spominjao Hrvatski državni Sabor. Nevjerojatno je s koliko je bijesa počelo spominjanje i povezivanje s NDH. Pa zar mi se ne možemo odmaknuti od ustaša, partizana, NDH?

I druga delikatna tema otvorena je u prvim minutama emisije pitanjem o lustraciji i razlozima zbog kojih se ona u HDZ-u često svodi na reviziju 1945., umjesto na bavljenje periodom između 1945. i 1990. godine.

- Najprije bih htio reći da mi se čini da u Hrvatskoj lustracija na način na koji je provedena u nekima od zemalja danas neću reći besmislena, ali teško provediva. Mi smo bili u drugim prilikama, tada smo bili u ratu, bilo smo izloženi srbočetničkoj agresiji, trebali smo jedinstvo i da se tada počela provoditi lustracija, bojim se kako bi to završilo. Suglasan sam s time da je predsjednik Tuđman dobro postupio kad je zagovarao pomirbu, zajedničku borbu protiv agresora, fašista koji su napadali Hrvatsku, zajedničku borbu sinova partizana i domobrana, ustaša i svih drugih za obranu Hrvatske. Lustracija danas nije i ne može biti uhićenje i suđenje ljudi. O tome govore uglavnom oni koji se panično boje razotkrivanja stvari koje su se zbivale nakon 1945. Ja ne govorim o zločincima, oni moraju biti osuđeni. Ideja lustracije očito izaziva paniku kod onih kojima je valjda priraslo srcu to što je bilo u tim godinama i koji ne mogu prihvatiti drugačije okruženje. Ono što ja mislim pod pojmom lustracije je zapravo na tragu Europskih dokumenata koje je donijela EU protiv svih totalitarizama. Dakle, osuda totalitarizma, deklaracija da mi ne želimo imati ništa za totalitarnim sustavom koji je u ovom zemlji vladao desetljećima, zbog kojega su ljudi odlazili u zatvor, ubijani, gubili radna mjesta, itd. Taj vrijednosni sustav nije sustav na kojemu se danas može graditi Hrvatska. To je za mene ideja lustracije, nikako ne nekakva uhićenja, proganjanja ljudi, zatvaranja. Pogotovo zato što je većina njih u takvim godinama da su umirovljeni odavno.

Reiner je još jednom komentirao i slučaj Hasanbegović:

- Možda je baš sve to trebalo početi govoriti o njemu da se obezvrijedi njegov napor inventure učinjenog, naročito u tom sektoru neprofitnih medija, i da kad on to učini, onda se kaže ma ne, znamo mi njega. Stvorila se takva klima da je on zapravo bio prisiljen vrlo jasno se deklarirati. Rekao je da sz u povijesti hrvatskog naroda ustaški zločini najveće moralno posrnuće i vrlo jasno je iskazao svoju predanost demokratskom antifašizmu. Ali, što god on govorio ionako nije važno, sve završava na onome znamo mi njega.

Uvijek je lako izvući jednu rečenicu i na temelju te rečenice razvijati teorije. To je kao da ja izvučem jednu rečenicu kada je primjerice bivši premijer Milanović govoreći o gospodinu Lozančiću i problemu a propos kojega je rekao da on ne ovisi o šačici probisvijeta, govoreći valjda i o predsjednici Republike. Da sad to izvučemo van i kažemo evo ga, vodeći čovjek SDP-a tvrdi da je predsjednica Republike probisvijet, što bi bilo? Ja osobno mislim da on to nije mislio tako, on dosta puta svašta kaže u svome zanosu i svojim Zoranizmima, ali ne vjerujem da bi pri punoj svijesti rekao da je predsjednica Republike probisvijet. Vidite kako to može zvučati ako izvučete dvije riječi iz konteksta.

Je li ikada kriterij personalnog odabira u HDZ bio i onaj vjernički, pitao je Bolković:

Apsolutno ne. Za početak posložimo stvari kako jesu. Kao prvo, Hrvatska je sekularna država. Takva jest i takva će ostati. Vjera je odvojena od države i to je nešto s čime se svi slažemo, od nas koji smo vjernici pa do onih koji su ateisti, agnostici itd. Druga stvar koja se jasno mora reći - HDZ je stranka koji obilježavaju dvije glavne odrednice, jedno je da je narodnjačka stranka, a drugo da je demokršćanska stranka. Međutim, pojam i narodnjaštva i demokršćanstva ni u kom slučaju ne uključuje isključivo katolike, ni u kom slučaju ni samo kršćane. Demokršćanstvo danas znači samo dijeljenje određenih vrijednosti. I muslimani i židovi i pripadnici raznih drugih vjeroispovijesti su ne samo dobrodošli u demokršćanske stranke, pa i u HDZ. Pogledajte u Njemačkoj, na primjer, jedan CDU, CSU, to je pitanje dijeljenja vrijednosti, to nije pitanje pripadanja ovoj ili onoj religiji, a ideologiji ponajmanje. Ta se činjenica nerijetko izvrće od onih koji to znaju ali žele vulgarizirati i žele narodu prikazati stvari drugačijim nego što jesu. Pokušavaju upravo pričama o tome koliko crkva utječe na svakodnevni život i politiku stvoriti jednu drugačiju sliku od stvarne.

Je li u hrvatskoj na djelu stanovita konzervativna revolucija?

Naravno da ne, nego se ljudi pokušava ispirati mozak doslovno, preko slanja određenih poruka. Kao prvo, Vi ste, spomenuli liberalno- demokratsko društvo, a što je drugo demokracija negoli ono što sam ja maloprije govorio. Sabor naravno treba biti čuvar demokracije, najveći izraz demokracije naroda, najviši izraz demokratske volje naroda. Međutim ako smatrate da je moje osobno zalaganje i zalaganje mojih kolega, da Sabor treba biti i institucija za očuvanje identiteta hrvatskog naroda, hrvatskih nacionalnih interesa, domoljublja, ljubavi prema temeljnim vrijednostima hrvatskog naroda, njegovoj povijesti, njegovanju obitelji, hrvatskom jeziku kulturu itd. Ali istodobno i čvrst jamac poštivanja prava onih koji nisu Hrvati, ali su hrvatski građani, dapače poštivanje manjina jer su one osljetljivije, ranjivije da tako kažemo, poštivanje njihovih prava je upravo odlika demokracije i pravednog društva. to ne znači dakle veća prava, to ne znači obespraviti hrvate, tu se stalno pokušavaju miješati pojmove da bi se zamaglila ona prava istina. Naravno da nikakva kulturna revolucija nije na djelu, kulturna revolucija bila je za vrijeme Mao Ce Tunga. Znamo kako je završila i s kojim posljedicama, a ponajmanje nekakva konzervativna kulturna revolucija o kojoj histerično pišu oni kojima se naprosto ne sviđa što više ne mogu diktirati svima i svakome. I nametati svoje ideološke stavove kao što su to dosta dugo činili.

Kako vi doživljavate Most: oni prečesto za tipičnog koalicionog partnera imaju sasvim divergentne stavove: o lustracij, o Lozančiću, da ne nabrajam?, pitao je Bolković:

Tu vas moram ispraviti, MOST nije koalicijski partner, mi surađujemo. To je velika razlika, jer ako imate koaliciju, koalicija ima jasno određene stavove koji su nerijetko, koji su zapravo u pravilu potpisani i definirani. A MOST surađuje sa Domoljubnom koalicijom, surađuje koliko ja vidim dosta dobro, i naravno da ne moramo uvijek imati ista mišljenja. Temelj svake suradnje je zajednički program, međutim naravno da ne moramo uvijek o svim pitanjima imati isto mišljenje. Dapače, ja mislim da je to odlika demokracije, da ne možemo svi isto misliti, da isto mislimo bili bi roboti. Mi surađujemo, mi nismo koalicijski partner koji potpuno usklađuju svoje stavove i nastupaju apsolutno jedinstveno, suradnja s MOSTOM znači da na važnim stvarima imamo slične stavove a u nekima se razlikujemo, ja ne vidim u tome nikakvu strahotu.

Na žalost onih koji bi to jako rado - da se vlada raspadne - i onih koji to stalno najavljuju u medijima pod svojom kontrolom, to ne vidim i neće se dogoditi.

Reiner je govorio i o problemima migranata:

To je jedan vrlo složeni problem, s kojim se suočava cijela Europa i niti jedan dio Europe toga nije pošteđen. Ni jedna europska država nije izvor tog problema, mi znamo gdje je izvori tog problema, na Bliskom istoku, na Srednjem istoku, sto zbog rata što ekonomskih razloga, pogotovo iz središnje Azije, naravno da je to jedan vrlo složeni problem koji involvira sve zemlje, ne samo na balkanskom putu, koji ide od Turske, Makedonije, Srbije, Mađarske, Hrvatske, Slovenije pa do Skandinavije, neke zemlje su malo više pošteđene, neke su puno više eksponirane, međutim sve su u to uključene, i mislim da se prava rješenja moraju naći na dva načina: jedno je rješavanjem problema gdje je on nastao, dakle tamo gdje je nastao rat, gdje su nastale takve situacije koje su te ljude pokrenule da idu drugdje potražiti sreću, a drugo je u dogovoru europskih zemalja, ni jedna zemlja to ne može riješiti samostalno. Prema tome europske zemlje moraju postići veće i manje suglasje. Koliko će se to uspjeti postići teško mi je reći u ovom času.

Postavilo se otuda i pitanje budućnosti Europske Unije:

Europske zemlje mogu opstati, duboko sam u to uvjeren, jedino zajedno, pogotovo gospodarski. Gospodarski Europa nije konkurent više samo SAD-u, daleko veći konkurenti Europi su Indija, Kina, Azija općenito. To su konkurentni gdje imate ogromne zemlje sa velikim potencijalom, sa jedinstvenim novčarskim sustavima, sa vrlo sposobnim ljudima. To su izazovi s daleko nižom cijenom rada negoli je to u Europi. To su izazovi koji su pred Europom, prema tome fragmentiranje Europe, pogotovo kad govorimo o gospodarstvu, nema nikakve šanse, a Europa mora težiti ka tome da bude što konkurentnija. I da se pokuša nositi sa tim ekonomijama koje su daleko prospektivnije, daleko brže rastu. Ona se može nositi kvalitetom, nekim vrijednostima koje objektivno ima, ali ne fragmentacijom, i ne time da svaka zemlja vodi svoju politiku.

Reiner je komentirao i geopolitičku situaciju Hrvatske koja je izložena raznim interesima velikih sila:

Najprije, rekli ste da smo mala zemlja, nismo mi tako mala zemlja, a utjecaj zemlje ne ovisi o veličini zemlje, evo najbolji primjer Luxemburg, koji je vrlo mala zemlja. Dakle, prema tome nije veličina ta koja određuje njenu važnost. Nažalost, bivša Hrvatska Vlada na čelu sa Zoranom MIlanovićem se uspjela posvađati sa svim sa s kime se uspio susreti, od naših susjeda do Angele Merkel. Dakle, takva situacija u kojoj se svađate sa svima, u kojoj su se porezni propisi, u tom mandatu, promijenili 40 i nešto puta, dakle više nego jednom mjesečno, tko će u takvom okruženju investirati. To je najveći izazov sadašnje vlade, promijeniti sliku o Hrvatskoj koja nije dobra. Investitori ne žele investirati u zemlju u kojoj kad danas investiraju veliki iznos novca, može se dogoditi da mjesec dana kasnije ispadne nešto deseto. To je najveći izazov ove vlade, stvoriti klimu u kojoj će se investitori osjećati dobrodošli, u kojoj će imati koliko toliku sigurnost da znaju da se za mjesec dana nakon što investiranju novac neće sve promijeniti. Naveći izazov je privući strane investicije, upravo s uvjerenjem da je njihova investicija tu sigurna i isplativa. Omogućiti ljudima pravnu stabilnost. Činjenicu da se stavovi neće mijenjati svako toliko, i da neće na raznim razinama doživljavati neugodnosti: nerijetko to nije bilo na državnoj razini, na državnoj razini je ponekad sve bilo divno i krasno, ali je onda na nižim razinama došlo do opstrukcije, mnogih projekata godinama, i to se uistinu mora promijeniti, i što sam ja uvjeren da će ova vlada uspjeti.

Konačno, o izborima u HDZ-u Reiner misli:

Ne mislim da se očekuju neki dramatični događaji, to je normalna stvar da će neki ljudi biti izabrani neki neće. Oni idu od baze, krenut će relativno brzo od temeljnih ogranaka, pa područnih pa županijskih. Predsjednik će se birati po statutu, jedan član jedan glas, prema tome čini mi se da će to biti jedni normalni izbori, u kojemu će predsjednik koji je pet puta zaredom pobijedio ponovno biti izabran. A mislim i da će tim oko njega ostati kakav jest.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 08:26