PROFILI GOSTIJU

IZNAJMLJIVAČI OTKRIVAJU KAKVI SU TURISTI U DALMACIJI Poljaci nose čak i papirnate ubruse, Kinezi dolaze s 'to do' listama, a ovo su najveća gospoda

 
Ilustracija
 Bozidar Vukičević / CROPIX

'Puna prirodnih ljepota, puna otoka, puna okusa, puna UNESCO-ovih spomenika, puna avantura...', tek su neke od odlika Lijepe naše, koja živi zahvaljujući turističkoj sezoni. Branša na kojoj počiva hrvatska egzistencija privlači sve više gostiju iz cijeloga svijeta, piše Slobodna Dalmacija.

Kakve su njihove navike na odmoru, što izrazito cijene, a što preferiraju, otkrila je nekolicina malih iznajmljivača iz Splitsko-dalmatinske županije, koja se nalazi u samom vrhu hrvatskog turizma.

U prvih šest mjeseci 2019. u Splitsko-dalmatinskoj županiji se, prema sustavu eVisitor, u komercijalnim objektima odmaralo 1.084.817 turista, ostvareno je 4.060.350 noćenja, odnosno devet posto više u dolascima i četiri posto više u noćenjima u odnosu na prošlu godinu.

Pozitivnom trendu rasta turističkog prometa najviše su pridonijeli strani turisti, kojih je došlo 975.337, odnosno 10 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine, s 3.760.650 noćenja, što je porast od pet posto u odnosu na prošlu godinu.

Službeni podaci govore kako među stranim gostima prednjače Nijemci, slijede ih turisti iz Velike Britanije, SAD-a, Poljske, BiH, Francuske, Švedske, Češke...

Isto otprilike kažu i sugovornici Slobodne – Duje iz Strožanca pokraj Splita, vlasnik nekoliko velikih apartmana s dugogodišnjim iskustvom iznajmljivanja, Hvaranin Ante, koji na turistima omiljenom dalmatinskom otoku posjeduje vilu s bazenom, i Antonija, koja u samom srcu Splita iznajmljuje komforan apartman i ide joj više nego odlično. Baš kao i spomenutom muškom dvojcu.

– Poljaci obično dolaze osobnim automobilom, koji napune do vrha. Napune i prijenosni hladnjak, ma svaku rupu u vozilu. Od hrane, pića do kućanskih potrepština, čak i papirnate ubruse donose sa sobom. Zato im, kad dođu, treba sat vremena da iznesu sve iz auta.

Ako i idu u neku od domaćih trgovina, onda je to isključivo ona poznatog njemačkog trgovačkog lanca jer takve imaju i doma pa im je poznata njihova ponuda. Najčešće ostaju tjedan dana. Obično su to četveročlane obitelji. I ne vode baku i djeda sa sobom, poput Ukrajinaca – uz smiješak će strožanački iznajmljivač, navodeći kako gosti iz Poljske obično provode dane na plaži, kuhaju u apartmanu, a navečer uglavnom ne idu van na večeru, nego samo u šetnju, pri čemu najčešće konzumiraju sladoled ili odu na piće u neki od kafića.

– Ukrajinci preferiraju roštilj, to im je svetinja. Nedavno sam ugostio jedne koji su iz dana u dan roštiljali u vrtu. Svaki dan su na repertoaru bile kobasice i piletina, pa opet tako u krug. Ako je u pitanju mladi bračni par, obično sa sobom povedu baku i djeda da im čuvaju dijete kako bi se mogli odmarati – domeće Duje.

Antonija ističe kako su njezini gosti mahom mlađe životne dobi koji, osim kupanja i noćnih izlazaka, žele nešto i vidjeti ako ostaju koji dan dulje u gradu. A svima su, slažu se sugovornici, najčešći izbor tura po Splitu, Trogir, Krka i otočni trojac Brač – Hvar – Vis. Ovaj potonji im je, naravno, osobito atraktivan zbog Modre špilje.

– Uglavnom to svi više-manje obilaze, to spada pod obvezan program u ovom dijelu Dalmacije. Sve ono što uspiju obići u sklopu jednodnevnih izleta brodom. Tako su praktički riješili četiri dana godišnjeg odmora, ostale provedu opuštajući se i odlazeći na plažu. Omiš je opcija gostima iz istočnijih zemalja, na zapadu malo tko zna za Omiš. Možda Nijemci, ostali ni ne pitaju za njega – zamjećuje Antonija.

– Norvežani i Šveđani uopće ne pripremaju hranu u apartmanu. Jedu vani... Cijelo vrijeme su goli do pasa, bilo da je riječ o jutru ili večeri, koriste svaku zraku sunca. Često ujutro odlaze na trčanje, vole koristiti i našu teretanu. Vole otići i na rafting u Omiš, Bol na Braču, često uzimaju skuplju brodsku vožnju motornjakom kako bi sami mogli kombinirati gdje će i kako će. Malo su aktivniji od gostiju iz ostalih zemalja, a i bolje platežno sposobni da takav tip odmora mogu sebi priuštiti – objašnjava Duje.

Hvaranin Ante hvali francuske i engleske goste, veli kako baš žele iskusiti destinaciju. Uživati u moru, hrani, vinima...

– Francuzi vole putovati i u pravilu vole obići apsolutno sve u što manje vremena. Sušta su suprotnost Nijemcima. Englezi su pak više fokusirani na gastronomiju, uvijek pitaju gdje mogu dobro jesti, a cjenovno smo im prihvatljivi. Vole laganini ritam, mjesta gdje nema prevelikih gužvi. Ali ni oni, poput Nijemaca, nisu opterećeni prevelikim programom – ako negdje i odu, dobro odu, ali nije da moraju. Nisu u presingu niti su razočarani ako nešto nisu stigli. Zadovoljni su što su došli, osjetili vibru, spizu, more... – nabraja vlasnik hvarske vile.

– Istina, Nijemcima je forte opuštanje – nadovezuje se Duje, ističući kako prosječan gost iz Njemačke do njegova apartmana uglavnom stiže automobilom.

– Parkira ga i ne miče do kraja odmora. Ode na plažu, kad je gladan, ode jesti, ide van kad ga uhvati volja. Kad mu se kuha, uhvati se kuhače. Prioritet je opuštanje, bez velikog plana i aktivnosti. Znaju Nijemci i zaroštiljati, ali više iz đira, kao nešto što će učiniti za obitelj. Nije baš da je u pitanju navika.

Začudo, prati ih glas kao organiziranu i discipliniranu naciju, ali na odmoru pokušavaju "skinuti" našu fjaku. Čini mi se da im paše naš ritam da se ništa ne mora, nego rade on što im dođe. Odmor im traje minimalno tjedan do dva, a Austrijanci se zadrže najviše tjedan i, poput njemačkih susjeda, nemaju neki program, više se opuštaju – opisuje strožanački iznajmljivač navike najbrojnijih gostiju u Splitsko-dalmatinskoj županiji, dodajući kako je još nešto uočio.

– Talijani nam se polako vraćaju. Dugo ih nije bilo... Uglavnom dolaze sa sjevera, potez od Venecije do Torina, tamo ljudi imaju nešto novca. Manje se osjeti kriza... Dođu automobilom preko Ancone, obično ostaju tjedan do deset dana. U pitanju su obitelji s djecom, koje vole điravati, ali nema pravila. Vole i izaći, popiti, pojesti... Najviše koriste more, mislim da im to najviše godi – ocjenjuje Duje.

– Indijci sa sobom donesu osebujan miris istočnjačkih začina, a i kuhaju s njima. Uvijek dolaze velike obitelji, najmanje ih je četvero pa naviše. Oni imaju raspored, "to do" listu i ispišu kvačice u stilu "bio, obišao, bio...". Dođu s popisom toga što žele vidjeti i to odrade.

Takvi su i Kinezi, zapravo svi gosti koji dolaze s drugih kontinenata osim Amerikanaca, koji su nešto opušteniji. Oni su više fokusirani na doživljaj, bitno im je da im je dobro – kaže Antonija, ističući kako je ostala iznenađena time da smo kao destinacija postali sve zanimljiviji Rumunjima.

– Nekako mi se čini da smo im dosta u srcu, vole doći na našu obalu iako imaju bližu Albaniju, Crnu Goru i Bugarsku – objašnjava.

Svo troje naših sugovornika, bez obzira na različit tip smještaja i raznolikost lokacija u Splitsko-dalmatinskoj županiji, uglavnom je usuglašenih mišljenja oko nekoliko stvari.

– Većina gostiju ugodno je iznenađena čim se pokaže malo gostoprimstva, ako vide da je uređeno i čisto. Mislim da ih iznenadi naša urednost u odnosu na ostale popularne destinacije na Mediteranu – smatra Duje, dok Ante veli kako hrvatski turizam na nivou održava gostoljubivost domaćina. I ne krije da je prilično ljutit na državu...

– Gostoprimstvo malih iznajmljivača jedina je pozitivna stvar koja nas drži u turizmu naspram inercije države. Sve počiva na osobnom kontaktu, emociji... Na individualnoj inicijativi, a gost to zna cijeniti. Svaki taj mali znak pažnje – ubran cvijet ili smokva, feta pršuta, komad domaćeg sira, riba ili meso s gradela, malo vina, malo osmijeha i priče, uz to što je čisto i fino – to nas drži u odnosu na konkurenciju. Naravno, izuzev ljepote naše zemlje – govori Ante za Slobodnu Dalmaciju, a Antonija dodaje:

– Ono što je izostalo u sustavu i strategiji svojim radom i trudom nadoknađuju mali iznajmljivači. Individualci rade i više nego što mogu. To je prava i jedina istina. Pokazuju da su domaćini s velikim D, a ne ono u stilu "daj pare i odlazi", premda ima i toga. No, prevladavaju ovi drugi, jer žele da im se gosti vrate.

Englezima nismo skupi

– Cjenovno smo najprihvatljiviji Norvežanima, Englezima, prekooceanskim gostima, pa i Nijemcima, premda su oni dosta razumni u pogledu novca. I uspoređuju nas s Turskom i ostalim mediteranskim zemljama, a u odnosu na njih ipak im nismo toliko povoljni – kaže Duje. Čini mu se da prednjače Poljaci i i Nijemci...

– Ali, zapravo, nema pravila. Miks je to veliki... Sve je to prolazno i podložno sezonskim oscilacijama.

Svi žele na Krku

– Društvena i kulturna događanja malo koga zanimaju. Većina ih želi vidjeti otoke i Krku. To je "must have". Odu i do Dubrovnika, ali riječ je o gostima koji dođu izdaleka, ne o Europljanima. Amerikanci, Australci, Indijci, Japanci, Kinezi,

Korejci odavde u jednom danu žele i do Plitvica, ali muku mučite dok im objasnite da ih ne mogu kvalitetno obići u jednom danu jer su prevelike i uz to udaljene. Oni koji odavde odu na jedan dan do Plitvica i Dubrovnika obično "slome zube". Vrate se, štono se kaže, bez kapi krvi...

Oni jesu navikli na duge relacije, ali nisu na ovakve gužve – u prometu, na parkingu, pred dubrovačkim zidinama, na ulazu na Plitvice... Ali ako zanemarimo umor, vrate se oduševljeni – kaže Antonija.

1. Poljaci

– "Treba im sat vremena da sve iznesu iz automobila. Napune svaku rupu u vozilu – od hrane, pića do kućanskih potrepština, čak i papirnate ubruse donose sa sobom."

2. Ukrajinci

– "Preferiraju roštilj, to im je svetinja. Nedavno sam ugostio jedne koji su iz dana u dan roštiljali u vrtu."

3. Nijemci

– "Prati ih glas kao organiziranu i discipliniranu naciju, ali na odmoru pokušavaju 'skinuti' našu fjaku."

4. Norvežani

– "Cijelo vrijeme su goli do pasa, koriste svaku zraku sunca. Često ujutro odlaze na trčanje."

5. Francuzi

– "Vole putovati i u pravilu obići apsolutno sve u što manje vremena."

6. Talijani

– "Vole izaći, popiti, pojesti... Najviše koriste more, to im najviše godi."

7. Indijci

– "Donesu sa sobom osebujan miris istočnjačkih začina, a i kuhaju s njima."

8. Kinezi

– "Imaju raspored, 'to do' listu i ispišu kvačice u stilu 'bio, obišao, bio...'. Dođu i odrade je."

9. Rumunji

– "Dosta smo im u srcu i vole doći na našu obalu iako imaju bližu Albaniju, Crnu Goru i Bugarsku."

10. Amerikanci

– "Fokusirani su na doživljaj, bitno im je da im je dobro."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. studeni 2024 02:09