JADRANSKI RENTIJERI I POREZNI PROFITERI Zašto iznajmljivači koji žive isključivo od najma plaćaju daleko manje poreza od građana koji žive od plaće

Dok su oči javnosti usmjerene na odgodu uvođenja poreza na nekretnine, jedna druga, vrlo aktualna, porezna tema izmiče interesu koji neosporno zaslužuje. Riječ je o diskrepanciji između razmjera oporezivanja dohotka iznajmljivača apartmana i “redovnog” poreza na dohodak. A ona je vrlo ozbiljna.

Jer, na prihod ostvaren rentom turističkih objekata (do 20 ležajeva) plaća se samo 300 kuna po ležaju ako je ona u najvišem razredu, odnosno 150 kuna ako je u najnižem. Kao ilustraciju, uzmimo jednog iznajmljivača, i nazovimo ga Stipe, koji živi isključivo od iznajmljivanja turistima svojih deset soba u apartmanima na jadranskoj obali.

S druge strane, njegov sugrađanin Ivan prima prosječnu plaću koju dobiva svaki mjesec. Radi jednostavnosti, neka obojica žive u Zagrebu i nemaju djecu, a u prosjeku zarade 6000 kuna mjesečno.

Naša brza računica na salveti pokazuje da će Ivanu država uzeti okvirno 43 posto od plaće, a Stipe će platiti znatno manji fiksni porez, bez obzira na to koliko zaradi od najma. Stoga se postavlja pitanje je li to pravedno.

Fiskalna privilegija

- Mislim da nije pravedno. Definitivno je jasno da je to najmanje porezno opterećenje poreza na dohodak. Dakle, oni koji žive od iznajmljivanja zapravo su fiskalno privilegirani, a bi li trebao biti toliko manji, to je pravo pitanje - rekla nam je jedna porezna savjetnica, doduše pod uvjetom da ostane anonimna.

Međutim, ona ističe da postoje razlozi zašto je paušalni porez na dohodak od iznajmljivanja apartmana toliko nizak. Naime, Hrvatska je zemlja u kojoj je iznajmljivanje tradicionalni izvor prihoda. Svaka država potiče bitne sektore, a kod nas je to svakako turizam.

Porezni balansi

- Jedan od razloga je činjenica da je Hrvatska turistička zemlja, što je jako važno za gospodarstvo usred sezone. Drugi je razlog to što oni ostvaruju dohodak od imovine i pretpostavka je da su tu imovinu stekli iz prihoda koji su prošli oporezivanje - istaknula je naša sugovornica.

Iznajmljivače će razveseliti činjenica da će im država još više izaći u susret. Naime, iako visina paušalnog poreza na dohodak ostaje ista, došlo je do izmjene praga ulaska u sustav PDV-a s 230.000 na 300.000 kuna. Drugim riječima, iznajmljivači koji i dalje žele paušalno plaćati porez, trebali bi paziti da im ispostavljeni računi u ovoj godini ne prelaze 300.000 kuna. Inače, od iduće godine moraju plaćati PDV.

- Sada su iznajmljivači u još boljem položaju, ali to je i bio cilj. To je jedna mjera koja je bila protumjera povećanju stope PDV-a s 13 na 25 posto. Dakle, pomoći ćemo našim ljudima koji iznajmljuju, ali će zato gosti plaćati veći porez na promet. To su porezni balansi. No, mislim da oni ipak plaćaju premali porez - dodala je porezna savjetnica.

- Mislim da se ne može reći je li to pošteno ili nije. Zarada od iznajmljivanja se ostvaruje od imovine, a plaće od rada. To su dvije različite stvari. Ljudi koji dobivaju novac od najma trebali bi se slično oporezovati kao oni koji zarađuju od dobiti u tvrtkama. Ako nije tako, razvoj će se zakočiti - tvrdi naša druga sugovornica, porezna stručnjakinja iz Zagreba.

Ovdje svakako treba voditi računa o tome da turistička sezona ne traje cijelu godinu. Štoviše, nalet turističke sezone traje samo nekoliko toplih ljetnih mjeseci. Veliki hoteli se još nekako mogu prilagoditi i produljiti sezonu, ali za male privatnike to je Sizifov posao.

- U privatnom smještaju sezona traje 70 do 90 dana. Time trebate pokriti amortizaciju i troškove tijekom cijele godine. Tome još morate dodati oportunitete koliko biste dobili da ste uložili u nešto drugo, primjerice u dionice - istaknuo je Guste Santini.

To što iznajmljivači plaćaju manji porez, kaže Santini, ne pokazuje puno o stanju stvari. Jer, devet mjeseci, tijekom kojih se stan ili kuća ne iznajmljuje, treba održavati taj prostor. I to puno košta. Zato se, tvrdi, olakšice kroz manje porezno opterećenje daju samo onda kad je apartman u najmu. To je i smisao da iznajmljivači plaćaju manje.

- U Hrvatskoj imate problem da su se spojile dvije nesretne stvari. S jedne strane imate ljude s nekretninom koju su naslijedili od roditelja, a sada imaju malu mirovinu od 1000 kuna. Oni iz dostojanstva prema svojim roditeljima čuvaju tu imovinu. To je socijalni aspekt problema - napomenuo je Santini.

Porez već plaćen

Mnogo je ljudi naporno radilo cijeli život kako bi otplatili kredit za kuću i ostavili tu imovinu svojoj djeci. Od hrvatskih mirovina teško se živi. Upravo zato im svaki novac dobro dođe. Zato se oni odlučuju iznajmiti i nešto zaraditi sa strane. Kad se još uzme u obzir da je na tu imovinu porez već prije plaćen, oporezivati ga opet po visokim stopama nema smisla, tvrdi Santini.

- Da biste kupili stan, morate imati plaću. Od toga što zaradite, više od pola date državi. Nakon što od plaće oduzmete porez, prirez, doprinose i PDV, dajete oko 60 posto plaće državi. I tako je osiromašen dohodak koji ste vi investirali da biste osigurali treću životnu dob. Pitanje je i koliko ćete dobiti mirovine. Ljudi koji su radili da ne ovise o državnoj blagajni, pa kada i njih oporezujemo, to nema smisla - kazao je Santini.

Štoviše, tvrdi Santini, hrvatski su radnici daleko najviše opterećeni pa bi rješenje trebalo tražiti u drastičnom smanjivanju poreza od rada, a ne dizanju poreza na najam.

- Trebalo bi dramatično smanjiti porez na dohodak. Hrvatska treba težiti da najveća porezna stopa na dohodak bude 20 posto i da je 5000 kuna neoporezivo. Doprinos koji plaćaju poslodavci za radnika trebao bi se smanjiti s 15 na pet posto - rekao je Santini.

Preferiran je kapital

Ipak, dodaje, prije nego što se to napravi, trebalo bi napraviti cost-benefit analizu i vidjeti koliki su dugoročni učinci kratkoročnih mjera. Kada bi se, pak, porezi povećali, tvrdi, moglo bi doći do ozbiljne štete teško oživjelom gospodarstvu.

Iz toga proizlazi da se u oporezivanju novca od najma i plaće ne treba gledati samo je li porez “pošten” ili nije. Pravednost, dakle, ovisi o pojedincu. Važno je uzeti u obzir i ekonomske učinke poreza te na temelju toga odrediti kolika bi trebala biti “prava” razina poreza.

U kapitalističkom sustavu je kapital, kaže Santini, preferiran u odnosu na rad. Kada je postojala država blagostanja, ističe, kapital se puno više oporezivao nego rad, i to se smatralo poštenim.

- Čim ste dobili slobodni protok kapitala, imate problem kada želite dirati u bogatstvo jer kapital ode izvan zemlje. Onda smo samo pogoršali situaciju - napomenuo je Santini.

- Pošteno bi bilo da imamo socijalizam, ali pokazalo se da je to tragičan sustav koji je uništio čovjeka kao individuu. Rad je podređen kapitalu. Da bi neka zemlja privukla kapital, mora ga osloboditi od poreza što više. U svakom slučaju, tendencija je da se u Hrvatskoj rad oporezuje više od kapitala - zaključio je Guste Santini.