Je li se hitnim izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije na posljednjoj sjednici Milanovićeve Vlade pogodovalo nekim tvrtkama?

Posljednja je, dvadeseta, sjednica mandata Vlade Zorana Milanovića. Rasprava se u četvrtak 17. rujna 2015. godine otegla do navečer. Debatira se o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije, koji se po hitnom postupku našao u proceduri. Tadašnja zastupnica Oraha Mirela Holy javlja se za riječ: "Ovih su se dana u javnosti pojavile informacije da ovim prijedlogom zakona Vlada pogoduje određenim tvrtkama i interesnim lobijima bliskim samom vrhu Vlade. U tom se kontekstu posebice spominje tvrtka C.E.M.P.".

Šest godina ranije, 2009., građevinski je sektor bio na izdisaju, kriza je ostavila neizbrisiv trag. Krešo Milanović, brat tadašnjega predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, bori se za opstanak s građevinskim projektima u Dubrovniku. Tvrtke u kojima je partner podigle su milijunske kredite: pod hipoteku za kredit u visini od 32,7 milijuna kuna, podignut 2007. u LHB Internationale Handelsbanku AG, stavio je i roditeljski stan. Vrijednosti nekretnina strmoglavo padaju. Prijatelj iz projekta povezuje ga s Ivanom Bašićem, poznatijim kao Inja, koji mu je životnim stilom blizak: voli noćne izlaske i društvo. Znao se naći i na stranicama Crne kronike: 2012. godine kad mu je netko bacio ručnu bombu u dvorište kuće na zagrebačkoj Knežiji, krajem 90-ih kad mu se sudilo zajedno s Maglovljevom skupinom, a i 2005. kad je na autocesti slupao Ferrari 360 Spider, registriran u državici Vanuatu, poreznom raju za registraciju automobila. Bašić junior bavi se nabavom luksuznih automobila, a prati ga priča da je tako dobar da nabavlja luksuzne automobile za bogate diljem svijeta, ne samo za domaću elitu.

Tako se 2009. Ivan Bašić pojavio u životu Kreše Milanovića i preuzeo, kako nam je sam ispričao, udjele Kreše Milanovića i njegova partnera u tvrtki Modestus d.o.o. koja je, pak, u Dubrovniku kupila zemljište te planirala gradnju poslovno-stambenog kompleksa. Iste te godine skinuta je sa stana roditelja braće Milanović, Stipe i Đurđice, zabilježba o kreditu LHB Internationale Handelsbanka AG za kupnju spomenutog zemljišta. Posao je, kaže Bašić, poslije propao i nije uspio vratiti uloženi novac. U dokumentu priloženom u Fini, u kojemu direktori društva navode vjerovnike, direktor Modestusa Krešo Milanović naveo je da Bašiću iz Posušja duguju 1,4 milijuna kuna, a M.Đ.-u, također iz Posušja, 4,8 milijuna kuna. Nazvali smo broj M.Đ.-a prijavljen na adresi u Posušju, javila se žena koja nam je objasnila da je njegova supruga te nam rekla da joj je suprug u Kanadi. Ostala je šokirana kad smo joj rekli zašto zovemo, rekavši nam da je njezin suprug "bauštelac" i da je gotovo nemoguće da je uložio toliki novac u neku tvrtku u Hrvatskoj. Potvrdila nam je da njezin suprug poznaje Ivana Bašića. Ostavili smo broj ne bi li nam se M. Đ. javio, ali nije nas kontaktirao.

Jutarnji je list u veljači objavio članak u kojemu je pisao o postupku predstečajne nagodbe u tvrtki Modestus, no ona je ovih dana obustavljena jer se na ročištu zakazanom radi utvrđivanja tražbina, koje se trebalo održati prošli tjedan, nije pojavio "zakonski predstavnik dužnika, niti punomoćnik, niti je opravdao izostanak". Stoga je doneseno rješenje da se obustavlja postupak predstečajne nagodbe u tvrtki Modestus, a Financijska agencija podnijet će prijedlog za pokretanje stečaja. Ivan Bašić i ostali vjerovnici teško će se naplatiti jer je dug prema banci najveći.

No, u kakvoj su vezi Ivan Bašić i vjetroelektrane te interesni lobiji i vrh Milanovićeve Vlade, na što je u saborskoj raspravi upozorila Mirela Holy? Krenuli smo tim tragom: željeli smo utvrditi tko je vlasnik tvrtke C.E.M.P. te u kakvom je odnosu s bivšom Vladom. Spomenutim je zakonom, naime, kvota za prihvat vjetroelektrana u elektroenergetski sustav značajno povećana, unatoč kritikama struke, i time je u kvotu, među ostalima, ušla vjetroelektrana Krš Pađane, smještena nedaleko od Knina. Ideja je da to bude najveća vjetroelektrana u Hrvatskoj, sa 142 MW instalirane snage, čime bi zauzela polovinu nove kvote. Investitor te vjetroelektrane je tvrtka C.E.M.P. čiji je osnivač tvrtka Lager d.o.o. Milenka Bašića, poduzetnika iz Posušja, koji se bavi prodajom građevinskih strojeva i rudarske opreme.

Milenko Bašić je stariji brat Ivana Bašića Inje koji je, pak, kao i bivši premijer Zoran Milanović u odnosu na svoga brata, onaj ozbiljniji, posvećeniji poslu, obitelji. Oni koji znaju starijeg Bašića iz Posušja, opisuju ga kao ozbiljnog poduzetnika, kažu da je polako gradio biznis, da je radoholičar te da živi miran obiteljski život. Agencija za izbor najmenadžera Bosne i Hercegovine, jugoistočne i srednje Europe lani ga je proglasila za najmenadžera BiH, a kompaniju Lager za najkompaniju u branši. Poslovni portal Akta.ba objavio je nedavno i razgovor s Inom Matić, menadžericom Lagera, u kojemu je najavila, među ostalim, da kompanija planira ući na tržište obnovljivih izvora energije i u suradnji s vodećim svjetskim proizvođačima investirati u gradnju vjetroelektrana te ostalih oblika obnovljivih izvora energije i rudarstva. Pokušali smo stupiti u kontakt s Milenkom Bašićem, ali nije se odazvao na naše pozive. "Pošaljite nam e-mail pa će gospodin Bašić vidjeti hoće li vam se javiti", rekla nam je njegova suradnica. Poslali smo mail, ali Bašić nam se nije javio.

Projekt vjetroelektrane Krš Pađane Bašić je preuzeo 2012. goodine od dvije austrijske kompanije koje su planirale tada ostvariti suradnju s HEP-om, ali očito se od toga odustalo jer država u to vrijeme nije planirala povećati kvotu koja je bila postavljena na 400 MW (danas je na prijenosnu mrežu priključen 421 megavat instalirane snage vjetroelektrana), a to ograničenje je propisala studija Energetskog instituta "Hrvoje Požar" iz 2007. Međutim, Vlada je spomenutim izmjenama i dopunama zakona naložila Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS) da sklopi anekse ugovora o priključku na mrežu, što je kriterij za vjetroelektrane temeljem prije potpisanog ugovora s Hrvatskim operatorom tržišta energije. Ta državna tvrtka, naime, skuplja i isplaćuje novac za obnovljive izvore energije. Oni koji su sklopili ugovor s tom tvrtkom, među kojima je i tvrtka C.E.M.P., sada su se morali priključiti na mrežu. Prije je to bilo uvjetovano kvalitativnim stanjem prijenosne mreže, stabilnošću ili, pak, mogućnošću regulacije elektroenergetskog sustava.

U HOPS-u su nam potvrdili da su u roku ispoštovali nove zakonske propise te sklopili anekse ugovora s investitorima koji ispunjavaju propisane uvjete i da su na taj način preuzeli obvezu priključivanja dodatna 323 megavata priključne snage vjetroelektrana u sljedećih nekoliko godina. Ali, to je za HOPS i dodatni trošak jer, kažu, na današnji 421 megavat instalirane snage vjetroelektrana, za uravnoteženje sustava plaćaju oko 100 milijuna kuna na godišnjoj razini u odnosu na razdoblje kada vjetroelektrane nisu bile priključene na sustav. Prihvatom ovih novih vjetroelektrana, ovisno o vremenu njihova priključenja na prijenosnu mrežu i godišnjoj proizvodnji vjetroelektrana, taj trošak, koji nije obuhvaćen postojećom tarifom za prijenos, povećat će se, procjenjuju u HOPS-u, i do 150 milijuna kuna. U tom odgovoru pojašnjavaju da "budući da navedena integracija vjetroelektrana u HOPS-ov elektroenergetski sustav može uzrokovati ugrozu sigurnosti pogona sustava, HOPS će s ciljem očuvanja sigurnosti pogona, za koju je zakonom zadužen i odgovoran, po potrebi primijeniti mjere i ograničenja pogona".

Prijedlog tarifnog sustava za obnovljive izvore energije sastavlja Ministarstvo gospodarstva, a mišljenje daje HERA. Prema posljednjem tarifnom sustavu daje se mogućnost i nekim novim investitorima da dođu do cijene iz starog tarifnog sustava od 95 eura po MWh, što je izuzetno visoka cijena s obzirom na to da struja na tržištu stoji u prosjeku 40 eura po MWh. Stručnjaci s kojima smo razgovarali, tvrde da je struja iz vjetroelektrana u konačnici zapravo najskuplja struja te da u prosjeku, kad se uračunaju svi troškovi, pa i potrebno uravnoteženje, stoji više od 100 eura po MWh. Riječ je, dakle, o biznisu koji, kad se realizira, postaje unosan za samog investitora, ali prema postojećem zakonu skup za krajnje korisnike i državu. No, s druge strane, investitori koji su počeli projekte, bunili su se jer su njihovi projekti došli u određene faze, ishodili su dozvole, uložili novac, a država im nije izlazila u susret. Naš sugovornik, stručnjak koji je želio ostati anoniman, smatra da argumenti investitora ne bi bili sporni kada bi oni struju prodavali na tržištu, a ne da je plaćaju krajnji korisnici, i to po cijeni dva, pa i tri puta većoj od tržišne. Nadalje, naš sugovornik ističe argumente protiv vjetroelektrana, tvrdeći kako one i nisu toliko unosna investicija za naše gospodarstvo jer ne zapošljavaju ljude, opremu u pravilu kupuju u inozemstvu, a sami investitori rade projekcije prema kojima bi im se investicije trebale isplatiti u razdoblju od pet do sedam godina, što je, smatra, prekratak rok. Vjetroelektrane, spomenimo pritom, kao investicija stoje oko milijun eura po MW.

Investitori su, dakle, ove izmjene i dopune zakona dočekali s odobravanjem, a stručna javnost sa skepsom. Institut "Hrvoje Požar" tek sada, doznajemo, provodi detaljne tehno-ekonomske analize integracije samih vjetroelektrana u sustav. Naš drugi sugovornik, također stručnjak, objašnjava nam da integracija obnovljivih izvora energije ima prednosti, ali i mane. "Nedvojbeno je to skup sport, poticajne cijene plus troškovi regulacije plus troškovi priključka. Zato treba izbjegavati pogrešne teze koje često čujemo: da je energija iz obnovljivih izvora energije jeftina ili čak besplatna. Države s najvećim udjelom obnovljivih izvora energije, poput Danske i Njemačke, u pravilu imaju najviše maloprodajne cijene električne energije", ističe naš sugovornik koji je tražio da ostane anoniman. Upravo je na te nedostatke upozorila i zastupnica Holy u spomenutoj raspravi kad su izglasane izmjene i dopune zakona: "Neosporna je činjenica da se ovim izmjenama i dopunama Zakona Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava de facto nalaže sklapanje aneksa ugovora o priključku na mrežu. To je ključni kriterij za vjetroelektrane temeljem ranije potpisanog ugovora s Hrvatskim operatorom tržišta energije koji skuplja i isplaćuje novac za obnovljive izvore energije. Oni koji su sklopili ugovor s tom institucijom, sada se moraju priključiti na mrežu. Prije je to bilo uvjetovano kvalitativnim stanjem prijenosne mreže, stabilnošću ili, pak, mogućnošću regulacije elektroenergetskog sustava. Kvota je vodila računa o sigurnosti elektroenergetskog sustava. Ovim se zakonom zapovijeda HOPS-u da omogući uključivanje u sustav bez obzira na kategoriju sigurnosti sustava. Hrvatski operator prijenosnog sustava ovim bi se rješenjem mogao odvesti u bankrot jer neće moći uložiti sredstva u stvaranje kvalitativnih pretpostavki za održavanje sustava stabilnim u trenutku kada se na sustav spoji dodatnih 350 MW iznad kvote od 400 MW".