Potaknuti pričom o djelatniku banke koji je zaradio otkaz temeljem detektivskog izvještaja prema kojem je za vrijeme bolovanja bio na skijanju u Francuskoj, istražili smo čime se zapravo privatni detektivi u Hrvatskoj bave. Suprotno popularnom vjerovanju da je glavni detektivski posao praćenje nevjernih supružnika, najčešće se ipak istražuju radnici, poslodavci i najmoprimci koji ne žele iseliti.
Siniša Patačko, predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske, u dvije minute razbio je sve filmske predrasude o tom zanimanju. Dočekao nas je na ulazu u ured odjeven u košulju i traperice umjesto standardne detektivske uniforme za koju je svima poznato da se sastoji od balonera, šešira i povećala.
Ured detektivske agencije PIA koje je Patačko vlasnik, nalazi se u centru grada i da bi se došlo do njega potrebno je samo - pozvoniti na ulazna vrata. Ovim poslom bavi se više od 20 godina i još uvijek nije pronašao svog Watsona, odnosno radi samostalno uz zapošljavanje vanjskih suradnika poput informatičara, stručnjaka za marketing ili financije koji mu pomažu posložiti kockice da bi zaključio slučaj.
- Nije nevjerojatno da poslodavac prijavi lažno bolovanje i da u idućem trenutku sjedam u auto i vozim u Francusku, objašnjava detektiv.
Tvrdi da se ovakvi slučajevi u gotovo sto posto slučajeva pokažu istinitim jer poslodavci ne angažiraju detektive za osobe koje odu na bolovanje jednom u pet godina, već za one koji idu na bolovanje svake godine u isto vrijeme - što je pomalo na razini čuda. Lažna bolovanja koriste se obično, kaže, kod sezonskih radova u polju, vinogradu ili kod skijanja i ljetovanja što se običnom pratnjom može vrlo lako dokazati.
Poslodavac u tom slučaju može sam otići posjetiti radnika na bolovanju koji zapravo radi u fušu, no to nema pravnu snagu. Detektivski izvještaji, čak i njihova svjedočenja, valjani su dokazi na sudu. Ipak, ne prihvaćaju sve slučajeve već samo one za koje procjene da klijent ima pravni interes.
- Znali su nam u ured doći ljudi koji su uvjereni da ih se prati, da nas Rusi zrače i truju nam hranu ili pak žele locirati i pratiti nekog iz osvete, takve slučajeve odmah odbijamo, kaže Patačko.
Ako tijekom istrage otkriju bilo kakvo kazneno djelo, moraju ga prijaviti MUP-u i prepustiti njima daljnju istragu.
Nedavni slučajevi
S obzirom na to da Patačko nije htio komentirati vlastite slučajeve, obratili smo se detektivima koji su htjeli ostati anonimni, ali su nam ispričali neke od svojih posljednjih zadataka.
- U ured nam je došla žena koje je sa stopostotnom sigurnošću tvrdila da je suprug vara i htjela dokaz koji će moći upotrijebiti na sudu, rekla je detektivka.
Odredili su kritično vrijeme - kasne večernje sate kad je njenog supruga bilo potrebno pratiti. Iako je žena imala čvrste indikatore koji su ukazivali na to da je suprug vara, iskradao se noću i trošio veliku količinu novaca, detektivka je vrlo brzo dokazala da to nije slučaj. Pratnja je u ovom slučaju trajala tek nekoliko dana jer se pokazalo da njen suprug ne kupuje skupe poklone ljubavnici, već novac troši u casinu.
Drugi detektiv ispričao nam je primjer s krađom televizora iz tvornice u kojem se radilo o organiziranom kriminalu. - U slučaj su bili uključeni skladištar, vozač, vanjski suradnik i prodavač koji su shvatili da sigurnosni sustav nije dobro postavljen, primili bi narudžbu i iznosili uređaje na parking nakon čega bi ih prodavali po 20-30 posto nižim cijenama, rekao je detektiv.
Nisu rijetkost slučajevi gdje se u firmama kradu repromaterijali, gotovi proizvod ili alati, no firme najčešće izračunaju isplati li im se za neku štetu angažirati detektiva. Naručitelji se nekad samo posluže taktikom zastrašivanja, odnosno pozovu privatnog detektiva čija prisutnost ima preventivan karakter za sve potencijalne kradljivce.
Jedna od stvari koje se često kradu je, vjerovali ili ne, nafta. Ona se različitim metodama iznosi iz skladišta, a s godinama su napredovale i metode kradljivaca. One glavne su preko smeća ili pak namjerno pogrešnim knjiženjem i pisanjem pogrešnih naloga. Pomalo filmski slučajevi operacija događali su se i u Hrvatskoj, kradljivci su pronašli zaobilazni put bez kamera i posvetili se organiziranom kriminalu.
Čak ni tržište lijekova nije pouzdano, pa tako proizvođači znaju dobiti dojave da se na policama ljekarni nalaze krivotvoreni lijekovi. Privatni detektiv tad odradi testnu kupnju, uzorak šalje na testiranje u laboratorij i šalje rezultate naručitelju koji je mora obavijestiti policiju ako je dokazano da je krivotvoren. Ako naručitelj na tome inzistira, privatni detektiv dalje otkriva kako je od proizvodnje do tržišta došao krivotvoren lijek.
Što sve privatni detektiv smije i koja je cijena?
- Naš rad uključuje fotografiranje na javnom mjestu, pratnju i opservaciju, rekao je Patačko.
Objašnjava da sve metode kojima se služe spadaju pod poslovnu tajnu, no ono što Zakon o privatnim detektivima svima zabranjuje je prisluškivanje. Ipak, postoji i tu "rupa u zakonu".
- Ako se na zgradi nalazi obavijest da je pod videonadzorom, time je osoba obaviještena da se snima, no položaj kamera, način snimanja i arhiviranja spadaju u poslovnu tajnu. Vlasnik prostora nije dužan reći korisniku gdje se sve nalaze kamere pa je moguće postaviti one koje su manje vidljive, objašnjava detektiv.
O tome koliko će detektiv na terenu biti uspješan ponajviše ovisi inicijalnom razgovoru s klijentom. Ako naručuje pratnju, potrebno je utvrditi dnevni ritam, ustanoviti čime se najčešće kreće i odrediti to famozno "kritično vrijeme". Detektiv podatke prikuplja od bliskih izvora, privatnih ili poslovnih, no ključno je da ne diskreditira sebe niti klijenta. Najčešće se osoba prati tjedan dana, a najduži slučaj koji tvrtka PIA pratila trajao je mjesec dana.
- Ako postoji i mala šansa da priča pukne, odustajemo od nje, odlučno tvrdi Patačko.
Dodaje da posao nije opasan jer je njihov zadatak samo utvrditi činjenice i prezentirati ih klijentu uz fotografije, pa da on sam donese zaključke kako će se postupanje reflektirati na njega. Detektivske satnice kreću se od 35 eura plus PDV po detektivu, no ukupna cijena ovisi o vremenu koje pokrivaju tijekom dana.
Kako se postaje privatni detektiv?
Za obavljanje posla privatnog detektiva potrebna je licenca. Prvi uvjet za njeno dobivanje je visoka stručna sprema, a drugi je odrađen vježbenički staž u nekom od detektivskih ureda. Oni koju su ranije radili u policiji ili vojsci ne moraju odraditi pripravništvo, ali moraju položiti državni ispit.
U Hrvatskoj, kaže Patačko, imamo 15-ak agencija, a i broj ovlaštenih detektiva se kreće oko te brojke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....