ZAGREB - Što Titova rodna kuća radi u jednom ekoselu, nalik zagorskom Disneylandu? Što je zajedničko Republici Makedoniji i Aleksandru Makedonskom? Što je Stjepan Mesić početkom devedesetih radio u Beogradu? Tko je koga i u kolikoj mjeri klao u Jasenovcu, na Bleiburgu, na Drini, i koliko istina ima strana? Tko je koga i zbog čega tužio Međunarodnom sudu nakon raspada Jugoslavije?
Z umjesto ipsilona
Odgovori na ta, i još neka druga pitanja, mogu se čuti u dokumentarcu “Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest“ redatelja Željka Mirkovića koji će svjetsku premijeru imati u ponedjeljak, drugog dana 6. ZagrebDoxa, u primjerenom programu Kontroverznih dokumentaraca.
Tri glavna lika koji putuju kroz prostor i vrijeme, pokušavajući riješiti sve naše istorijske, historijske i povijesne dubioze, su hrvatski književnik Miljenko Jergović (1966.), srpski književnik Marko Vidojković (1975.) i Yugo 55 (1977.), doduše u nešto novijem izdanju, sa slovom Z na prednjoj masci umjesto nekadašnjeg ipsilona.
Kroz Karavanke
Ideja filma je da trojica njegovih junaka prođu cijelom dužinom nekadašnjeg Autoputa bratstva i jedinstva. No, film počinje malo izvan rute, na bleiburškom polju. Pred spomen-pločom ubijenima u proljeće 1945., nakon završetka Drugog svjetskog rata, Vidojković stoji otkopčane košulje s majicom na kojoj se vide slova ERBI (Serbia football association), što neće biti njegov jedini zanimljiv modni odabir tijekom putovanja. Marku smeta ustaški grb s prvim bijelim poljem na spomeniku, no Jergović kaže da je glavni problem Bleiburga u tome što se o tom mjestu 45 godina šutjelo, a da se o takvim stvarima, kao ni o Srebrenici, Vukovaru ili Sarajevu, ne smije šutjeti.
“Dobro, složismo se”, kaže Marko i lagano šakom udari u rame Miljenka.
Nakon Bleiburga Yugo kroz tunel na Karavankama ulazi na Autoput bratstva i jedinstva, a Jergović i Vidojković se, stigavši u Zagreb, kod prof. Tvrtka Jakovine i Slavka Goldsteina raspituju o broju žrtava na Bleiburgu i u Jasenovcu. Na kraju zagrebačke štacije svog putovanja odlaze i na Pantovčak, gdje Marko pita predsjednika Mesića “kakav je to posao koji je obavljen kada nešto prestane postojati”. “To mi zvuči kao nešto iz filma o Terminatoru”...
Opušteno putovanje
“Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest“ duhovito je i opušteno putovanje kroz neke od najmračnijih epizoda ovdašnje povijesti i neka od najzloglasnijih stratišta. Yugo prevaljuje put od Jasenovca do Brčkog, od Brčkog do Vukovara, od Vukovara do Kuće cvijeća, i dalje stotinama kilometara prema Gevgeliji, dok Miljenko i Marko putuju desetinama godina u prošlost, susrećući se s ustašama, četnicima, partizanima i drugima. Na kraju, prešavši srpsko-makedonsku granicu, kao u nekoj epizodi “Zvjezdanih staza”, dolaze i do vremena Filipa i Aleksandra Makedonskog.
U Makedoniji su trenutačno u modi “antički Makedonci”. Slavenski Makedonci se ne negiraju, ali njihov genetski utjecaj u suvremenoj makedonskoj naciji nije dominantan. Kako se može shvatiti, “antički Makedonci” su ona prava stvar, preko njih Makedonci uspostavljaju vezu s najdubljom i najveličanstvenijom svjetskom poviješću, a “slavenski Makedonci” su kao neki “trash”. No, našim junacima ipak nije sve potpuno jasno.
Kraj na Gevgeliji
“Što je uopće zajedničko Aleksandru Makedonskom i Makedoniji”, pita se Jergović dok sjedi uz Vardar. “Imaju zajedničko prezime”, odgovara zafrkantski Vidojković...
Putovanje Autoputem bratstva i jedinstva završava na graničnom prijelazu Gevgelija. Tu je kraj ovog “road movieja” kroz povijest, za koju povjesničarka Dubravka Stojanović kaže da je najčešće predstavljala tek “predvojničku obuku”, tu je i kraj malog crvenog Yuga koji će, sasvim simbolički, “krepati” tik ispred grčke granice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....