Još jedan pomorac stradao na Jadrolinijinom brodu: ‘Ležim bespomoćan danima, oduzet sam od kralješnice prema dolje...‘

Prije tjedan dana na Jadrolinijinom brodu Cres dogodila se nesreća u kojoj je nastradao prvi časnik palube Ante Barić. Do nesreće je došlo prilikom ukrcaja automobila na trajekt zbog koje je zadobio teže tjelesne ozljede te je hospitaliziran u zadarskoj bolnici, piše Index.

"Skupljao sam karte pri ukrcaju na brodu nešto malo prije 18 sati. Auti su se krcali u dva reda da bi se uspijevalo ići na vrijeme redovnog polaska pruge. Došao je kamper sa slovenskim registarskim oznakama, njemu sam ja uzeo kartu i kako sam se okrenuo on je krenuo i udario me desnom stranom i bacio na lijevu stranu na drugi auto koji je čekao da mu uzmem kartu.

Ja sam se odbio, ali on nije stao i dok sam još imao snage lupnuo sam dva puta da stane pa su reagirali i ljudi i on se zaustavio. Da nije stao, ne znam što bi se dogodilo, mogao me je ubiti. Nakon toga su mi ljudi pomogli i posjeli me, od šoka nisam mogao doći sebi, a ubrzo je došla i hitna pomoć iz Novalje", prepričao je za Index Barić, koji je još pod šokom.

"Nisam dobro, ne znam što se događa, ležim ovdje bespomoćan sedam dana i oduzet sam od kralješnice prema dolje. Imam kateter i pelene, užasno. Još sam pod šokom. Nitko mi ništa ne govori, doktori se samo vrte po bolnici. Sam sam, obitelj mi živi u Rijeci, a nisu me mogli posjetiti jer mi je supruga imala koronu, ispričao je.

Kaže da ga iz firme nitko nije nazvao niti pitao kako je.

"Supruga i ja smo pokušali organizirati prebačaj za Rijeku, ali sam dobio urinarnu infekciju i visoku temperaturu i sad čekamo ponedjeljak da me prebace. Nitko se iz firme, a ni mog sindikata nije ponudio pomoći. Nisu me došli posjetiti niti su iskazali empatiju prema svojem zaposleniku. Otuđen sam od obitelji, ne znam hoću li više hodati, ne znam što se događa i zbog svega sam psihički loše pa sam jutros zatražio pomoć psihijatra. Jedino me je moj kapetan broda Cres Sebastian Benić posjetio, on je odmah intervenirao i napravio sve što je mogao. Iz solidarnosti su me posjetili i kolege pomorci Ivan Srzentić i Ivica Gobin jer ovdje nemam obitelji pa su mi donijeli vode i hrane, kazao je.