Devetogodišnji M. B., dječak s DiGeorgeovim sindromom koji je zbog zanemarivanja u biološkoj obitelji zadnjih šest godina živio kod udomiteljice Silvane Mezić, preminuo je u kolovozu 2017. godine u splitskoj bolnici.
Smrt je nastupila od posljedica ozljeda mozga zadobivenih u padu na pločice tijekom ljetnih praznika, koje je provodio u kući kod biološke majke na otoku Ugljanu.
Odluku da dijete s posebnim potrebama može tri ljetna mjeseca provoditi s biološkom majkom, kojoj su zbog zanemarivanja oduzeta čak dva djeteta, donio je Općinski sud u Zadru na temelju stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb u Zadru.
O problemu udomljavanja malenog M. B. hrvatska je javnost doznala u veljači 2016., kada je odlukom zadarskog Centra za socijalnu skrb trebao biti oduzet udomiteljici Silvani Mezić i smješten u Caritasov dom za djecu s teškoćama u razvoju u Brezovici jer je, prema riječima ravnateljice Vesne Burčul, udomiteljica kontaktirala s dječakovom biološkom majkom te ponekad ostavljala dijete na čuvanje rodici.
To je, kazala je tada ravnateljica zadarskog Centra, izraz udomiteljičine samovolje i dovoljan razlog da dijete promptno, bez ikakva perioda prilagodbe, bude oduzeto udomiteljici i smješteno u instituciju.
Mezić je dijete udomila 2011. godine u Zadru u dobi od 3,5 godina. Bio je, sjeća se, u strašno zapuštenom stanju.
Nazvala nas je ponovno u nedjelju nakon što je ministrica Nada Murganić izjavila da je u slučaju oca koji je djecu bacio s balkona kuće u Pagu zakazao sustav, odnosno zadarski Centar za socijalnu skrb, na čelu s ravnateljicom Vesnom Burčul. Nazvala nas je i ispričala kako je umrlo dijete koje je udomila, o čemu javnost dosad nije imala nikakvih informacija.
- Pokušaj Centra da mi oduzme dijete zaustavila je, nakon moga istupa u medijima, tadašnja ministrica socijalne politike Bernardica Juretić. Dijete je ostalo kod mene, ali se u kolovozu 2017. godine, dakle godinu i pol nakon borbe da mi ga ne oduzmu, dogodila strašna tragedija - priča Mezić, koja se zbog liječenja udomljenog dječaka s posebnim potrebama 2013. godine iz Zadra preselila u Zagreb.
- Nakon završetka škole M. je otišao majci na ljetovanje. Naime, zadarski Centar je donio procjenu da može boraviti kod majke tri mjeseca godišnje, a njihovu odluku potvrdio je sud u Zadru. Ti postupci su čista formalnost, sud nema prilike puno analizirati situaciju, već se drži onoga što mu sugerira Centar. Takve procjene donosile su se svake godine - kaže Mezić.
Tvrdi da se mališan s ljetovanja vraćao u puno lošijem stanju nego što bi otišao. Bio bi mršaviji, nemiran, jednom je došao s razbijenim zubima. U vrijeme tragičnog događaja ona je bila u Zagrebu.
- Nazvali su me iz Centra za socijalnu skrb i rekli da se dogodila nesreća. Odmah sam došla u zadarsku bolnicu, a on je ubrzo prebačen u bolnicu u Splitu, gdje je preminuo nakon dva-tri dana. Nije bio pri svijesti. Kasnije sam čitala policijsku dokumentaciju, ni oni ni Državno odvjetništvo nisu našli nikakvih osnova za nečiju odgovornost, odnosno za podizanje kaznene prijave. Zaključak je bio da se takva nesreća mogla dogoditi bilo kome - kaže.
Nesreća se dogodila tijekom dana u kući dječakove majke koja ima ozbiljnih problema, zbog kojih su joj, uostalom, i oduzeta dva djeteta.
- On je bio neurorizično dijete, a tog je dana imao visoku temperaturu, višu od 39 stupnjeva. Dijete u takvom stanju ne smije biti na nogama, ali on je bio i pao je te udario glavom o pod. Ozlijedio je mozak i od posljedica udarca kasnije preminuo. Ne znam što bi se meni dogodilo kao udomiteljici da se takvo što dogodilo dok je bio kod mene - pita se Mezić.
Ravnateljica zadarskog Centra za socijalnu skrb Vesna Burčul nije htjela komentirati detalje ovog slučaja.
- Što se tiče preporuke Centra da takvo dijete može preko ljeta provoditi vrijeme s majkom, mogu samo reći da sud nije vezan mišljenjem Centra. - kazala je Burčul.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....