Nakon objave odluke o Uredu predsjednika Republike Hrvatske, kojom nova predsjednica uređuje ustrojstvo i djelokrug svojeg ureda, važno je podsjetiti na povijest nastanka te odluke.
Ustavnim promjenama iz 2000., kojima je hrvatska napustila polupredsjednički i uvela parlamentarni sustav, ograničene su ovlasti predsjednika u korist parlamenta i Vlade. Tim je promjenama predviđeno da se ustrojstvo i djelokrug Ureda predsjednika, koji se i dalje bira na neposrednim izborima, uređuje Zakonom, a poznato je da zakone može donositi samo Sabor. Ta je ustavna odredba bila sukladna načelu konstitucionalizma, prema kojem nijedan nositelj vlasti, dakle ni Ured predsjednika, ne može sam određivati uvjete prema kojima funkcionira.
Samostalne odluke
Međutim, ta ustavna odredba u praksi nije provedena. Budući da je Sabor ignorirao ustavnu odredbu koju je 2000. sam izglasao, bivši je predsjednik Stjepan Mesić odluku o ustrojstvu predsjedničkog ureda, odnosno o broju i vrsti svojih savjetnika i povjerenstava donosio sam.
U svibnju 2010., tri mjeseca nakon inauguracije Ive Josipovića na predsjedničku dužnost, Ustavni je sud Saboru poslao javno upozorenje u kojem ga podsjeća da Ured predsjednika već godinama funkcionira bez Zakona. Umjesto da napokon donese Zakon o ustrojstvu i djelokrugu Ureda predsjednika, Sabor je u sklopu ustavnih promjena u lipnju 2010. iz Ustava izbacio odredbu koja ga obvezuje na njegovo donošenje. U 106. članku Ustava Sabor je ugradio odredbu da ustrojstvo i djelokrug Ureda predsjednika uređuje - predsjednik sam.
“Bio je to zahtjev tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, odnosno zastupnika SDP-a”, reklo nam je više zastupnika kako iz redova HDZ-a tako i iz redova SDP-a jer je Josipoviću, tvrde, više odgovaralo da sam odredi broj i vrstu savjetnika, povjerenika i savjetničkih tijela nego da mu ih zakonom propisuje Sabor.
Predsjednička uloga
I dok SDP-ovka Ingrid Antičević Marinović, tadašnja i današnja članica saborskoga Odbora za Ustav, u činjenici da predsjednik sam određuju ustroj i ovlasti svog ureda ne vidi ništa sporno jer to, prema njezinu mišljenju, nije normativno, nego pitanje načina na koji predsjednik shvaća svoju predsjedničku ulogu, Jadranka Kosor, u čijem je premijerskom mandatu Ustav 2010. promijenjen, misli drukčije: “Pravilo je da se ustrojstvo i funkcioniranje svake institucije mora urediti zakonom, a zakone može donositi samo parlament. Niti jedna institucija ne može sama donijeti pravila po kojima će funkcionirati.”
Iako hrvatski predsjednici građanima dijele novčanu pomoć, Ustav ne predviđa takvu mogućnost. Jedini Ustavom predviđen akt predsjedničkog milosrđa jest akt pomilovanja pravomoćno osuđenih osoba.
Predsjedničko dijeljenje milostinje u parlamentarnom sustavu u najmanju je ruku neobična ovlast koju su hrvatski predsjednici dodijelili sami sebi. Dugogodišnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito također je svojim suradnicima nalagao da se pojedinim građanima pošalje novčana pomoć. Dijeljenjem milostinje u prošlom je stoljeću srca milijuna Argentinca osvajala i njihova prva dama Evita Peron.
‘Milostinja je paralelni sustav’
Ingrid Antičević Marinović i Jadranka Kosor bile su jako začuđene kad su čule da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u svojoj Odluci o Uredu predsjednice decidirano navela da će njezin ured dodjeljivati jednokratne pomoći socijalno ugroženima te da je tu vrstu pomoći u prethodnim godinama već dodjeljivao i njezin prethodnik Ivo Josipović. “Pa to je nemoguće, to je novac namijenjen funkcioniranju institucije predsjednika, a podjela socijalne pomoći je zadiranje u ovlasti Vlade”, rekla je Antičević Marinović. “To je stvaranje paralelnog sustava. Ako je točno da je to dijelio još predsjednik Josipović, bilo bi zanimljivo čuti po kojim kriterijima i kome je dijelio taj novac.”, izjavila je Kosor. Bila je iznenađena i kad smo joj rekli da je prvi iznos od 450.000 kuna za siromašne dobio još 2011., za mandata njezine Vlade.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....