JUTARNJI DOZNAJE DETALJE ISTRAGE O TRAGEDIJI KOD ŠIBENIKA Ključna bi mogla biti izjava jednog svjedoka koji je sve vidio, otkrivamo što je rekao

Policijski istražitelji, koji provode istragu o padu vojnog helikoptera Kiowa OH-58D broj 327 u ponedjeljak u Zlarinskom kanalu, došli su do svjedoka koji tvrdi kako je netom prije pada vidio da helikopter u zraku radi neobične pokrete i čudno ponire prema moru te je čuo neobičan zvuk motora netom prije pada, doznaje Jutarnji list.

Ako se te tvrdnje pokažu točne, takve informacije bi mogle ukazivati da helikopter nije samo odjednom pao “kao kamen” kako se u protekla dva dana spekuliralo.

Službenih informacija o istrazi pada jučer nije bilo, pa ni o dijelovima helikoptera koji su jučer, prema najavama, trebali biti izvađeni iz mora.

Zasad je službeno potvrđeno da su pripadnici vojske i policije iz mora izvukli flight recorder, tzv. crnu kutiju helikoptera, čije će ispitivanje otkriti parametre leta helikoptera, a na osnovi kojih će se moći rekonstruirati let helikoptera i dijelom odgovoriti na pitanje je li bilo tehničkog kvara.

Pad u more

Iz mora su također, prema riječima zapovjednika HRZ-a generala Michaela Križanca, izvađeni i ostali digitalni uređaji s kojih će podatke pokušati spasiti pripadnici američke vojske. Križanec nije otkrio o kakvim je digitalnim uređajima riječ i je li pritom mislio i na mobitele članova posade.

Policijski istražitelji također moraju analizirati snimke s kamera na privatnim objektima koje su mogle snimiti neke detalje leta helikoptera. Prema riječima glavnog vojnog zrakoplovnog istražitelja, pukovnika Marija Počinoka, policija izuzima te snimke i pregledava ih. Glavni vojni istražitelj u utorak je navečer pomalo šokirao javnost tvrdnjom kako bi istraga o padu letjelice mogla potrajati čak godinu dana. Kako bi to ipak bilo brže, pomoći će timovi američke vojske, ali i proizvođača helikoptera, tvrtke Bell Textron.

Nakon pada helikoptera brojna su pitanja i o poštivanju sigurnosnih procedura, ali i o tome je li posada imala svu propisanu opremu za let iznad mora. Takva pitanja u stručnoj javnosti izazivaju ljutnju jer brojni piloti tvrde kako posadu pri takvom padu nikakva oprema ne bi spasila. To je točno. No, važno je istražiti je li sve učinjeno prema procedurama.

Tako, primjerice, još nema odgovora jesu li posade Kiowa prošle tečaj izvlačenja iz helikoptera pri padu u more. Prema dostupnim informacijama po Pravilniku, posade koje lete preko mora trebale bi imati suha odijela koja ih štite od pothlađivanja u slučaju pada u more. Nema informacija jesu li ih poginuli piloti imali.

Za istražitelje je jedna od važnih informacija i jesu li piloti poduzeli sve propisane sigurnosne mjere za obavljanje brišućeg leta iznad mora. Odnosno, je li bilo odstupanja od planirane rute i visine leta te jesu li posade bile odgovarajuće obučene za letenje iznad vodenih površina.

Naime, brišući let, koji su na visini manjoj od 100 metara iznad mora i pri brzini od oko 150 kilometara na sat izvodili članovi posade ovog helikoptera, nije nimalo bezazlen. Prema riječima jednog iskusnog pilota, rizik letenja na maloj visini iznad mora je izuzetno visok.

Dubina i visina

“Ground effect je više izražen kod polijetanja i slijetanja, kako aviona tako i helikoptera, dok je let na maloj visini iznad mirne vodene površine (Low Flight Over Glassy Water) izrazito opasan i može biti smrtonosan. Pilot može lako izgubiti percepciju dubine i visine i može dovesti do toga da pilot udari direktno u vodu odnosno more. Što se leti dalje od obale, to se sve više gube vizualne reference”, ističe naš sugovornik. Podsjeća na sličnu nesreću 1984. godine Canadaira CL-215 kod Zadra.

Posada je vježbala slijetanje na more koje je bilo potpuno mirno. Izgubili su osjećaj dubine-visine i plovak na lijevom krilu je udario u more zbog čega se avion prevrnuo i potonuo. Jedan pilot je smrtno stradao”, napomenuo je naš sugovornik.