U zrakoplovu Lufthanse Josip Perković danas u 14.41 sati sletio je na njemačko tlo. Naizgled hladan „ko špricer“. No, dok je sjedio u avionu u pratnji njemačkih policajaca ipak se vidjela zabrinutost zbog vlatite sudbine. Ishod cijele zavrzlame oko europskog uhidbenog naloga ipak je završio nepovoljno za Perkovića.
A sve do zadnjeg trenutka danas je bilo neizvjesno hoće li Perković biti predan Nijemcima ili će Ustavni sud odgoditi njegovo izručenje.
Prema dogovoru, Nijemci su trebali preuzeti Perkovića u zagrebačkoj zračnoj luci i transportirati ga izravnom redovnom linijom u 13.30 sati do Muenchena. Jedino što je moglo spriječiti, bolje rečeno privremeno odgoditi predaju, bilo je u rukama Ustavnog suda RH.
No, u prijepodnevnim satima najprije je policija došla po Perkovića u njegov dom na Pantovčaku i odvela ga. Niti sat vremena kasnije, oko 11.30, iz Ustavnog suda stigla je neslužbena informacija da privremena mjera neće biti donesena. Perkovićevoj predaji više ništa nije stajalo na putu i prebačen je u Muenchen prema ranije spomenutom dogovoru.
I Jutarnji list imao je rezervirano mjesto u „Perkovićevu zrakoplovu“. Njemački policajci preuzeli su Perkovića od hrvatskih kolega u prostoru zračne luke Pleso i uveli su ga u zrakoplov prije ulaska ostalih putnika. Kada smo s ostalim putnicima ušli u avion, odmah smo zapazili četiri putnika koji su se već bili udobno smjestili.
Na sjedalima pod rednim brojevima 9 i 10 u ekonomskj klasi sjedila su trojica njemačkih policajaca i“među njima“ Josip Perković. Dok smo mu prilazili, njemački su policajci odmah vidjeli kameru i zabranili fotografiranje.
- Dobar dan gospodine Perković, kako ste, kako se osjećate?- upitao sam Josipa Perkovića kojega s kojim sam ranije u nekoliko navrata osobno kontaktirao pokušavajući s njim dogovoriti intervju.
U prvom trenutku pogledao me i kao da me nije prepoznao. Možda me samo nije očekivao. Potom je dva, tri puta slegnuo ramenima i odgovorio: Ah, kako, a dobro…
Nije mu bilo do razgovora. A ni njemačkim policajcima. Snimanju otraga nisu se protivili, no svaki pokušaj fotografiranja sprijeda, izazvao je njihovu reakciju i ponovnu zabranu.
Iako se iz Perkovićeva okruženja proteklih dana moglo čuti kako je klaustrofobičan te daima strah od letenja, sjedeći tek dva reda iza njega ništa od toga nismo primijetili. Cijelo vrijeme leta iz Zagreba za Muenchen, koji je trajao oko sat vremena, Perković je djelovao vrlo smireno. Jedino što niti u jednom trenutku nije pogledao kroz prozor. Vjerojatno je jedini u avionu imao spušten kapak na prozoru. Sa svojim „čuvarima“nije progovorio ni riječi. Policajci su zapravo sjedili pored i ispred njega kao da su obični suputnici.
Tek u jednom trenutku, kada je Perković tijekom leta prekrio lice rukama, a zapravo je na malo neuobičajen način samo protrljao oči, policajac pored njega ga je pogledao provjeravajući je li sve u redu. Sve je bilo u redu. Perković je popravio naočale i spustio ruke. Uskoro je kroz prolaz stigla stjuardesa. Ponudila mu je zapakirani sendvič s rajčicom, mozarelom i bosiljkom (barem je tako bio naznačen sastav na pakiranju op .a.) koji je Perković uzeo.
-Molim kolu, rekao je Perković nakon što ga je stjuardesa na njemačkom upitala što želi popiti. Razumijela je.
Bio je to prvi Perkovićev obrok koji je dobio na račun Njemačke.
I ostatak letaPerković je bio vrlo miran. Ništa nije čitao, ništa nije držao u rukama, samo je mirno gledao ispred sebe. Izgledao je prilično samouvjeren. No, povremeni uzdasi ipak su odavali da se baš i ne osjeća tako.
U 14.41 sati zrpakoplov je sletio na minhenski aerodrom. Perković i policajci ostali su sjediti na svojim mjestima dok su svi ostali putnici napuštali avion. Perković nije dizao pogled. Ispred aviona čekalo je osiguranje. Maskirani i do zuba naoružani policajci. Josip Perković je već iza 15 sati prebačen u minhenski zatvor Stadelheim. Nadležni sudac istrage sada treba provjeriti osnovanost već ranije mu određenog istražnog zatvora. Također se očekuje njegovo ispitivanje. Potom je na potezu njemačko savezno tužiteljstvo, koje trebaodlučiti o podizanju optužnice protiv njega.
Zbrka na Ustavnom sudu oko izručenja
Iako je Ustavni sud objavio da je odluku kojom odbija Perkovićevu ustavnu tužbu donio jednoglasno, uz iznimku suca Davora Krapca koji se izuzeo iz odlučivanja, ostaje nejasno na koji je način u donošenju te odluke sudjelovala predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec.
Naime, tijekom dva presudna dana predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec nije bila u Hrvatskoj nego na službenom putu u Podgorici. U četvrtak kasno popodne do jednog medija od suca Ustavnog suda došla je vijest da je usvojio Nobilov zahtjev za privremenu mjeru i obustavio postupak Perkovićeva izručenja koja ostaje na snazi sve dok taj sud ne donese odluku o meritumu, tj. o njegovoj ustavnoj tužbi.
Istu je informaciju o privremenoj obustavi Perkovićeva izručenja, prema našim neslužbenim izvorima, u četvrtak navečer dobila i jedna državna institucija. Međutim, u noći s četvrtka na petak stvari su se iz nejasnih razloga promijenile jer je u petak sud službeno objavio informaciju da je Perkovićeva ustavna tužba odbijena.
To bi značilo da taj sud o mjeri za privremenu obustavu izručenja nije niti raspravljao. Do završetka ovoga izdanja Jutarnjeg lista Ustavni sud još uvijek nije objavio pisano obrazloženje odluke o odbijanju tužbe Josipa Perkovića, a na pitanje kada će je objaviti u tajništvu Ustavnog suda nismo dobili konkretan odgovor. ( S. L.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....