'Kad sam srela Dragana, nisam imala vremena za vezu, ali on je bio uporan'

S Jadrankom Primorac našla sam se u Westinu nakon prvog velikog nastupa njezina supruga kao predsjedničkog kandidata. Čim je zakoračila u lobby, po njezinom stavu i držanju počinjem naslućivati da ona nije žena koja se plaši onoga što bi joj mogla donijeti budućnost. Na razgovor sa mnom dolazi pripremljena, ništa ne prepušta slučaju. Jedna od potencijalnih prvih dama očito ima velika očekivanja i velike planove.

Ostavljate dojam osobe koja zna što želi. Jeste li od mladosti takvi?

- Vrlo sam rano spoznala što su to ustrajnost, odgovornost i samostalnost. Odrasla sam u Jaski, gradiću 20-ak km udaljenom od Zagreba, gradu prije svega vrijednih ljudi, prekrasne prirode, zdrave hrane i izvrsnih vina. Imala sam prekrasno bezbrižno djetinjstvo, osnovnu školu sam završila u Jaski, a srednju, potom i Ekonomski fakultet u Zagrebu. Bilo je ponekad i teško i mukotrpno svakodnevno putovanje autobusom u Zagreb i nazad kući, ali to me na neki način formiralo kao osobu.

Nakon završenog Ekonomskog fakulteta, prije nego što sam upoznala supruga, zaposlila sam se u Ministarstvu vanjskih poslova i postala hrvatska diplomatkinja. O tome sam maštala još tijekom studija jer sam slučajno pročitala u jednim novinama intervju o gospodarskoj diplomaciji, to mi se svidjelo, vidjela sam se u tome.

U Ministarstvu sam prošla mnoge stepenice profesionalnog razvoja, uspinjala sam se polako i posljednjih pet godina bila savjetnica ministra za gospodarska pitanja. Sve zajedno tamo sam provela gotovo 12 godina i ponosna sam što sam bila sudionik jednog, rekla bih, povijesnog razdoblja stvaranja hrvatske vanjske politike. Ipak, nakon gotovo 12 godina rada u Ministarstvu nedavno sam odlučila otvoriti novu stranicu u karijeri i sada sam konzultant privatnom investitoru na projektu zdravstvenog turizma.

A kako ste sreli Dragana? Pretpostavljam da je i u tome ključnu ulogu odigrao posao...

- Dragana sam upoznala u Ministarstvu vanjskih poslova. Upoznao nas je njegov prijatelj, a moj tadašnji kolega. Sjećam se, bio je uporan i ustrajan. Ja sam tada tek počela raditi, bila sam pripravnica, nisu me zanimale veze, nisam imala vremena, trebalo se dokazati da bi se zadržao posao.

No, on je bio uporan, dolazio je iz Splita sve češće i češće u Zagreb. I tako sam, eto, pristala na tu prvu kavu koja je bila na Zrinjevcu, u Lenuciju, preko puta Ministarstva. Imao je zanimljivu životnu priču, zaintrigirao me, dijelili smo iste životne vrijednosti. Bila je to veza na daljinu jedno vrijeme, potom je slijedilo upoznavanje s obitelji, kratak odlazak u Ameriku, brak. Danas smo roditelji dviju djevojčica, Lare i Matee.

Kako ste se suočili s njegovom odlukom da se kandidira za predsjednika? Vidite li sebe kao prvu damu?

- Dugo smo razgovarali, bila je to teška odluka koju smo donijeli zajedno, kao uostalom sve do sada. Dragan ima moju bezrezervnu podršku i pomoć. Put neće biti jednostavan i lak - uključit ću se koliko god budem mogla, a bavit ću se svakako i afirmacijom nepravedno zanemarenih društvenih vrijednosti, humanitarnim radom.

Ipak, na prvome mjestu mi je dužnost da se brinem o našim kćerima, odnosno da budem sigurna da su bezbrižne kao sva ostala djeca, da su sretne i da se osjećaju voljenima. To mi je ionako najvažniji posao u životu.

Ipak, vrlo ste zaposleni. Stignete li kuhati s obzirom na tako zgusnut raspored?

- Svaki dan kuham, mislim to i dalje raditi. Dugo sam se borila s pitanjem kako uskladiti obiteljski život i karijeru, s obzirom na to da sam prihvatila brak s muškarcem čiji ga je posao u svim fazama života, od one znanstvene, liječničke do ministarske odvodio od obitelji i često joj se nije stizao posvetiti koliko je stvarno želio.

Dugo je trajala ta borba, onda sam se u jednom trenutku jednostavno pomirila s Draganovom karijerom i činjenicom da oboje trebamo podnijeti žrtve želimo li ustrajati. Ja nekako uspijevam jer imam pomoć majke, svekrve i prijatelja, ali često se pitam kako se snalaze žene koje nemaju takve mogućnosti, koje su samohrane majke ili rade u smjenama. To je vrlo teško, a društvo nam je zdravo upravo onoliko koliko su zdrave naše obitelji.