Branimir Bunjac, bivši zastupnik Živog zida, na Facebooku je objavio da ga je napustila supruga. U poduljem statusu objasnio je da ga je ostavila potpuno neočekivano, bez ikakve najave i da zbog toga danima nije mogao ni jesti ni piti. A sve je saznao na dan kada se 'zakačio' sa saborskom stražom.
Bunjac je na Facebooku napisao:
Reći ću vam nešto posve iskreno.
Ovih dana je moja supruga napustila naš dom.
Donijela je takvu odluku odjednom, bez ikakve najave, nije mi bilo na kraj pameti da bi to ikada pokušala, a kamoli učinila. Praktički sve do zadnjega dana beskrajno smo se voljeli i podržavali. Bili smo u vezi punih 18 godina, sagradili kuću, dobili dva prekrasna sina, proputovali zajedno barem 30-ak država.
Obožavao sam svoju ženu, radovao sam joj se iz dana u dan, volio sam je iz godine u godinu sve više i više, volio svaki njezin dodir, pogled. Sanjao sam je svake noći, a sanjam je i sada.
Da ste mi rekli – biraj majku ili suprugu, izabrao bih nju. Da me netko pitao – čiji život da uzmem, tvoj ili njezin, rekao bih uzmi moj, jer njezin je za mene neprocjenjiv. Eto, toliko sam je volio.
Malo je reći da sam doživio šok. Nakon što mi je žena rekla svoju odluku nisam mogao spavati danima, a niti jesti. Osjećao sam se kao da imam zabijena dva mača kroz želudac. Imao sam jake bolove u želucu, oko jetre, u grlu, neprestano sam razmišljao može li postojati savršenija izdaja od one koju sam doživio. U tim trenucima bio sam potpuno odvojen od svijeta. Kako mi je bilo može znati samo onaj tko je to proživio.
Vjerojatno se pitate kada sam saznao za tu lošu vijest. Nije teško pogoditi, baš onaj tjedan kada se dogodio čuveni „incident“ sa stražom u saboru. Ko za vraga, baš te dane sam morao sjediti u saboru po 15-16 sati zaredom i baš tada je stražar morao otimati mobitel iz moje ruke. Kad vas ide zlo i naopako, onda se sve skupi u jednom danu. Ispalo je da sam agresivan, a nitko nije znao što mi je na duši i u kakvom sam psihičkom stanju. Još sam morao odraditi i cijelu kampanju i sve druge obaveze, a da nitko ne shvati da sam „nokautiran“. Dešavale su mi se pritom nevjerojatne situacije, npr. da mi novinari u TV studiju postavljaju pitanja, a ja ih uopće nisam čuo. Vidio sam da otvaraju usta, ali što su rekli nisam znao. Nekako sam i to progurao.
I onda su me pitali što mislim o Ivanu Vrdoljaku, Milanki Opačić, Sauchi ili Vladimiri Palfi? Mislio sam, što god bilo s njima, nije ni približno neugodno u usporedbi s onim što se dešava u za mene svetom mjestu – mome domu. Pitali su me ljudi da li se bojim ovoga, onoga, a jedino čega sam se bojao bilo je pitanje što će se sad dogoditi sa mojom obitelji, prvenstveno sa mojom djecom.
Zadnjih tjedana mi je već donekle bolje. Shvatio sam da je cijela ova situacija ustvari bila jedan veliki Božji blagoslov. Bog je prema meni bio toliko milostiv da je srušio sve iluzije oko mene, a također i osjećaj lažne sigurnosti. Osobita je milost bila ta da ih je srušio sve odjednom, jednim udarcem. Znam da je to učinio zato jer je znao da mogu izdržati tu muku. Nemam druge nego biti zahvalan.
Doista, u cijelom tom kaosu spasili su me nepokolebljiva vjera u Boga, briga za budućnost djece i podrška prijatelja. Hvala svima koji ste potrošili svoje dragocjeno vrijeme na mene, osobito oni koji su saznali što mi je na duši. Neću vam to nikada zaboraviti.
Odlučio sam nastaviti živjeti u okolnostima koje imam. Već osjećam priliv nove energije i određeni optimizam. Ne zamjeram više ništa ni svojoj bivšoj ženi. Štoviše, podržavam je u njezinoj odluci i želim joj svaku sreću. Bez obzira što me povrijedila, i dalje mislim da je najbolja žena na svijetu.
Jedino što mi sad doista treba je malo odmora. Uzeo sam djecu i otputovao. Gdje ćemo se zaustaviti, ne znam, ali u svakom slučaju čujemo se. Sutra je novi dan!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....