‘Kada sam došao u Milanovićev ured imao sam samo jednu skromnu želju. Nije se ostvarila...‘

Najprije je predsjednik Zoran Milanović izjavio da je u Srebrenici bio genocid, ali da onda za teže zločine treba izmisliti novi naziv pa dodao kako postoje "različite vrste genocida" pri čemu je onaj u Srebrenici stavio na nižu razinu od onih koji su počinjeni tijekom holokausta. Na to je reagirao Armin Hodžić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj, koji je upozorio da je predsjednik Milanović svojim posljednjim izjavama o genocidu u Srebrenici prešao civilizacijsku liniju preko koje nitko ne bi smio ići. Milanović ga je ubrzo poklopio na svoj način, rekavši da je neki čovjek za kojeg nikada nije čuo.

"Ovo su prilike da ti etnobiznismeni dođu do izražaja... Nije dovoljno zvati se Hadžić ili Hodžić da bi mogao govoriti u ime bošnjačke manjine u Hrvatskoj."

Stvarno, tko je Armin Hodžić, koji se neočekivano našao u ringu s predsjednikom Hrvatske?

- Poznajete li Zorana Milanovića, koji vas je nazvao etnobiznismenom?

Ne poznajem osobno. Upoznao sam njegovog šefa kabineta negdje sredinom 2019. godine, gospodina Orsata Miljenića, kada me je pozvao da razgovaramo o podršci Bošnjaka Milanoviću na predsjedničkim izborima. Gospodin Miljenić je bio izuzetno korektan, i danas imam dobro mišljenje o njemu, međutim, tada sam ga zamolio samo jedno - da Zoran Milanović, bude li izabran, poštuje Bošnjake, jer smo u to vrijeme imali predsjednicu koja je također imala uvredljive izjave na račun Bošnjaka. Na žalost, ta moja skromna želja nije se ostvarila.

- No, napisali ste da ste glasali za njega. Mislite da je prije dvije godine bio drukčiji?

Jesam, glasao sam u oba kruga predsjedničkih izbora za Zorana Milanovića, i danas se kao i većina ljudi koji su ga tada podržali duboko kajem. Apsolutno je bio drukčiji, izveo je jednu veliku prevaru birača, da se ovako ponašao i ovako govorio tijekom kampanje, mislim da bi Dario Juričan dobio više glasova od njega. Na momente je izgledalo kao da je to neki novi Zoran Milanović, očigledno da to nije bio samo moj dojam, već percepcija šire javnosti.

- Po vama, koji su uopće njegovi motivi da se bavi Srebrenicom, iako tamošnji zločini, srećom, nemaju nikakve veze s Hrvatskom?

To se i sam pitam već nekoliko dana. Dakle, on je ničim izazvan otvorio tu temu i to na krajnje neprimjeren način. Motive samo on zna, ali stava sam da tu čak i nema neke pretjerano skrivene agende. Naprosto predsjednik Milanović smatra da o svemu zna sve, a svi mi koji mislimo drugačije smo "neljudi" ili "svrake koje krešte". S ovakvim stavovima on je ušao u slijepu ulicu, a ego mu ne dozvoljava da vozi u rikverc. Prema tome, mislim da ćemo se naslušati još mnogo toga.

- Neovisno o Milanovićevim izjavama, u BiH očito postoji problem ako Bošnjaci izabiru Željka Komšića, iako on nije dobio glasove 80 posto hrvatskih birača. Treba li preciznije regulirati izbor članova Predsjedništva BiH?

Stav svih strana u Bosni i Hercegovini pa i međunarodne zajednice je da treba. Trenutno je u Bosni i Hercegovini velik problem što se sve promatra kroz etničku pripadnost, a državno uređenje je takvo kao da svakog od triju konstitutivnih naroda ima po 33%, što ne odgovara realnom stanju. Mi imamo situaciju u kojoj je Bošnjaka više od 50% a imaju svega 33% udjela u vlasti. Bošnjaci su u defenzivnoj poziciji u kojoj su stalno prisiljeni na nekakve ustupke kako bi sačuvali Bosnu i Hercegovinu. Hrvati moraju birati svoje predstavnike, moraju Bosnu i Hercegovinu osjećati svojom zemljom, ali niti jedan političar ili politička stranka ne može monopolizirati pravo na izbor predstavnika Hrvata u BiH.

- Do koje granice Hrvatska treba biti uključena u rješavanje prilika u BiH?

Mislim da Andrej Plenković, iako je stranački vezan uz Dragana Čovića, vodi jednu izbalansiranu politiku koja još nije dala rezultata, ali on može biti osoba s kojom se mogu rješavati pitanja između Bošnjaka i Hrvata. Sve strane moraju biti svjesne da je dogovor stvar kompromisa, a ne pokušaja da se druga strana prisili na željene ustupke.

- Kako biste opisali položaj Bošnjaka u Hrvatskoj?

Na žalost, od 2015. godine nema nas u Hrvatskom saboru, što je nelogično, jer smo druga po brojnosti nacionalna manjina u RH. Tu se otvara još jedna nelogičnost u kojoj izbornu jedinicu dijelimo s Albancima, Crnogorcima, Makedoncima i Slovencima. To je uvjerljivo najveća izborna jedinica po broju pripadnika za jednog saborskog zastupnika. Osim toga, polovica Bošnjaka nema pravo glasati na tim izborima jer nisu upisani u popis birača. To je problem koji je i doveo do situacije u kojoj nas predstavlja albanska predstavnica.

- Na izborima 2020. kandidirali ste se za Sabor, ali niste izabrani. Planirate li se kandidirati i na idućim parlamentarnim izborima?

Ne razmišljam u ovome trenutku o izborima. Okrenut sam radu na projektima koji će poboljšati položaj Bošnjaka u Hrvatskoj. Međutim, politika je maraton, nije sprint na 100 metara, kada dođe vrijeme da razmišljamo o kandidatima, vjerujem da će Bošnjaci iznaći kandidata koji će na najbolji način biti njihov predstavnik u Saboru. Ali s obzirom na zaostatak u kojem trenutno jesmo, ubrzo ćemo izaći s jasnim smjernicama strateškog pozicioniranja Bošnjaka kako bi povećali svoje šanse za ulazak u Sabor.