Prije 24 godine, 5. i 17. rujna 1996., dva snažna potresa magnitude između 7 i 8 stupnjeva po Mercallijevoj ljestvici i 5,6 po Richteru, sravnila su sa zemljom tri sela Dubrovačkog primorja i srušila ili teško oštetila brojne kuće povijesnoj jezgri Stona sagrađenoj u 14 stoljeću, piše Slobodna Dalmacija.
U tom je potresu 350 objekata srušeno ili oštećeno do mjere da su prestali biti sigurni za korištenje.
Dubrovački vjesnik je između ta dva potresa objavio razgovor sa seizmologom dr. Marijanom Herakom koji je 2020. postao prilično važan i aktualan:
- Učestalost ponavljanja ovakvih potresa na širem području Dubrovnika je oko 20 godina - rekao je tada dr. Herak i naglasio kako su "Dubrovnik i Zagreb u tom smislu najugroženiji u Hrvatskoj", piše Slobodna Dalmacija.
Pojasnio je i da je potres s epicentrom ispred vale kod Slanog pokazao razliku između štete koja nastaje na objektima koji su sagrađeni na kamenu i onih sagrađenih na zemlji. Naime, one sagrađene na stijenu, puno su sigurnije u takvim okolnostima.
Za stanovnike Stona i okolice sreća u nesreći bilo je što se potres dogodio u suhom i toplom dijelu godine jer se svijet u vremenu prije interneta i Facebooka znatno sporije vrtio. U ono je vrijeme najbrži medij još uvijek bio radio, a prava i cjelovita slika o takvim događajima i ljudskim sudbinama do šire je javnosti stizala dnevnim novinama.
Budući da su se kazaljke na staroj Gradskoj vijećnici u Stonu zaustavile u 22 sata i 45 minuta, stanovnici Stona i zapadnog dijela Dubrovačkog primorja noć su proveli prilično usamljeno, padajući preko gomile šuta tražeći eventualno postradale sumještane.
Tek sutradan je počela stizati konkretnija pomoć; počelo je raščišćavanje prometnica, a onda je stigla i pomoć Hrvatske vojske koja je u vrijeme poraća još bila prisutna na ovom području. Postrojbe generala Milivoja Petkovića izvlačile su i osiguravale imovinu građana iz srušenih i teško oštećenih objekata, brinuli se o tome da stanovnici imaju što jesti, a onda je počela stizati i pomoć ostalih državnih institucija.
Najprije je stiglo 60 kamp kućica, a nakon toga su stizali i kontejneri od kojih je kasnije napravljeno improvizirano naselje u kojem su neki ljudi živjeli punih deset godina. Obnovljene su srušene, a složenim postupkom injektiranja betona seizmički su očvršćene trešnjom oštećene kuće u povijesnoj jezgri.
Koliko je trajala obnova zorno govori podatak da je u obnovljenoj crkvi Sv. Liberana prva misa održana tek 20 godina nakon potresa. Budući da su slike iz Petrinje i okolnih mjesta pokazala da državne institucije danas djeluju znatno brže i organiziranije, nadamo se da će i obnova stradalih područja trajati znatno kraće nego u Stonu.