KAKO JE JEDNA REČENICA POSTALA MANTRA HRVATSKE POLITIKE Svima koji uredno plaćaju režije ili produljuju vozačke od nje se diže kosa na glavi

Quod licet Iovi, non licet bovi!

Potpuno je jasno tko je u toj rečenici “Iovi” a tko “bovi” svaki put kad hrvatski “Jupiteri” učine nešto loše za što bi hrvatskim “volovima” slijedile “kazne po zakonu”, ali i šire. Zato bi bilo ravno čudu da ministrica Gabrijela Žalac prođe drukčije nakon vožnje s nevažećom vozačkom dozvolom i prometnom nesrećom negoli su građani navikli - red isprike, red političke zaštite, red računanja na kratko sjećanje građana...

Naime, ponavljanje rečenice 'to se može dogoditi svakome' uvijek kad se neki dužnosnik nađe s 'rukama u pekmezu' postala je mantra hrvatske politike od koje se svima koji uredno plaćaju svoje režije, brinu o datumu isteka vozačke, osobne ili nekog drugog dokumenta, doslovce diže kosa na glavi. No, to je i jedino što mogu jer sve ostalo je više lajanje na mjesec što čuju samo oni koji 'laju'.

Kad policija u svom izvješću napiše da je 'djevojčica pretrčavala ulicu na neobilježenom pješačkom prijelazu' to automatski znači da je krivnja 'Jupitera' ipak manja. Istina, nigdje se ne kaže da tog istog prijelaza nema barem kilometar, da građani Vinkovaca u toj ulici drukčije i ne mogu prijeći na drugu stranu negoli da 'pretrče' u nadi da u tom trenutku neće 'smetati' nekom automobilu.

O tome ni slova ni od ministrice ni od policije. Koliki je strah od “Jupitera”, odnosno da u tom slučaju nešto ne pođe po zlu, govori i to da je djevojčica zbrinuta u KBC-u Osijek, a ne u OB-u Vinkovci koji inače ima kirurgiju.

Po tko zna koji put, sigurno ne zadnji, politika je odlučila o moralu, etici i razini odgovornosti svojih dužnosnika. Na žalost, hrvatska politička sinkopa poprimila je epidemijske razmjere.

Svako toliko, odnosno uvijek kad neki od ministara učini nešto loše ili propusti obaviti svoj posao, prvi “Jupiter” u državi objasni nam da im hrvatski “volovi” ne mogu i ne smiju pokazati palac dolje.