KAKO JE PONIŠTENA PRESUDA Nakon 4,5 godine zastoja odluka o Glavašu donesena u samo četiri dana

Odluka Ustavnog suda o poništenju pravomoćne sudske presude kojom su Branimir Glavaš i još petoro osoba osuđeni za ratne zločine nad srpskim civilima, počinjene u Osijeku tijekom 1991. godine, jedna je od pravno i politički najosjetljivijih odluka koje je Ustavni sud dosad donio.

U tajništvu Ustavnog suda doznajemo da je sud odluku o poništenju presude Glavašu donio jednoglasno. Na sjednici na kojoj se glasovalo o odluci, od ukupno 12 sudaca Ustavnog suda, nazočilo ih je desetero. Sudac Mato Arlović izuzeo se od odlučivanja u ovom predmetu, jer su, kako nam je sam objasnio, u redovnom sudskom postupku optuženici tvrdili da je bio među onima koji su vršili pritisak na sud. “Iako te tvrdnje nisu bile točne, izuzeo sam se od odlučivanja, kako bih otklonio svaku sumnju”, kazao je Arlović. Ni drugi ustavni sudac Ivan Matija nije digao ruku za ovu odluku, iako je u rješavanju predmeta Glavaš sudjelovao. “U ponedjeljak, 12. siječnja, kad je Ustavni sud glasovao o odluci, sudac Matija je bio odsutan sa suda”, rečeno nam je u tajništvu suda.

Dvije godine na čekanju

Ustavne tužbe protiv pravomoćne osuđujuće odluke Vrhovnog suda, donesene 2. lipnja 2010., odvjetnici Branimira Glavaša i ostalih podnijeli su u rujnu iste godine. Ustavnom su sudu, međutim, bile potrebne pune četiri godine i četiri mjeseca za njezino rješavanje. Glavaš i ostali u trenutku podnošenja ustavnih tužbi nalazili su se na izdržavanju zatvorskih kazni. Ostali su u međuvremenu kaznu odslužili, a Glavaš u ožujku ove godine, nakon izdržane dvije trećine kazne, stječe pravo da zatraži uvjetni otpust. Paradoksalno je, ističu stručnjaci, da Ustavni sud u zatvorskom predmetu čeka gotovo četiri i pol godine da donese odluku i naposljetku je donosi kad je većina osuđenih već na slobodi.

Iz odluke Ustavnog suda napisane na čak 185 stranica, vidljiva je dinamika rada na njezinu rješavanju, a ona je iznimno zanimljiva. Pune dvije godine Ustavni sud se ovim predmetom uopće nije bavio. Prvu sjednicu sudsko je vijeće održalo tek 3. listopada 2012., na kojoj konstatira kako je predmet iznimno složen. Sud je osnovao radnu skupinu sastavljenu od sudskih savjetnika koja je, kako stoji u odluci, održala 20 sastanaka. Tijekom 2013. i 2014. Ustavni sud o ovom predmetu održao je tri tematska kolegija. Međutim, u tjednu uoči drugog kruga predsjedničkih izbora na predmetu Glavaš rade grozničavo: prošlog tjedna, čak četiri dana zaredom, 7., 8., 9. i 10. siječnja ustavni suci održavaju četiri kolegija. Zadnji kolegiji, što je krajnje neobično, održan je u subotu.

Tri tematska kolegija

Nikada ranije ustavni suci tematski kolegij na kojem rješavaju neki predmet nisu održavali subotom. U ponedjeljak,12. siječnja, preostalo je samo glasanje sudaca o njoj, a istoga dana je i objavljena.

Sadržaj ove presude će, prema ocjeni ustavnopravnih i kaznenopravnih stručnjaka zaoštrititi sukob između Ustavnog i Vrhovnog suda. Ustavni sud na više desetaka stranica teksta upozorava Vrhovni sud da mora paziti na koji način se u domaćoj sudskoj praksi primjenjuju međunarodne konvencije i protokoli o pravilima ratovanja koji se odnose na zaštitu civila u ratu. Ustavni sud iznosi stajalište da se međunarodne norme o pravilima ratovanja u hrvatskoj sudskoj praksi ne mogu na istovjetan način primjenjivati na zločine počinjene prije 8. listopada 1991., kad je Hrvatski sabor proglasio kidanje svih ustavnopravnih veza sa SFRJ i na zločine počinjene nakon toga datuma.

Ova je odluka kuriozitetna po tome što Ustavni sud u njoj nije želio sam presuditi o tome jesu li osnovani prigovori Glavaša i ostalih osuđenika. Ustavni je sud tek konstatirao kako je u tvrdnjama Branimira Glavaša i ostalih da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, na ravnopravnost oružja, na izabranoga odvjetnika i slično, riječ o “prigovorima koji se mogu braniti”, ali je konačnu odluku o tim prigovorima prebacio natrag Vrhovnom sudu. Ustavni sud je ustvrdio kako je zadaća Vrhovnog, a ne Ustavnog suda da osigura jedinstvenu primjenu konvencijskog prava.

Krunski svjedok

Ustavni je sud zauzeo stajalište da se “može braniti” Glavašev prigovor da Krunoslav Fehir nije smio biti krunski svjedok, bez da se on o o tome kao stranka u sporu očituje, te da se može braniti prigovor Gordane Getoš da je povrijeđeno njezino pravo na izabranoga odvjetnika, kad je u prvom iskazu u istrazi priznala da je Glavaš izdavao naloge za privođenja i ubojstva civila na Dravi. Riječ je, dakle, o dovođenju u pitanje iskaza dvaju ključnih svjedoka koji su stupovi presude Glavašu i ostalima.