Mile Novaković, srednjoškolski profesor tehničke grupe predmeta iz Darde, kojem je potkraj devedesetih nakon mirne reintegracije uručen otkaz u školi uz obrazloženje da ne vlada hrvatskim standardnim jezikom, nego srpskim, samo je jedan u nizu hrvatskih građana čije je ustavno pravo na jednakost trebao zaštititi hrvatski Ustavni sud.

Međutim, Ustavni sud je zaključio da ni prosvjetne vlasti ni redovni sudovi od općinskog do Vrhovnog, od kojih je Novaković zatražio zaštitu, nisu prekršili njegova ljudska prava. Novakovićeva prava naposljetku je zaštitio Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u nedavnoj presudu o kojoj su izvijestili hrvatski mediji. Zanimalo nas je na koji način je Ustavni sud obrazložio odluku o odbijanju Novakovićeve ustavne tužbe, te tko je tu odluku donio.

Pomiješani učenici

Novaković je u ustavnoj tužbi ustvrdio da je otkaz u školi dobio isključivo zbog toga što je srpske nacionalnosti, da se u nastavi služio hrvatskim jezikom uz možda pokoju riječ srpskoga (što je ustanovila i prosvjetna inspekcija), da je inspekcijski nadzor proveden isključivo nad profesorima srpske nacionalnosti u toj školi, da se temeljem Erdutskog sporazuma u školi u kojoj je radio nastava izvodila dvojezično i da nije bila propisana obveza njezina izvođenja na hrvatskom jeziku.

Obrazlagao je da mu poslodavac nakon 29 godina profesorskog staža nije ponudio neko drugo radno mjesto niti mu ponudio dodatno obrazovanje, nego konstatirao da u dobi od 55 godina nije kadar naučiti hrvatski jezik. Novaković je, naime, predavao u jednom od rijetkih razreda u kojima srpski i hrvatski učenici nisu bila odvojeni, nego pomiješani. Ustavni je sud njegovu ustavnu tužbu odbio.

Odlučilo je tako peteročlano vijeće Ustavnog suda kojim je predsjedala današnja potpredsjednica Ustavnog suda Snježana Bagić, koja je i potpisala tu odluku. Ostali članovi vijeća bili su Miroslav Šeparović, današnji predsjednik Ustavnog suda, Mato Arlović, Duška Šarin i Davor Krapac. I dok je Krapcu i Šarin mandat istekao 2016. (Krapac je nedugo potom preminuo), ostalo troje sudaca iz ovog vijeća Sabor je 2016. i 2017 ponovno izabrao na još jedan mandat na Ustavnom sudu.

Navedeno vijeće Ustavnog suda zaključilo je da i prosvjetne vlasti i redovni sudovi pred kojima je Novaković pokušavao osporiti odluku o svom otkazu - imaju pravo. Ustavni sud je prihvatio i tvrdnju škole u Dardi te redovnih sudova kako se ne može očekivati da je Novaković sa 55 godina života i 29 godina profesorskog staža kadar naučiti hrvatski jezik te da nema smisla omogućiti mu dodatno obrazovanje. Ustavni sud je ustvrdio da mu škola umjesto otkaza nije mogla ponuditi ni neko drugo radno mjesto zbog malog broja učenika školi u Dardi.

Pisana odluka

Odbacio je Ustavni sud i Novakovićeve tvrdnje da mu je povrijeđeno ustavno pravo na upotrebu manjinskog jezika i pisma jer to pravo može prakticirati samo u manjinskim školama ili razredima, a ne u nacionalno mješovitima. Ustavni sud pri tome nije dao na važnosti odluci Upravnog suda koji je 2006. presudio da nije nedvojbeno utvrđeno je li postojala pisana odluka u toj školi o održavanju nastave isključivo na hrvatskom jeziku.

Europski sud za ljudska prava nedavno je presudio da su prosvjetne vlasti te hrvatski sudovi, uključujući i Ustavni sud, povrijedili Novakovićeva ljudska prava. Odluka o otkazu nerazmjerna je cilju koji se želio postići jer mu nije pružena prilika da ispravi nepravilnosti u svome radu ako ih je bilo. Hrvatske su mu vlasti odbile mogućnost za dodatno osposobljavanje zbog njegove dobi.